Jedna mudra izreka veli: „Darežljiv je čovjek u očima lopova uvijek budala.“ Ako bi danas ge neralizovali stvari ili objektivno sagledali stanje institucija u državi, kao i stanje društva, našli bi „malo pametnih.“ Ali najprije da raščistimo ko je „darežljiv“, a ko je lopov, tj. da damo definiciju mita i korupcije. Općenito, pod korupcijom se podrazumi jeva zloupotreba javne službe ili položaja radi lične kori sti, a mitom se smatra ono što je dato u tu svrhu. Javna je tajna da već neku deceniju korupcija izjeda sistem i druš tvo u ovoj državi. Opće je poznato da u bolnici ne možete izvršiti najobičniju operaciju, pa čak i neki pregled, a da ne „častite“ ljude pod Hipokratovom zakletvom i da vam „bijeli mantil“ ne zahvali na „budalaluku.“ Isto je ili još gore sa gradskim vlastima, odnosno institucijama, preduzeći ma, firmama koje bi trebale biti u službi i na pomoć građa nima. Ako hoćete graditi kuću morate podmititi nekog iz nadležnih službi za dobijanje dozvole. Slično je u policiji, a najteže u sudstvu, nazovi pravosuđu. Zna se da svaki taj kun, mafijaš, političar ima svog sudiju-branioca koji mu uz pomoć dobro plaćenog advokata uvijek donese slobodu, izvuče ga iz zatvora, legalizuje pokradeno i omogući mu još enormnije bogaćenje preko leđa osiromašenih građa na. Da skratimo priču i otvoreno kažemo: mito i korupci ja su postali dio našega života, a oni koji bi trebali stati u otvorenu i odlučnu borbu protiv ove pošasti često su naj veći primaoci mita i najkorumpiraniji pojedinci i instituci je. A ništa ne uništava institucije tako brzo kao korupcija. Stjepan Grdelj je skoro izjavio: „Korupcija uglavnom znači prljavštinu države i državne uprave. Prema tome, možemo li reći da u Srbiji nema prljavštine u državnoj upravi? Ne možemo.“ Eh, kakvo je stanje u Sandžaku, u sandžačkim gradovi ma gdje je vlast korumpirana do guše, a stanovništvo ste nje pod teretom mita i korupcije. Ima li nam spasa od ove nesreće? Naravno da ima – spas je u poštivanju islamskih principa i normi. Šta islam kaže o korupciji koja je jedan od najtežih vidova nepoštenja i krađe. Islam je savršena vjera koja ima savršene propise, u koji ma se nalazi lijek za svaku bolest. Naša uzvišena vjera štiti pravo svakog pojedinca i pruža mu adekvatnu zaštitu u tom pogledu. Poznato je da mito i korupcija, uglavnom, podrazumijevaju uzurpaciju nečijeg prava. Islam najstroži- je zabranjuje takav vid aktivnosti. Ibn Kudame kaže: „Mito u vlasti je zabranjeno i tu nema razilaženja. Uzvišeni Allah kaže: “…oni koji jedu nedozvoljeno…” Ovakav stav prema mitu i korupciji islamska ulema zauzela je na osnovu pret- hodnog ajeta, zatim na osnovu drugih kur’anskih ajeta i prakse Muhammeda a.s. U jednom hadisu, koji se nalazi u Musnedu imama Ahmeda, Poslanik s.a.v.s je prokleo ono ga ko daje mito i onoga ko mito uzima. U Musnedu imama Ahmeda još se spominje i posrednik među njima. Znači, svi oni koji su na bilo koji način uključeni u korupciju (pot kupljivanje) prokleti su od strane Poslanika s.a.v.s. Ovo je samo kratki osvrt na stav islama prema velikom grijehu koji je postao jedna od gorućih tema današnjice, o korupciji koja je “izraz kvarenja moralnih vrijednosti druš tva”. Danas se korupcija ogleda u svim porama života, od javnih i privatnih institucija, organizacija, zajednica i sl., pa preko politike do ekonomije i poslovanja s inostranstvom. Esmir H. je rekao u svom radu o korupciji sljedeće: „Korum piranom osobom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi, ili koristi skupine kojoj pri pada, zanemari opći interes koji je dužna štititi, obzirom na položaj i ovlasti koje su joj povjerene. Korupcijom se smatra i kada bilo koji građanin nudi ili pristaje na davanje zatraženog mita, u bilo kojoj prilici ili oblasti društvenog života. Korumpirana osoba je uglavnom neprincipijelna, slaba i povodljiva ličnost i osoba spremna na najrazliči tije grijehe i poniženja, a sve radi ostvarivanja bilo kakve materijalne koristi. Takva osoba je spremna prodati i izdati svoju tradiciju, svoje mišljenje i stav, svoju čast i čovječ nost, a po potrebi i sve ostale svetinje. Ako pogledamo u korumpirane osobe, nećemo vidjeti čovječnosti, niti po vjerenja, niti pak vjere.“ Prema tome, komotno se može reći da osoba koja prima mito spada u vrstu teškog kradljivca. U državi u kojoj živi mo, posebno u širokom sistemu vlasti, upravljačkim struk turama i institucijama koje smo na početku spomenuli, mito i korupcija su domaćini. Na putu države ka Evropskoj uniji korupcija je najteži problem koji će ona morati da riješi, naročito zbog toga što njegovo rješavanje zahtijeva upornu, dugotrajnu i sistemsku borbu. A posebno zbog toga što unutar Vlade sjede pojedini ministri za koje i ptice na grani znaju da su u kriminalu do guše, te da korupcija i mito predstavljaju okosnicu njihovog političkog bitisanja. Posebno se to odnosi na sandžački dvojac koji već duži niz godina kriminogenim radnjama osvaja vlast, a politiku vidi kao sredstvo bogaćenja na štetu sopstvenog naroda. Stoga, podržavamo borbu pojedinaca u sadašnjem re žimu protiv kriminala, mita i korupcije, pa i unutar same Vlade, jer “riba sa glave smrdi”. Ako se od “glave” ne poč- ne sa čistkom, od uspjeha nema ništa i onda je ova borba samo marketinški trik onih koji pretenduju na simpatije, a posebno glasove zavedenih birača. Nije potrebno nepre- stano donositi i usvajati nekakve nove zakone te osmišljati strategije i planove za borbu protiv korupcije. Treba konač- no početi sa primjenom postojeće zakonske regulative, a prije svega, potrebno je da ljudi u institucijama sistema efikasno djeluju. U suprotnom, u borbi protiv korupcije i dalje će se tapkati u mjestu, a prevarenom i opljačkanom narodu će lopovi zahvaljivati na “budalaluku”

Glas islama, 235, R: Naše viđenje