Govornik uvijek treba voditi računa o tome da mu je glas prilagođen slušaocima. Previše snažan glas može biti iritantan i neugodan, često odvraćajući pažnju slušalaca od razumijevanja poruke. Previše tih glas može onemogućiti udaljenim osobama da čuju govornika i imaju koristi od govora. Istina je da mnogi propovjednici i govornici podižu glasove i koriste oštre tonove mnogo više nego što je potrebno.

Osobine hatiba

Džuma namaz je obavezan i neispravan je bez hutbe. Stoga je važno odabrati hatiba koji ispunjava uslove kako bi hutba imala svoj efekat na pojedinca i društvo. Uspješan hatib znači uspješna hutba i snažan uticaj na slušatelje. Stoga je dužnost nadležnih organa da prilikom imenovanja hatiba vode računa o njegovom znanju, ponašanju i izvedbi, jer onaj ko ne posjeduje nešto, ne može ga ni dati. Postoje lične i duhovne osobine koje mora posjedovati uspješan hatib.

Lične osobine: 

• Lijep izgled je važan faktor u uticaju govornika na umove i duše slušatelja. Istina je da čista i uredna odjeća, usklađene boje i sve što se odnosi na ličnu urednost povećava hatibovo samopouzdanje. S druge strane, većina ljudi ne može objektivno prosuđivati o onome što čuju neovisno o osobi koja to iznosi, nego više vjeruju ideji ako im se sviđa osoba koja je iznosi. Ako im dolazi od osobe koja je zapuštena i neuredna, oni često odbacuju ideju. Ovakav odnos govornika prema idejama koje prenosi podsjeća na odnos forme prema sadržaju. Koliko je samo veličanstvenih sadržaja odbačeno jer su prezentirani na loš način. Kao primjer navode se riječi Ijas ibn Muavije el-Muzani, kojeg je Omer ibn Abdulaziz postavio za kadiju Basre. Došao je na skup Kurejšija u džamiji u Damasku, sjeo i zadobio pažnju prisutnih. Ali ljudi su ga smatrali nevažnim jer je bio neugledan, zapušten i skroman, pa su ga podcijenili. No, kada su saznali o njegovom znanju i poziciji, izvinili su se i rekli: „Krivica je podijeljena između nas i tebe – ti si nam došao u odjeći prosjaka, a govorio si kao kralj.“ Dakle, krivica Ijasa bila je što nije obukao odjeću koja odgovara njegovom znanju, a njihova što nisu prošli dalje od izgleda do suštine.
• Snaga ličnosti: Hatib mora biti siguran u sebe, smiren i snažno uticajan, kako bi mogao nadvladati moguće izazove tokom hutbe. Jer, ako hatib na minberu pokaže nesigurnost ili zbunjenost, to će oslabiti njegov uticaj i narušiti povjerenje ljudi u njega. Navodi se priča o jednom od halifa iz dinastije Abasija koji se popeo na minber da održi hutbu, ali mu je muha stalno sjedala na lice. On ju je nekoliko puta otjerao, ali se opet vraćala, pa se našao u neugodnoj situaciji i izgubio koncentraciju. Da bi se izvukao iz te situacije, citirao je ajet iz Kur’ana koji odgovarao njegovom stanju: „Oni nisu cijenili Allaha istinskom cijenom Njegovom. Allah je zaista Silan i Moćan!“ (El-Hadždž, 74)
• Entuzijazam za ono što govori: Bez obzira koliko se neko trudio sakriti svoju hladnu emocionalnu povezanost s temom, ljudi će to uvijek osjetiti, bez obzira koliko bile lijepe riječi koje koristi. Iskrena emocija dolazi iz vjerovanja hatiba u važnost onoga što poziva, kao i iz uvjerenja o posljedicama ignoriranja njegovih riječi. Na taj način, hatib prvo mora biti uvjeren u ono što govori, jer u suprotnom neće postići nikakav rezultat. Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao jednom govorniku čije riječi nisu imale uticaj: „O čovječe, ili ima zla u tvom srcu ili u mom srcu.“
• Jasnost u odnosima s ljudima: Uspješan govornik mora biti blizak onima kojima se obraća i prihvaćen od strane njih, inače mu rječitost i kvalitetna prezentacija mogu samo povećati udaljenost između njega i publike. Jedan od najvažnijih faktora koji to omogućava jeste usklađenost onoga što govori sa onim što je poznato o njemu iz njegovih stavova i ponašanja. Garancija za to je iskrenost prema Allahu, pridržavanje Njegovog zakona, ljubav prema vjeri i ponos zbog nje. Kada govornik govori o odgoju djece, izbjegavanju ogovaranja ili očuvanju vremena, a njegovi postupci jasno pokazuju veliku razliku između riječi i djela, ljudi prestaju slušati i počinju se prisjećati te kontradikcije, osuđujući ga u sebi. Istina je da je očigledna neskladnost između djela i riječi nešto što je omraženo i kod Allaha i kod ljudi. Allah kaže: „O vjernici, zašto govorite ono što ne činite? Velika je mržnja kod Allaha što govorite ono što ne činite.“ (Saff, 2-3)
• Elokvencija i jasan govor: Hatib mora posjedovati sposobnost jasnog i razumljivog izražavanja, kako bi njegova poruka dosegla sve prisutne. Elokvencija je sposobnost da se ideje prenesu na jednostavan i razumljiv način, bez upotrebe prekomjernih retoričkih ukrasa koji mogu zamagliti suštinu. Prenosi se da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, govorio „kratkim ali sažetim riječima koje sadrže mnogo značenja“. Hatibov jezik mora biti jasan, slobodan od nejasnih izraza i složenih konstrukcija, jer prekomjerno kompliciranje može otežati razumijevanje poruke.
• Intonacija glasa: Glasan govor velika je blagodat od Allaha, a ljepota i ton glasa su dodatna blagodat. Govornik treba znati kako iskoristiti te blagodati da bi pridobio pažnju slušalaca i uticao na njih. Nema sumnje da je glas jedna od najpostojanijih karakteristika ljudskog tijela i promjena glasa je veoma teška, ali možemo naučiti kako ga najbolje iskoristiti i postići najveći uticaj. Evo nekoliko zapažanja u vezi s tim:

1. a) Nema sumnje da su riječi glavni prenosioci značenja, ali nisu odlučujući faktor u stvaranju prvih utisaka i slika kod slušalaca. Istraživanja su pokazala da ton glasa i vanjski izgled doprinose 90% utisku koji ljudi stvore o nama.
2. b) Govornik uvijek treba voditi računa o tome da mu je glas prilagođen slušaocima. Previše snažan glas može biti iritantan i neugodan, često odvraćajući pažnju slušalaca od razumijevanja poruke. Previše tih glas može onemogućiti udaljenim osobama da čuju govornika i imaju koristi od govora. Istina je da mnogi propovjednici i govornici podižu glasove i koriste oštre tonove mnogo više nego što je potrebno.Govornik također treba obratiti pažnju na brzinu govora, a prirodna brzina iznosi oko 150 riječi u minuti.

• Strpljenje i sabur: Hatib često može naići na nerazumijevanje, protivljenje ili nedostatak pažnje od strane slušatelja. Zbog toga mora biti strpljiv i čvrst, te ustrajati u prenošenju poruke na blag i mudar način. Strpljenje je ključna osobina u radu s ljudima, jer su promjene u srcima i umovima proces koji zahtijeva vrijeme. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Ti savjetuj, jer savjet koristi vjernicima.“ (Ez-Zarijat, 55)

Glas islama 357, R: Šerijat i pravo, A: Dr. Enver-ef. Gicić