Islam zabranjuje upošljavanje ili unajmljivanje radnika dok mu se ne odredi njegova plata. Od Ebu Seida el-Hudrija prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je unajmljivanje radnika dok se njegova plata ne precizira.“ (Ahmed, 11565)

Islam je propisao minimalnu platu, dok maksimalnu nije precizirao niti uslovio, jer je podložna različitim okolnostima i shvatanjima, uključujući kompetentnost, iskustvo, kvalifikacije, vještine, potražnju i ponudu. Ovaj minimum koji je islam zagarantirao radniku garantira mu mogućnost da živi na nivou poslodavca, kako stoji u plemenitom Poslanikovom a.s. hadisu: „Vaše sluge su vaša braća. Pa ko ima brata pod svojim patronatom, neka ga hrani onim što on jede i neka ga oblači onim što on oblači. Ne opterećujte ih poslom koji nisu u stanju podnijeti, a ako to učinite onda im pomozite.“ (Buhari, 30; Muslim, 1661)

Shodno tome, a imajući u vidu da radnik živi u zajednici u kojoj poslodavac živi, on ​​ima pravo da mu bude brat u ljudskim granicama humanosti, a to je minimalna plata. Što se tiče gornje granice plate, koju islam ne ograničava niti precizira, mudrost u tome je da se radnik može uzdizati i uspinjati na ljestvici života svojim talentima, učenjem i inteligencijom, sve dok njegov nivo, a to se često dešava, ne bude bolji od nivoa samog poslodavca, a to je zato što radnik posjeduje posao, a poslodavac posjeduje novac. Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je učio suru El-Kasas i došao do priče o Musau a.s., Šuajbovom a.s. slugi, gdje Uzvišeni Allah jezikom Šuajba kaže Musau: „Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje, ali trebaš me osam godina služiti.“ (El-Kasas, 27) Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Allaha, iznajmio je sebe radi čuvanja svoje čednosti i hrane za svoj stomak.“ (Ibn Madže, 2444; Taberani, 17/135; Ibn Hadžer el-Askalani, 4/520)

Iz ovoga se može zaključiti da je radniku povećao minimalnu platu, koja garantira da će biti nahranjen i odjeven kao što je nahranjen i odjeven njegov poslodavac. Umjesto toga, ovaj posao ga je postavio na nivo socijalne kompetencije koji je odgovarao njegovom poslodavcu, pa ga je zbog toga oženio svojom kćerkom. Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, primijenili su ovo radno zakonodavstvo u određivanju minimalnih plata. Niko od njih ne bi kupio sebi odjeću, a da ne bi kupio sličnu za svog slugu, istog kvaliteta, boje i cijene, do te mjere da se Abdurrahman ibn Auf nije mogao prepoznati među svojim slugama ukoliko je bio među njima. Sluga bi hodao pored svog poslodavca i povezivala ih je veza ljudskog bratstva. Shodno tome, ako bi jahali jahalicu smjenjivali bi se u jahanju, pa bi uzjahao poslodavac, a sluga išao pješice, a onda bi sluga jahao, a poslodavac išao pješice bez nepravde i diskriminacije.

Ovo se odnosi na nekoga ko živi sa svojim poslodavcem u istoj kući. Međutim, sada kada radnik živi u domu koji je odvojen od doma njegovog poslodavca, država je odgovorna da mu garantira i obezbijedi troškove stanovanja, odjeće i prijevoza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko bude kod nas angažiran kao radnik, a nema stana – neka uzme stan, a ako nema suprugu – neka se oženi, a ako nema poslugu – neka uzme posulgu, a ako nema jahalicu – neka uzme jahalicu.“ (Ahmed, 18015; Ebu Davud, 2946; Ibn Huzejme, 2370) Ovaj hadis važi za sve radnike bez izuzetka.

Ako radnik pod pritiskom pristane na platu manju od one koju zaslužuje, poslodavac mu mora isplatiti ono što zaslužuje, a njegov pristanak na smanjenu platu ne prihvata se kao dokaz. Uzvišeni Allah kaže u suri Al-A’raf, 85. ajet: „I ljudima stvari njihove ne zakidajte.“ (El-E’araf, 85) U ranoj islamskoj historiji jedan od poslova u administraciji bila je funkcija „etičkog referenta“ (محتسب), čiji je posao bio rješavanje sporova u vezi sa platama.

Islam zabranjuje upošljavanje ili unajmljivanje radnika dok mu se ne odredi njegova plata. Od Ebu Seida el-Hudrija prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je unajmljivanje radnika dok se njegova plata ne precizira.“ (Ahmed, 11565) Isto tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko unajmi radnika, neka precizira njegovu platu.“ (El-Bejheki, 120/6; Ibn ebi Šejbe, 21513; Abdurrezzak, 15024). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također, kaže: „Koga god angažiramo za kakav posao, odredit ćemo mu platu.“ (Ebu Davud, 2944)

Islam poziva na ispunjavanje obaveze isplate plate radniku i čini isplatu radničke plate jednom od obaveza za koje je Kur’an naredio da se ispune i emaneta koje je naložio da se isplate njihovim vlasnicima. Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, ispunjavajte obaveze.“ (El-Ma’ide, 1) I kaže Uzvišeni: „Allah vam zapovijeda da emanate dajete onima koji su ih zaslužili.“ (En-Nisa’, 58)

Islam upozorava one koji umanjuju platu radnika ratom i neprijateljstvom od Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Uzvišeni Allah kaže: – Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji nešto obeća zaklevši se Mnome, pa iznevjeri; čovjeku koji proda slobodnog čovjeka kao roba i taj novac potroši i čovjeku koji angažira radnika i nakon što mu završi ugovoreni posao on mu ne plati.“ (Buhari, 2227) Kombiniranje ova tri grijeha i objedinjavanje kazne za njih je od posebnog značaja. Prvi grijeh je izdaja i zloupotreba zakletve Allahom. Drugi je zločin koji gubi ljudskost slobodnog čovjeka i protraći njegovu cijenu. Treći neplaćanje znoja radnika, što je kao da protraći cijenu slobodne osobe, što je izdaja čovječanstva i kao iznevjeravanje obećanja nakon zakletve Allahom što je izdaja obaveze prema Stvoritelju. Svaki od ovih grijeha zavrjeđuje rat i neprijateljstvo od Allaha zbog svoje ogavnosti i jasnoće smisla izdaje u njima.

U hadiskim zbirkama, također, spominje se priča o „trojici koji su se sklonili u pećinu da prenoće. Ulaz im je zatvorila jedna ogromna stijena koja se odvalila od brda, te oni rekoše: ”Ne možemo se spasiti osim da Molimo Allaha našim najboljim djelima koja smo učinili.” Jedan od njih reče: ”Allahu, ja sam imao stare i iznemogle roditelje. Prije njih nisam davao mlijeko ni ukućanima ni posluzi. Jednog dana sam otišao nekim poslom. Vratio sam se uveče kasno, a oni su već bili zaspali. Namuzao sam mlijeko i nisam ga htio dati ni ukućanima ni posluzi prije njih. Tada su se oni probudili i popili svoje mlijeko. Allahu, ako sam to isključivo radi Tebe uradio, otkloni ovo od nas.” Tada se stijena malo pomjerila, ali se još nije moglo izići. Drugi je rekao: ”Allahu, imao sam amidžičnu, koju sam volio više od svega na svijetu. Želio sam je pridobiti, ali se ona suzdržala od mene. Kasnije je došla jedna od gladnih godina, pa je ona došla kod mene te sam joj dao stotinu dvadeset zlatnika uz uslov da mi se prepusti, našta je ona pristala. Kada sam krenuo prema njoj ona reče: ‘Ne dopuštam ti da mi uzmeš nevinost osim na legalan način (vjenčanjem).’ Ustuknuo sam od toga da počinim blud i udaljio sam se od nje, a volio sam je više od svih ljudi. Uz to ostavio sam joj i zlato koje sam joj dao. Allahu, ako sam to učinio isključivo radi Tebe, pomozi nam u ovome u čemu smo.” Stijena se malo pomjerila, ali se još uvijek nije moglo izići iz pećine. Treći je rekao: ”Allahu, ja sam unajmio nekoliko radnika i isplatio im njihove zarade, osim jednom, koji je zaradu ostavio i otišao. Ja sam njegovu zaradu oplođavao tako da je od nje nastala velika imovima. On dođe nakon izvjesnog vremena i reče: ‘Allahov robe, daj mi moju zaradu!’ Rekoh mu: ‘Sve što vidiš od deva, krava i ovaca tvoja je plata.’ On reče: ‘Allahov robe, ne izigravaj se sa mnom.’ ‘Ne izigravam se s tobom’ – rekao sam mu. Tada on uze sve i ništa ne ostavi. Allahu, ako sam ovo uradio isključivo radi Tebe, pomozi nam u ovome u čemu smo.” Onda se stijena potpuno pomjerila i oni odoše dalje.“ (Buhari, 2272; Muslim, 2743)

Islam, također, favorizira ubrzanje isplate plate radniku. U tom smislu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Daj radniku platu prije nego mu se znoj osuši.“ (Ibn Madže, 2443)

Nastavit će se…

Glas islama 357, R: Islamska ekonomija, A: Dr. Nedžad Redžepović