Muslimanu je zabranjeno jesti meso koje je svojim zubima doticala neka životinja, jer se to meso smatra nečistim. Postoji samo jedan izuzetak, a to je lovački pas koji je dresiran i obučen. Meso koje on donese je čisto. Zabilježeno je da je Muhamed ibn Abdurahman el-Evkas bio čovjek zdepasta rasta, sa vratom pribijenim uz trup i vidno isturenim ramenima.
Zbog svog fizičkog izgleda stidio se izlaziti među svijet. Majka ga je savjetovala ovako: „Gdje god se u društvu zatekneš, smijat će ti se i rugati. Zato se prihvati znanja jer će te ono uzdići.“ Poslušao je savjet svoje majke i prihvatio se knjige. Kasnije je postao kadija Mekke i na tom položaju ostao je 20 godina. Bio je toliko učen da bi onaj ko je htio sa njim raspravljati o nečemu, drhtao sve dok ne ustane.
Ovo su dva vrlo poučna i znakovita primjera. Prvi nam kazuje da znanje uzdiže čak i psa, pa je meso iza obučenog i dresiranog psa čisto, a iza ostalih životinja nije. Drugi primjer nam, opet, govori kako znanje uzdigne i osnaži čovjeka, makar ga određeni tjelesni nedostaci činili drugačijim i u očima ljudi manje vrijednim. Učene ljude Allah
Uzvišeni gleda kroz Svoje obećanje izrečeno u 11. ajetu sure Mudžadele u kome stoji: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“
Naravno, povod za ove primjere i ovu temu jeste početak nove školske – vjeronaučne, ali i mektebske godine.
Svima nam je poznato da prva naredba Časnog Kur’ana glasi: „Čitaj, u ime Gospodara Koji stvara!“ Poznato nam je da je i naš Poslanik Muhammed a.s. posebno poštovao i cijenio učene ljude. Kazao je kako će se na Sudnjem danu tinta učenjaka mjeriti sa šehidskom krvlju. Šta je sa mojom i tvojom tintom? S čim će se ona mjeriti i ima li je uopće? Ipak, vratimo se školi. Dakle, krenula je nova školska godina i, naravno, svim roditeljima, učenicima i nastavnom osoblju od srca želim puno uspjeha i novog znanja. Da bi se to na kraju i desilo, svako mora uraditi svoj dio posla i dati svoj doprinos. Učenici moraju biti marljivi i predani u stjecanju znanja, nastavno osoblje se mora potruditi da to znanje na najbolji mogući način prenese učenicima, a roditelji su obavezni da prate ovaj proces i svojim sugestijama pomognu i djeci i nastavnom osoblju da cijeli proces bude što plodniji.
Djeca će se u nastavu uključiti onoliko koliko se potrude nastavnici i roditelji. Nastavnici moraju biti svjesni da je prenošenje znanja jedan od
najčasnijih, ali i najodgovornijih emaneta. Roditelji moraju znati da nije isto imati pismeno i obrazovano dijete i ono koje to nije. Naravno, prilika je ovo da svima u nastavnom
procesu uputimo i određene savjete, a sve s ciljem postizanja što boljih rezultata koji bi nas na kraju sve obradovali.
Jedan hafiz je napisao ovako: „Prosječan učitelj govori. Dobar učitelj objašnjava. Izvrstan učitelj pokazuje. Vrhunski učitelj inspiriše.“ Ako si nastavnik ili učitelj, zapitaj se gdje si. Da li samo suhoparno govoriš i objašnjavaš ili pokazuješ i inspirišeš svoje đake? Učitelju, pokušaj se dići na veću razinu! Nastavniče, pokušaj da inspirišeš svoje đake
i da im daš do znanja da je znanje ne samo puko štrebanje i pamćenje podataka, nego oružje koje oplemenjuje i uzdiže. Pokušaj kod djece razviti svijest o tome da imati znanje ne znači letjeti u oblake i s visoka gledati na druge. Naprotiv, imati znanje znači biti ponizan poput voćke koja na sebi ima puno plodova. Takva voćka se ka zemlji povija i ne leti nebu pod oblake.
Učitelju i nastavniče, probaj djeci dati do znanja da ih sve jednako voliš i da ih samo po znanju razlikuješ. Dadneš li nekome četvorku ili peticu samo zato što je moj ili nečiji drugi sin ili kćer, znaj da si učinio zulum i djetetu i meni, ali i sebi. Dadneš li nekome nezasluženo slabu ocjenu ili manju ocjenu od one koju zaslužuje, samo zato što ti nije
simpatičan ili što ne simpatišeš njegove roditelje, opet si svima učinio zulum. A zulum se vraća. Nemoj da te u pravednom ocjenjivanju ometu ni dječije suze ni roditeljske zamjerke. Roditelju, ne dopusti da ti dijete na bilo koji način bude zakinuto ili uskraćeno prava na najbolje moguće znanje. Na to imaš pravo i za to se moraš boriti. Naravno, nemoj svoje dijete smatrati posebnim niti nedodirljivim poput bisera u koji niko ne smije ni gledati, jer smo već rekli da djeca pred učiteljem i nastavnikom moraju biti jednaka i imati jednak tretman. Nemoj dopustiti da prođe hefta, a da se barem kod djeteta ne informišeš o gradivu koje se radilo te ocjenama koje je dijete dobilo. Nemoj da ti bude mrsko da povremeno odeš do
učitelja ili nastavnika, informišeš se o učenju svoga djeteta i eventualno pomogneš u prevladavanju određenih kriza i problema koji u nastavnom procesu mogu iskrsnuti.
Najlakše je biti pasivan, držati se po strani i kritikovati sve i svakoga. Kao vjernici, bilo da smo roditelji ili nastavnici, moramo udružiti snage i zajedno raditi na unaprjeđivanju nastave i poboljšanju njenog kvaliteta. Jedino tako ćemo ispuniti svoju obavezu. Paralelno sa školskom počinje i mektebska godina. Sve što sam napisao za školu važi i za
mekteb. Da bi mektebska nastava bila uspješna, vrlo ozbiljno se u taj proces moraju uključiti i djeca i muallimi, ali i roditelji. Muallimi imaju obavezu da se potrude da nađu najoptimalnije termine za mekteb, te da predviđeno gradivo izlažu predano i s ljubavlju. Roditelji su dužni pratiti napredovanje i redovnost svog djeteta u mektebu, te po potrebi
davati sugestije muallimu kako unaprijediti nastavu i poboljšati njen kvalitet.
Treba napomenuti i jednu bitnu stvar. Naime, ima roditelja koji su nemarni spram mekteba ili uopće ne šalju djecu na vjersku pouku pod izgovorom da to djeci nije potrebno jer već imaju vjeronauku u školi. Škola i mekteb su dva posve različita pristupa znanju. U školi je naglasak na obrazovanju. Mekteb također obrazuje, ali ima i odgojnu dimenziju. Tek kroz mekteb dijete se prvi put susreće sa praktičnom primjenom znanja o svojoj vjeri, prvi put praktično doživljava namaz, abdest, džemat i općenito ambijent džamije. Na
kraju i iskustvo nam govori da djeca koja ne prođu mekteb, kasnije puno teže dolaze u džamiju.
Prema tome, želimo li sebi i svojoj djeci istinsko znanje i napredak, te visoke deredže koje Gospodar svjetova obećava, ne smijemo ostati pasivni spram škole i mekteba, nego se maksimalno uključiti, svako iz svog ugla i u okviru svojih mogućnosti. Budimo aktivni i navikavajmo svoju djecu da, pri polasku u školu ili mekteb, uče kratku kur’ansku dovu „Rabbi zidni ‘ilma – Gospodaru, povećaj mi znanje!“
Za kraj, navest ću nekoliko mudrih izreka i savjeta koji govore o vrijednosti znanja: „Pamćenje u starosti je kao pisanje po vodi. Pamćenje u mladosti je kao klesanje u kamenu.“
(Narodna izreka)

„Ljudima je potrebnije znanje nego li hrana i piće, jer im hrana i piće zatrebaju jednom ili dva puta dnevno, a znanje im treba koliko god puta udahnu ili izdahnu vazduh.“ (Imam Ahmed) „Ko smatra da više nema potrebe da uči, neka plače sam nad sobom.“ (Imam Ebu Hanife)

Glas islama, br. 323.