Bilježi se da je neki čovjek došao Vjerovjesniku s.a.v.s. i rekao: „Allahov Poslaniče, preporuči mi nešto.“ On mu odgovori: „Preporučujem ti takvaluk, u njemu je svako dobro. Preporučujem ti i džihad, jer je to isposništvo muslimana i oporučujem ti spominjanje Allaha (zikr) i učenje Kur’ana jer ti je to svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima. Ustegni svoj jezik od svega osim od dobra, jer ti je to najbolje i tako ćeš pobijediti šejtana.“ „Ko ustegne svoj jezik, Allah će mu pokriti sramote. Ko ustegne svoju srdžbu, Allah će ga poštedjeti Svoje kazne, a ko se izvini i zatraži oprosta od svoga Gospodara, Gospodar će mu primiti izvinjenje.“

Bilježi se od Ebu Hurejrea r.a. da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Drugi svijet neka pazi svoga komšiju, neka ugosti svoga gosta i neka govori dobro ili neka šuti.“ Prenosi se da je mudri Lukman bio upitan: „Čime si ostvario taj položaj i takvu čestitost koju vidimo kod tebe?“ On je odgovorio: „Iskrenim govorom, opravdavanjem povjerenja i klonjenjem od onoga što me se ne tiče.“ Prenosi se da je Ebu Bekr b. Ajjaš rekao: „Četvorica kraljeva su kazali po jednu mudrost, toliko slične kao da potiču sa istog izvora. Kisra (perzijski car) je rekao: ‘Ne kajem se za ono što nisam rekao, ali se mogu kajati za ono što sam rekao.’ Neki kineski car je rekao: ‘Ako ne kažem nešto, onda je to u mom posjedu, a ako to izgovorim, onda to mene posjeduje.’ Bizantijski (romejski) car je rekao: ‘Lakše mi je zanijekati nešto što nisam rekao, nego zanijekati ono što sam već rekao.’ Indijski car je kazao: ‘Treba se čuditi nekome ko izgovori nešto što, ako bi se obznanilo, može naškoditi, a ako se ne obznani ne može se koristiti.’“ Prenosi se da je Rebi’ b. Hajsem ujutro, kada bi ustao, uzimao papir i olovku i ne bi ništa izgovorio, a da to ne bi i zapisao i upamtio, a onda bi, naveče, svodio račun sa sobom. Ovako su radili zahidi koji su vodili računa o svom jeziku i na dunjaluku svodili račun sa sobom. Ovako bi trebalo i musliman da se obračunava sa sobom na dunjaluku prije nego što bude polagao račun na Ahiretu. Dunjalučko polaganje računa je lakše od ahiretskog i čuvanje jezika na dunjaluku je lakše od kajanja na Ahiretu.

Neki mudrac je rekao: „Šest je osobina neznalice: – Prva je da se srdi bez razloga: srdi se, i na čovjeka, i na životinju i na sve od čega ga zadesi neka nevolja. To je siguran znak neznanja. – Druga je da govori nekorisno. Razuman čovjek će izbjegavati govor u kojem nema koristi. Svako bi trebalo da govori ono u čemu je ili dunjalučka ili ahiretska korist. – Treća je davanje na nemjesto. To je kada čovjek daje svoj imetak tamo gdje neće dobiti nagradu za to, što jeste oznaka neznanja. – Četvrta je da odaje tajne pred svima i svakome. – Peta je da vjeruje svakom čovjeku. – I šesta je da ne može prepoznati prijatelja i da ne može razlikovati prijatelja od neprijatelja. Svaki čovjek bi trebalo da zna ko mu je prijatelj i da mu se preda, a i da zna neprijatelja i da bude na oprezu od njega. Prvi neprijatelj je šejtan i ne bi trebalo da mu se pokorava i da slijedi ono našta ga on nagovara.“ Prenosi se da je Isa a.s. rekao: „Svaki govor u kojem se ne spominje Allah je besposlica, a svaka šutnja u kojoj nema razmišljanja je nemar. Svaki pogled u kojem nema poduke je besmislica. Blago onome čiji je govor zikr, čija je šutnja razmišljanje i čije je gledanje radi uzimanja pouke.“ Bilježi se da je Evza’i rekao: „Vjernik malo priča, a puno radi, a licemjer (munafik) puno priča, a malo radi.“ Jahja b. Eksem je rekao: „Čovjek neće dobro govoriti, a da se taj njegov govor neće odraziti i na ostala njegova djela, niti će hrđavo govoriti, a da se to neće odraziti i na ostala njegova djela.“ Prenosi se da je mudri Lukman rekao svome sinu: „Sine, ko se druži sa hrđavim čovjekom ni sam nije pošteđen hrđavog postupanja. Ko uđe na sumnjivo mjesto i sam će biti optužen, a ko ne kontroliše svoj jezik, često se kaje.“ Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Blago onome što kontroliše svoj jezik, kome je dovoljna njegova kuća i ko plače nad svojim grijesima.“ Neki mudrac je rekao: „Ljudsko tijelo se sastoji iz tri dijela. Jedan dio je srce, drugi je jezik, a treći su ostali udovi. Allah je svaki dio počastio. Srce je počastio spoznajom i tevhidom, a jezik svjedočenjem da nema boga osim Allaha i učenjem Kur’ana. Ostale organe je počastio namazom, postom i ostalim ibadetima. Za svaki dio je odredio čuvara i pratioca, pa je za srce odredio Sebe i niko ne zna što je u ljudskom srcu osim Allaha. Jeziku je dodijelio čuvare, pa kaže: ‘On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.’ Organima je odredio naredbe i zabrane. Od svakog dijela tijela On očekuje opravdanje. Opravdanje za srce je da ostane postojano u vjeri, da ne zavidi, ne vara i da ne spletkari. Opravdanost jezika je u tome da ne ogovara, laže i da ne govori ono što ga se ne tiče. Opravdanje organa je da ne griješe Allahu i da ne vrijeđaju nijednog muslimana. Ko srcem ne ispuni povjerenje taj je munafik, ko ne opravda jezikom on je nevjernik, a ko ne opravda organima i udovima on je griešnik.“ Kažu da je mudri Lukman bio abesinski rob. Prvo što je pokazao od svoje mudrosti zbilo se onda kada mu je gazda rekao: „Zakolji nam ovu ovcu i donesi dva najgora organa iz nje.“ Lukman mu je donio jezik i srce. Gazda ga je pitao zašto baš ta dva organa, a on mu je rekao: „U tijelu nema ništa bolje od ovoga dvoga ako su ispravni i čestiti, a nema ništa gore ako su pokvareni.“ Hasan el-Basri je rekao: „Ko puno priča puno i griješi. Ko ima puno imetka ima i puno grijeha, a ko ima hrđav ahlak taj kažnjava samog sebe.“ Prenosi se da je Sufjan Sevri rekao: „Da čovjeka gađam strijelom draže mi je nego da ga gađam jezikom. Jezikom ne promašujem, a strijelom ću možda i promašiti.“ Prenosi se da je Ebu Seid Hudri r.a. rekao: „Kada čovjek osvane njegovi udovi i organi se obrate jeziku i kažu: – Jeziku, molimo te i preklinjemo Allahom da budeš ispravan, jer ako si ti dobar i mi ćemo biti dobri, a ako si ti hrđav i mi smo takvi.“ Jedan ashab je rekao: „Ako primijetiš tvrdoću i osornost srca, nemoć u tijelu i krizu u imetku, znaj da si govorio o nečemu što te se ne tiče.

Glas islama, 241, R: Ahlak, A: Ifet Aličković