PITANJE: Kako se obavlja sedždei tilavet?

ODGOVOR: Sedždetu-t-tilavet je sedžda koju je učač Kur’ana, ili osoba koja sluša učenje, dužna učiniti kada se prouče određeni kur’anski ajeti, koji su označeni da se nakon njih obavlja sedžda, to jest potvrđuje pokornost Uzvišenom Gospoda[1]ru padanjem ničice na tle, tj. na sedždu. Ova sedžda je kod većine islamske uleme sunnet učaču i slušaocu koji namjerno sluša učenje Kur’ana, dok nije i onome koji čuje učenje bez namjere da sluša, već radi druge poslove, ali mu dođe do uha učenje tokom rada ili slučajnog prolaska. Imam Ebu Hanife smatra sedždu tilavet vadžibom, međutim, kod hanefija vadžib nije na stepenu stroge obaveze, tj. farza, već je niži stepen obaveznosti, tako da je mišljenje Imama Ebu Hanife blisko drugim učenjacima, koji ovu sedždu smatraju sunnetom. Za ispravnost pomenute sedžde hanefijska ulema uslovljava sljedeće: 1. Okrenuti se kibli, osim ako nismo u prijevoznom sredstvu, međutim, ukoliko smo u prevoznom sredstvu sedždu možemo učiniti i simbolično, kao kada obavljamo sedždu prilikom namaza u prijevoznom sredstvu tokom putovanja. 2. Pokriti stidna mjesta, to jest biti propisno odjeven, kao što se odijevamo za namaz, 3. Izgovoriti jedan tekbir prije i drugi poslije njenog obavljanja i 4. Sedždu (jednu) obaviti, Što se tiče uslovljavanja čistoće, to jest abdesta, za sedždetut-tilavet, bez sumnje, obaviti je s abdestom je potpunije i sevapnije, ali nećemo zbog nedostatka abdesta reći nekome da ne obavi sedždu. Ovdje se misli na osobu koja sluša učenje Kur’ana, koje može biti u džamiji, ili van nje, na nekom skupu, u prijevoznom sredstvu, u kući i slično. Shodno pomenutom, žena u hajzu može obaviti sedždu kada u svojoj kući ili na drugom mjestu sluša ajete sedžde, jer vršenje sedžde u ovom slučaju nije kao obavljanje namaza, nego ibadet kao dova i zikr koji su joj dozvoljeni u tom stanju. Sedžda se može obaviti i džematile, ako grupa sluša učenje i predvodi ih u sedždi imam, tj. učač. Propisana je u namazu i izvan njega, s tim da se ne preporučuje u namazima u kojima se uči u sebi, kako se ne bi zbunjivali ljudi. Kada se sedžda obavlja u namazu, imam će nakon proučenog ajeta izgovoriti tekbir i direktno otići na sedždu, bez obavljanja rukua, a potom će, nakon izgovorenog drugog tekbira, ustati i nastaviti učenje Kurana.

PITANJE: Da li je namaz ispravan ukoliko imam tokom učenja Kur’ana ne vodi računa o redosljedu sura koje uči na rekatima?

ODGOVOR: Vođenje računa o redosljedu sura prilikom učenja u namazu je stvar koja je poželjna, što znači da bi imam, ili kla[1]njač koji obavlja namaz, trebao tokom učenja sura na različitim rekatima voditi računa o redo[1]sljedu po kojem su sure raspoređene u Kur’anu, jer je taj redosljed od Uzvišenog Allaha. Dakle, kada se na prvom rekatu uči, npr., sura El-Ihlas, na drugom bi trebalo učiti El-Felek, a potom En-Nas, a ne obrnutim redom, jer se narušavanje reda sura u namazu smatra pokuđenim. Međutim, ukoliko se i to desi, to jest imam ili klanjač poremeti redosljed sura, namaz neće biti pokvaren, već će biti ispravan, nije ga potrebno obnavljati, ali u svakom slučaju takvu praksu ne treba ponavljati, već je treba izbjegavati, kao što treba izbjegavati i bespotrebnu polemiku i raspravu po ovom pitanju, kojoj smo vrlo često skloni u našim džematima.

PITANJE: Kakav je status namaza u prostoriji u kojoj se nalaze slike?

ODGOVOR: Poznat je stav islama o zabrani slika na zidovima, na kojima su prikazani likovi ljudi, međutim, nažalost, mnogo je muslimana koji ne vode računa o ovoj zabrani, tako da su im zidovi kuća puni različitih slika, bilo da je riječ o članovima porodice, raznim “idolima”, političarima itd. Islam ne zabranjuje da imamo i čuvamo naše slike ili članova porodice, ali da one ne budu izložene na zidu, već da ih držimo na nekom drugom mjestu, na koje se možemo obratiti povremeno u cilju oživljavanja sjećanja i uspomena na prošlost. Svakako da je čudno da se u kući osobe koja redovno obavlja na[1]maz na zidu mogu naći slike, jer je to lekcija koju je trebalo naučiti znatno prije i ne dozvoliti da takve stvari skrnave nagradu namaza, međutim, nerijetko se u kućama prijatelja klanjača može naići na takvu situaciju, pa se postavlja pitanje kako postupiti. Najbolje bi bilo sliku skloniti, ukoliko to ne predstavlja pro[1]blem. Ukoliko je to neizvodljivo, slika se može prekriti tokom obavljanja namaza, a ukoliko ni to nije moguće, onda treba voditi računa da se tokom okretanja prema kibli slika ne nađe ispred klanjača u pravcu prema kibli, već da ostane sa strane, kako lice klanjača ne bi bilo okrenuto prema njoj.

PITANJE: Kako da postupi osoba koja izgubi abdest u toku namaza?

ODGOVOR: Osoba koja izgubi abdest tokom namaza dužna je prekiniti namaz, bilo da klanja sama po sebi, da je imam ili da je u džematu, tj. slijedi imama, te obnoviti abdest, pa tek onda nastaviti obavljanje namaza, jer nije dozvoljeno obavljanje namaza bez abdesta. Ukoliko je osoba obavila farz, a potom izgubila abdest tokom suneta, neće obnavljati farz, već samo sunete, a ukoliko je izgubila abdest na nekom od rekata farza dužna je obnoviti pomenuti farz, jer rekati koji su prekinuti zbog gubljenja abdesta se ne računaju, tako da će se klanjati od prvog rekata. Ukoliko se klanja za imamom, pa se prekine zbog gubljenja abdesta, a potom se nakon uzimanja abdesta ponovo stigne nastaviti farz za imamom, računat će se rekati od onog momenta kada smo prispjeli u namaz, a ostatak je potrebno nadoknaditi, kao prilikom prispijevanja u namaz zbog kašnjenja