Jedna od najčešćih pojava u ljudskoj komunikaciji je licemjerje. Ono se manifestuje kroz pretvaranje, lažno predstavljanje, neistinu, nepoštenje, obmanjivanje… Licemjerne osobe se pretvaraju u ono što nisu: dobre, iskrene, časne i poštene. Narod bi rekao: ”Ispod mire, trista vire.” Većina ljudi se slaže da je licemjerstvo ružna i ogavna osobina, vrlo nepoželjna, sa sijaset štetnih posljedica, ali isto se tako veći dio ljudske populacije ponaša licemjerno, ne nalazeći u tome ama baš ništa loše. Neko mudar je o licemjerju rekao: ”Licemjerje je temelj predrasuda i stereotipa, ono je osnov lažnih slika o sebi i realnosti i uvijek odličan početak ljudskih nesporazuma, konflikta i nesreća. Licemjerje je neuništivo. Može se zauzdavati, krotiti, smanjivati pomalo, ali će se uvijek nanovo javljati u različitim oblicima među ljudima. Ljudi, za svu svoju krhkost i strahove, za svu grubost drugih ljudi i svijeta kojima su katkada izloženi, nisu uspjeli da smisle nikakav bolji “štit” za sebe, osim licemjerja.”

Postoji način borbe protiv licemjerja. Islam, naša divna vjera je najispravniji put i sistem na dunjaluku. Prihvatanjem njegovih principa idemo stazom koja vodi ka Allahu dž.š. i koja nas štiti od licemjera i njihovih spletki. Pored očitih, direktnih opomena u Božjoj knjizi, Kur’anu a.š., ljudi i dalje jedno govore, drugo rade, a treće misle. Allah dž.š. veli: ”O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” (Es-Saff, 2-3)

Čak, u odnosu prema Allahu, ljudi su licemjerni. Pored toga što se hvale vjerom u Njega Uzvišenog, insani se samo time zadovoljavaju i ne čine truda da iman svoj ojačaju namazom, postom, zekatom, hadžom… Oni su zadovoljni da jedno pričaju, a drugo rade. Allah dž.š. je rekao: ”Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo’, a da u iskušenje neće biti dovedeni.” (Ankebut, 2)

Malo ljudi se ponaša iskreno, dok većina pribjegava licemjerstvu misleći da se služi lukavstvom kao načinom borbe za ostvarivanje niskih, dunjalučko-šićardžijskih interesa. U nastojanju da sebe uzdignu, a druge u prah pretvore, ne štede ni one sa kojima dijele isti životni i radni prostor, zajedno jedu i piju, ali se ne klone licemjernog odnosa pre[1]ma onima kojima se predstavljaju dobrim i iskrenim prijateljima. A samo je tako malo potrebno da se klonimo ovog grijeha koji razjeda ljudsko društvo, udara na tuđu čast, poštenje, dostojanstvo i karakter. Dovoljno je da se odlučimo da čvrsto Allahove zakone poštujemo i da se prakse Muhammeda a.s. pridržavamo te da iskrenost kao vrlinu prihvatimo i suštinski je živimo. Pogledajte samo šta je Poslanik a.s. rekao u svom hadisi šerifu: ”Tri su znaka munafika – licemjera: kada govori laže, kada obeća ne ispunjava obećanje, a kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri.”(Buharija i Muslim)

Prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, licemjerje znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, sure Et-Tevbe: ”…Licemjeri su, doista, razvratnici!” Kur’an je upozoravajući na štetnost licemjera u vjeri, pa i u društvu, njih spomenuo na dosta mjesta, opisujući njihove osobine, kakvi su u među[1]ljudskim odnosima, kaznu koja ih očekuje i druge stvari.

Čak je i 63. kur’ansku suru nazvao po njima, El Munafikun – licemjeri. Islamom i njegovim sprovođenjem u praksu bra[1]nit ćemo se od licemjera i licemjerstva. Za nadu svim poštenim i časnim ljudima jeste ajet u kome Allah dž.š. obećava da će vjernike odvojiti od licemjera: ”Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti, već On za to odabere onoga koga hoće od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali i Allaha se bojali, čeka vas nagrada velika.“ (Ali Imran. 179)