Sva hvala i zahvala pripada Allahu dž. Gospodaru sih svjetova, vidljivog i nevidljivog, znanog i neznanog, Njemu neka je hvala na svim nimetima kojima nas je podario. Njemu neka je hvala na nimet islama, na nimet upute, na njega se oslanjamo od njega pomoć i zaštitu tražimo. Njega Uzvišenog molimo da se u ovom danu smiluje našim šehidima, vakifima i našim najmilijima koji su promijenili način života obraduje ih u kaburu i sve nas ako Bog da sastavi u Džennetu. Salavat i selam donosimo na Poslanika islama Muhammeda s.a.v.s. Njemu Allahu dž. zahvalni te pripadamo umetu Pejgambera s.a.v.s.

Allaha dž.š. molimo da i današnji ibadet u ovom mubarek mjesecu, mjesecu iza najodabranijeg mjeseca Ramazana ukabuli nam današnji ibadet i Njemu zahvalni što nas je učinio od ljudi koji imaju svijesti o vjeri kojoj pripadaju. Poštovana braćo, cijenjene džematlije svojim prisustvom ovdje i u ovoj džamiji mi potvrđujemo da smo se odazvali Allahovom pozivu, potvrđujemo da nosimo ličnu kartu koja se zove lā ilāhe illallāh, Muhammeden resūlullāh. Evo iz dana u dan, iz hefte u heftu, mjeseca u mjesec tako postajemo stariji odnosno odlazi dio nas i sve smo tako bliži vaktu, Allahovom određenju, a kada će biti to samo On zna. Zato se čovjek svakodnevno kada ujutru ustane priprema da možda neće dočekati akšam, a kada omrkne sprema se i razmišlja da možda neće dočekati izlaz Sunca odnosno sabah. To je samo znano onome koji nas je stvorio, koliko nam je dao vijeka koliko ćemo živjeti.

Čovjek se danas pita šta je ovo ništa ne liči na ono kako je nekada bilo, ni godišnja doba ne liče na godišnja doba, sve se izvrnulo, dešavaju se stvari koje nisu nekada postojale. Allah Dragi u Kur’anu nas podjeća: „Pojavio se metež na kopnu i moru zbog djela ljudskih ruku.“ Počeo je čovjek preuzimati ulogu koja njemu ne pripada a njegova uloga jeste definisana ezelu. Allah dž u Kur’anu kaže: „Mi smo ponudili emanet, Nebesima i Zemlji, pa su se sustegli nebesa i zemlja, odbili su ponijeti taj emanet. Emanet ponuđen od Allaha dž. prihvatio je da nosi čovjek.“

Taj emanet koji smo prihvatili pomalo mnogima izmiče iz ruku. Počeo se čovjek baviti onime što njemu ne pripada i zato se suočavamo svakodnevno sa raznim stvarima koje mnogima nisu ni jasne. Ljeto više ne liči na ljeto, niti zima na zimu, niti proljeće, kao ni jesen. Ne liče ni dani jer u toku jednog dana maltene sva četiri godišnja doba se promjene. Da li postavlja čovjek sebi pitanje Šta je to koja je moja uloga ? Da li ja imam u tome udjela, da li se trebam popravljati i razmišljati ? Da li se trebam ponašati da mi je svejedno to što se dešava?

Nikada možda nismo imali obrazovanih ljudi, a nikada manje ljudi sa časnim, svijetlim i čestitim obrazom. Nikada se nije imalo više garderobe kod ljudi a opet nikad oskudnije odijevanje, u našim porodicama i kućama. Teško vremenu kada se budemo ponašali da nam je svejedno kada vidimo ono što se dešava, među nama oko nas i u našem okruženju. Allahov Pejgamber s.a.v.s. kaže : „Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, ili ćeć te naređivati činjenje dobrih djela a odvraćanje od zlih, ili će vam Allah poslati iskušenje,, kaznu. A vi ćete se Njemu moliti a dove vam neće biti uslišene.“ Kako se svi sjetimo dova i Onoga koji jedini može biti spas i pomoć kada grmi. Kaže Uzvišeni u Kur’anu: „A kada se ukrcaju nalađe iskreno se Allahu obraćaju, isreno od njega traže pomoći, a kada siđu sa lađe dođu na kopno, ponovo čine širk.“ Čovjek kada je u opasnosti svjestan je da ga samo Allah može sačuvati i pomoći, al čim bude lišen te opasnosti on ponovo zaboravi na Allaha dž.

Vjernici i u dobru i u zlu se uvijek sećaju Allaha dž. Da li smo svejsni da kada ujutru usta[1]nemo šućur Allahu dž. učinimo pa kažemo: Hvala Allahu dž. koji me je oživio iz mrtvih. Da li smo svjesni da naveče kažemo Allahu dž. Elhamdulillahi rabbil alemin za ovaj današnji dan. Onaj ko je zahvalan Allahu dž. Allah kaže u Kur’anu : „Allahu ako budete zahvaljivali ,Allah će vam uvećati ni[1]met i blagodati“ Čovjek moderni se danas pita Šta je to pa nemamo vre[1]mena za ništa skoro, nikada više prevoznih sredstava nismo imali a nemamo vremena jedni za druge? Šta je to pa se javljaju različite bolesti koje nekada nisu postojale ? Ima se šta se ima da se jede i da se obuče a opet smo nekako nezasiti, opet smo gladni, oči gladne, opet nismo za[1]hvalni Allahu dž. U tom smislu i sunet Poslanika koji je drugi izvor Šerijata nam savjetuje pet jako bitnih stvari, zato je jako bitno da uvijek imamo Kur’ansko sunetske upute na umu, jer samo onaj ko se pridržava tih uputa njegova sadašnjost, budućnost će biti sigurna.

Jedne prilike Allahov Poslanik s.a.v.s. je prisutne ashabe upozorio na pet iskušenja, velikih grijeha, pet kazni, kaže Allahov Poslanik s.a.v.s., a prenosi se od Omera r.a. Allahov Poslanik kaže hazreti Omer okrenuo s eprema nama i rekao nam: „O skupino muhadžira, molim Allaha dž. za pet stvari da vas sačuva, ako budete sa njima iskušani da ne podlegnete, da ih vi ne doživite To su opake bolesti koje prouzrokuju ovodunjalučku kaznu (zato Pejgamber moli Allaha dž da sačuva umet da ne podlegnu put ovih pet grijeha). Neće se nikada pojaviti nemoral koji će se javno ispoljavati, a da Allah neće dati da se među njima pojave zarazne bolesti, koje nisu bile poznate njihovim prethodnim generacijama. Pitanje pojave različitih bolesti do prije trideset ili četrdeset godina nismo imali ni pojma o pojedinim bo[1]lestima koje su danas prisutne.

Čovjek se danas pita otkud kad to nije ranije bilo. Pojava činjenja javnog nemorala je uzrok da današnje društvo boluje od određenih bolesti, koje u prethodnom periodu nisu bile. Nažalost danas je prisutna i na javnim mjestima pojava nemorala, oblačenja, ponašanja i brakova itd. Jednospolni brakovi su nešto na šta smo se navikli, iako kažu da je to sasvim normalno u modernom svijetu. Mnoge evropske države su dozvolile sklapanje jednospolnih brakova. Kada vam probaju organizirati promociju takvih brakova u muslimanskim sredinama, gdje je po našim vjerskim pravilima to zabranjeno i po običajnom pravu. Dakle onda vas optužuju da ste protiv ljudskih prava i td., da svakako ćemo biti protiv takvih ljudskih prava koja se kose sa kur’anskosunetskim principima.

Već je u modernom svijetu postalo normalno da muškarci stupaju u brak sa muškarcima, žene sa ženama, čuli smo u Austriji, Švedskoj, Švajcarskoj gdje određena osoba koja je izgubila određene moralne vrijednosti zatvori svoju porodicu u jednu prostoriju živi sa svojom sestrom, ćerkom i td. Muslimani to nikada ne mogu prihvatiti kao nešto normalno, imamo moralni kodeks ponašanja i u svojoj vjeri i običaj[1]nom pravu. Naš grad takav treba da ostane, jer nije običajno pravo ovoga naroda da ima nekakvu posebnu razgolićenost. Nažalost dešava se da se navikava oko u porodici da gleda ružno ponašanje, ružno oblačenje na ulici i veseljima , uho na psovku. To je javno prikazivanje i demonstracija javnog nemorala, gdje u najmanju ruku čovjek kaže ja ne mogu tu ništa da uradim. To je treći stadium i stepen kada čovjek kaže ja ne mogu ništa tu uraditi. Pojava javnog nemorala je uzrok da će se pojaviti bolesti koje nisu postojale u prethodnom periodu. Danas je na desetine neizlečivih bolesti, koje su prisutne isključivo zbog nemorala koje je prisutno u društvu.

Društvo u kojem je javno dozvoljen nemoral osuđeno je na propast ranije ili kasnije. Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže opet se moleći Uzvišenom da nas sačuva od tog grijeha: „Neće ljudi početi zakidati pri vaganju i mjerenju a da ih neće zadesiti glad oskudice kriza i nepravde njihovih vlada[1]ra.“ Svi smo mi danas u prilici da na neki način nešto mjerimo, neko na poslu koji obavlja u rukovođenju, neko na litri neko na kantaru, neko u prodavnici, svako ima mogućnost da zakida na određeni način. Allah dž. nas podsjeća u Kur’anu : „Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili kantar zakidaju.“ Pozanto je pravilo kada su se dvojica raspravljali kako i koju vagu treba prihvatiti. Ero i kadija kada su se raspravljali kada je krava ubola kravu pa da vide kako stanje stoji. Ero je rekao krave su krave šta ima da mjerimo, moja krava ubola tvoju, ali to je stoka. Kada je kadija rekao nije u pitanju to već je moja krava ubola tvoju on je onda rekao onda moramo da pogledamo ćitab. Musliman uvijek mora polaziti od sebe, kako bi se ponašao prema sebi tako i prema drugome kada mjeriš. Da li si kao proizvođač određenog proizvoda stavio etiketu druga[1]čiju nego što tome priliči. Da li si datum proizvoda prekrio sa nečim drugim.

Nemoj niko da misli da je lišen odgovornosti ovog Kur’anskog ajeta i ovog hadisa Poslanika s.a.v.s. svi na neki način smo u prilici da zakidamo, svi smo prozvani i pozvani da na pravičan način mjerimo i uvijek ćemo pravilno postupati ako budemo polazili od sebe. Kako bi sebi to izmjerili tako izmjerite drugima, kako biste sebi presudili tako i drugima. To je apsolutna pravda. Zato je Poslanik s.a.v.s. rekao, kada su ga molili da progleda kroz prste jednoj osobi koja je ukrala, jer je iz uglednog plemena, on se zakleo : „Allahom se kunem da je moja ćerka hazreti Fatima ukrala i njoj bi naredio da se odseče ruka.“ To je jedina pravda koja potiče od tebe i ide prema svakome drugome. 3. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Neće ljudi prekinuti davati zekjat na svoj imetak a da im neće biti uskraćena kiša sa neba, a da nije stoke kiša ne bi nikada ni padala.“ Zekjat je jedan od stubova islama i u njemu su u prethodnom periodu, posebno u mjesecu Ramazanu poprilično govorilo.

Na različite načine se izvršava ovaj propis neki daju zekjat kako treba, kako je Allah dž. odredio, neki daju zekjat kako ne treba, neki daju zekjat po svome nahođenju. Oni koji ne daju kako ne treba oni određuju sebi da ne treba da daju zekjat. Oni po svome nahođenju oni odlučuju koliko procenata će dati od zekjata. 4. Pejgamber s.a.v.s. kaže: „Neće ljudi prekinuti ugovor sa Allahom dž. i njegovim Poslanikom ,a da Allah dž. neće dati da nad njima zavlada[1]ju neprijatelji ,koji će im odnijeti ono što je bilo u njihovom posjedu.“ Ugovor sa Allahom dž. u ezelu je čovjek prihvatio i na[1]pravio ugovor sa Allahom dž. i islamski učenjaci kažu na Sudnjem danu će čovjek biti odgovoran, ne zato što nije izvršavao kur’ansko sunetske principe i propise, već zato što je prekršio ugovor sa Allahom dž. Čovjek je dobrovoljno u ezelu prihvatio da će sprovoditi Allahov šerijat u svom životu i kada god muslimani prekrše dati ugovor sa Allahom dž. prizvali su da nad njima vladaju Allahovi neprijatelji i da im bude otuđeno oduzeto od Allahovih neprijatelja, ono što je njima pripadalo. „Ikada god njihove vođe ne budu sudile po Allahovoj knjizi i budu odabirale samo nešto od onoga što je Allah objavio, Allah će dati da među njima budu ubačeni razor i svađa.“ Na petome mjestu je kako i na koji način sudimo po Allahovoj knjizi ili kako nama odgovara. „Zar prihvatate jedan dio knjige a ne dirate jedan dio knjige.“

Prihvatamo ono što nama i kada nama odgovara, musliman je pozvan u potpunosti da primjeni kur’anko- sunetske principe. Zato musliman nema prava da prihvata jedan dio a drugi da odbacuje. Zato oni koji su odgovorni na svakome mjestu, a svi smo mi reče Pejgamber neka vrsta vođa. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: „Svi ste vi emini, čuvari, i svako će od vas biti odgovoran za ono što mu je dato u emanet.“ Imam vođa je pastir u svom džematu i biće odgovoran pred Allahom dž. I čovjek domaćin je odgovoran za svoju porodicu i on će biti odgovoran za svoju porodicu. Žena je pastirica u stadu svoga muža ona će biti odgovorna kao su[1]pruga svome mužu i za ono zašta je zadužena. I onaj koji je sluga, radnik na jednome mjestu i on je odgovoran za ono što mu je povjereno. Svi ste vi čuvari, pastiri, odgovorni i bićete pred Allahom dž. pitani za ono što vam je povjereno. Niko nije lišen odgovornosti i neće biti lišen odgovornosti pred Allahom dž. svako ima određeni emanet. U tom smislu poštovana braćo ne možemo a da se ne zapitamo u ovim avgustovskim, julskim, ramazanskim danima kada je u toku dana nekoliko godišnjih doba se smenjivalo, kao i sam današnji dan.

Nije po našeme planu, ali ima Allahov plan, a čovjek je tamo postavio svoje prste gdje mu ne pripada i gdje im nije mjesto. Zato se javljaju nemoral je uzrok različitim ne izlječivim bolestima, zakidanje na vagi i kantaru je razlogom svega onoga što nam se dešava, ne davanje zekata je razlog da kiša ne pada po nekoliko dana ili neprestano pada, kidanje ugovora sa Allahom dž. razlogom će biti da nad nama vladaju Allahovi dušmani i neprijatelji.

Ne suđenje po Kur’anu jeste jedan od razloga da prizivamo da nad nama vladaju oni sa kojima Allah dž. nije zadovoljan. U tom smislu musliman ne može da kaže mene ne zanima za ono što se dešava, mene nije brige, meni neka je lijepo a za druge me ne zanima. Pejgamber s.a.v.s. kaže: „Koga ne zanima u kakvom su stanju muslimani ne pripada muslimanima.“ Punih trideset dana smo mogli slušati na medijima o tome šta se dešava sa muslimanima u Palestini. Tri stvari smo savjetovali da trebamo učiniti. Prva stvar je da podignemo jasno glas da se ne slažemo sa genocidom koji se dešava nad muslimanima Palestine, muslimanima Gaze, zatim zajednička dova, porodična, dova u džamijama. Zato vas molim da i dalje činimo dovu za potlačene muslimane bilo gdje da se nalaze, a treća stvar je da se zajedno sa svim bošnjačkim džematima u zemlji i dijaspori da na simboličan način budemo dio materijalne pomoći našoj braći u Gazi.

PORUKA PALESTINSKOG MUFTIJE

Na kraju hutbe, muftija Dudić je džematlijama prenio po[1]ruku Palestinskog muftije u kojoj se kaže: U jednomjesečnoj agresiji Izraela na pojas Gaze ubijeno je blizu dvije hiljade muslimana Palestinaca. Podsjećam vaše muslimane kao palestinski muftija da je 30 posto djece ubijeno, preko 550 uzrasta od tri mjeseca do šesnaest godina. Oko 9 700 osoba je ranjeno. U ovom teškom genocidu pobijeno je skoro sedamdeset kompletnih porodica. U potpunosti je uništeno 12000 kuća i zgrada , tako da je šeststotina hiljada ljudi ostalo bez krova nad glavom dok je porušeno 120 džamija. Draga braćo naša vjerska obaveza jeste da shodno svojim mogućnostima da i danas na sergiji pomognemo našoj dragoj braći muslimanima u Palestini. Oni svojim životima plaćaju svoju slobodu, mi možemo dovom i jasnim glasom i oni koji su u mogućnosti mogu materijano da pomognu današnju sedžadu za muslimane Gaze.