PITANJE: Kada će osoba koja je bila dužna napostiti (nadoknaditi) određeni broj dana iz mjeseca Ramazana to učiniti. Da li je odgovorna ako ih bez razloga odlaže?

ODGOVOR: Osoba koja je propustila određeni broj dana mjeseca posta dužna je nadoknaditi isti broj dana, i to po mogućnosti što prije. Ne smije dozvoliti da vrijeme prolazi, a da ona svoj dug ne izvrši, jer je dužina trajanja života nešto u čemu čovjek nema udjela i što je njemu nepoznato.

Sva se islamska ulema slaže da je zabranjeno bez opravdanog razloga odlagati nadoknađivanje dana posta do nastupanja sljedećeg mjeseca Ramazana, već se nadoknada mora izvršiti prije nastupanja novog mjeseca Ramazana. Ukoliko odlaganje bude uzrokovano opravdanim razlogom (bolest i sl.) onda nema grijeha i osoba je dužna napostiti onda kada joj se za to pruži prilika.

Osoba koja bez valjanog razloga odlaže nadoknađivanje do nastupanja novog mjeseca Ramazana, iako čini ono što je zabranjeno, nije oslobođena nadoknađivanja propuštenog, već je, iako je grješna, dužna napostiti propuštene dane posta, ali u ovom slučaju tek nakon isteka mjeseca Ramazana koji je nastupio.

Osoba koja je zbog bolesti bila spriječena postiti, a kojoj se njeno zdravstveno stanje nije poboljšalo nakon isteka mjeseca posta u toku godine, ili se radi o osobi koja nije postila zbog bolesti koja zahtijeva redovno uzimanje lijekova u toku dana, bilo da se radi o Ramazanu ili nakon njega, dužna je nadoknadu izvršiti putem fidje, to jest izdvajanjem određene količine imetka (u visini sadekatu-l-fitra) za svaki propušteni dan mjeseca Ramazana.

Ukoliko materijalno stanje osobe jeste takvo da nije u mogućnosti platiti fidju, čekat će da se njeno stanje poboljša, pa ukoliko se to dogodi dužna je izmiriti fidju, bez obzira na dužinu vremenskog perioda nakon isteka mjeseca Ramazana.

Ulema hanefijskog mezheba smatra da za osobu koja ne stigne nadoknaditi propuštene dane posta, zbog smrti koja nastupi u međuvremenu, ukoliko je oporučila da se iz njene zaostavštine namiri njen dug, to će se i učiniti. Međutim, ukoliko nije ostavila oporuku da se u njeno ime dug izmiri, nije potrebno ovu vrstu duga prema Allahu dž.š. u njeno ime izvršavati (porodica to nije u obavezi činiti), već je njen slučaj prepušten Uzvišenom Allahu – ukoliko hoće oprostit će joj, ili će je kazniti. A što se dugova prema ljudima tiče, oni se prema ulemama hanefijskog mezheba, kao i prema mišljenju ostalih, prenose na nasljednike.

PITANJE: Šta učiniti sa novčanim iznosom sadekatu-l-fitra ili zekata koji je osoba imala namjeru da izmiri, ali zbog zaborava to nije učinila u predviđenom vremenu?

ODGOVOR: Sadekatu-l-fitr kao dužnost ima svoje propisano vrijeme izvršavanja u kojem je potrebno da bude obavljeno da bi uslijedila nagrada predviđena od strane Uzvišenog Zakonodavca. Ukoliko osoba ne izvrši ovu obavezu u propisanom vremenu, to jest, do prije klanjanja bajram namaza, ovo davanje više nema status sadekatu-l-fitra, a logično je i da ne proizvodi efekat sadekatu-l-fitra.

Međutim, bez obzira na to, ono se ne smije zanemariti, već se mora izvršiti, ali će u ovom slučaju imati za davaoca status obične sadake.

Što se tiče iznosa zekata, on se može dati u bilo koje vrijeme, bilo da je riječ o danu kada se navrši godina ili kasnije, kada se osobi za to pruži mogućnost. Ono što je važno napomenuti jeste da iznos kojeg je osoba bila dužna izdvojiti na ime zekata predstavlja dug kojeg ona mora izmiriti, koji proizvodi efekat. Dakle, ne umanjuje nagradu za zekat, posebno ako je za odlaganje postojao opravdani razlog.

PITANJE: Da li je dozvoljeno odlagati obavljanje hadža onoj osobi koja ispunjava sve propisane uslove?

ODGOVOR: Za obaveznost hadža islamska ulema je na osnovu Kur’ana i tradicije Resulullaha a.s. uvjetovala pet uslova koji kada se ispune osoba je dužna obaviti hadž, a to su: da je osoba musliman, da je pametna, da je punoljetna, da je slobodna (da nije u ropstvu, u posjedu drugog) i da je u mogućnosti. Ovaj posljednji uslov obuhvata fizičku mogućnost (da je osoba zdrava da podnese putovanje), materijalnu mogućnost (da ima novca kojim može platiti prevozno sredstvo i podmiriti druge troškove u toku putovanja i potrebe svoje porodice) i da je put bezbjedan (da ni u jednom momentu nije ugrožen život osobe koja ide na hadž zbog postojanja neprijatelja ili razbojnika koji je žele ubiti ili opljačkati njen imetak).

Kada se ispune prethodno pomenuti uslovi, prema mišljenju većine islamskih pravnika, osoba je dužna obaviti hadž, što znači ako bezrazložno odloži njegovo obavljanje za neku narednu godinu bit će odgovorna, jer je hadž, kako smo rekli prethodno, dug prema Allahu dž.š. koji se obavezno mora izmiriti odmah kada se za to ukaže prilika. Odlaganje hadža u situaciji mogućnosti njegovog izvršenja je grijeh i veliki rizik, jer niko ne zna kakve će biti prilike naredne godine, hoće li mu se pružiti mogućnost da to učini.

Na to nas i sam Božiji Poslanik a.s. upozorava, tako u jednom hadisu, kojeg prenose Ahmed i Ebu Davud, kaže:
„Požurite sa izvršavanjem hadža, jer niko od vas ne zna šta mu se može u međuvremenu dogoditi“,
ili:
„Ko bude posjedovao novčana sredstva i jahalicu (prevozno sredstvo), kojima bi mogao otići do Mekke i nazad, a ne obavi hadž, taj će umrijeti kao nemusliman.“ (Tirmizi, Bejheki)

Prethodno spomenuti hadisi su potpuno jasni i nije im potreban nikakav komentar, njih može shvatiti svako ko je razuman, a odazvat će im se svako ko se Allaha dž.š. boji i želi da se na Njegov poziv odazove i upotpuni svoju vjeru.

Kaže Uzvišeni Allah dž.š.:
„Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“ (Ali Imran, 96–97)

Imajući u vidu sve prethodno spomenuto, možemo zaključiti da je hadž peti stub vjere islama, kruna ibadeta te jedno od tri kod Uzvišenog Allaha najvrjednija djela, shodno hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a. u kojem stoji da je upitan Poslanik a.s.:

„Koje je djelo najbolje?“
Odgovorio je: „Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.“
„A zatim?“ – upitaše ashabi.
Odgovorio je: „Borba na Allahovom putu.“
„A zatim?“ – ponovo upitaše ashabi.
„Propisno obavljen hadž“ – odgovorio je Poslanik a.s.
(Muttefekun alejhi)

Neizvršavanje hadža znači rušenje stuba vjere, te krnjavost i nedostatak petine vjere kod čovjeka, koji je dužan vjeru upotpuniti, to jest izvršiti sve ono što se od njega traži, ako je u mogućnosti.

Hadž je neiscrpna energija koja svakome ko se njom napoji obezbjeđuje mir i snagu da se suprotstavi brojnim dunjalučkim iskušenjima i izazovima u skladu sa Allahovim zadovoljstvom, što neminovno vodi sreći i uspjehu na dunjaluku i Ahiretu.

Takođe je hadž i prilika da se čovjek zaštiti od dunjalučke bijede i siromaštva, jer se prenosi od Poslanika a.s. da je rekao:
„Obavljajte hadž i umru, jer oni otklanjaju siromaštvo i grijehe kao što vatra odstranjuje hrđu sa gvožđa.“ (En-Nesai)

Zaključak nakon svega prethodno spomenutog jeste da pametan i punoljetan musliman, kome je Allah dž.š. dao mogućnost da obavi hadž, ne smije odlagati njegovo obavljanje, ne smije tražiti izgovore i izmišljati razloge za odlaganje, već ga je dužan obaviti odmah. A tek kada dođe u Meku i obavi hadž, shvatit će njegovu vrijednost i snagu – i tek tada će nastupiti kajanje zašto ga nije obavio ranije.

Glas islama, 233, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad Plojović