Nastupila je 2021. godina. Naizgled,
godina kao i svaka druga, ali ipak sasvim
drukčija od prethodnih. Za nas u dijaspori,
ovdje u Frankfurtu, bila je takva, drukčija
od ostalih. Niko ne pamti ovoliki broj dženaza Bošnjaka u Frankfurtu kao što je bio
slučaj posljednjih nekoliko mjeseci.
Težak je to osjećaj. Čovjek osjeti prolaznost dunjaluka, ali i težinu tuđine. Sve čežnje, borbe, radosti, odlasci u Sandžak, povratak u dijasporu i tako iz godine u godinu,
i na kraju, svemu dođe kraj. Iza ljudi koji su
nas napustili u dijaspori ostala je velika
praznina. Odlaze nam mladi, odlaze stari,
odlaze najbolji među nama. Od stravičnog
zločina nad rahmetli Edinom Hamidovićem
do tuge i bola za rahmetli Nezretom Kurtanovićem i samo dragi Allah džellešanuhu
zna šta nas još sve čeka.
Rahmetli Nezret Kurtanović se nakon
duže bolesti vratio svome Gospodaru. Kao
što je Ahmet-ef. Kajošević na dženazi rahmetli Nezreta rekao, u čijem je džematu rahmetli Nezret bio član: „Otišao je jedan veliki
insan, jedan od najboljih među nama.”
Mislim da je to bila i najveća dženaza
u Frankfurtu unatoč tome što je bio radni
dan. Braća, prijatelji, dostovi, mnogi su prisustvovali dženazi, oni koji žive blizu i koji
žive daleko, svi su došli kako bi na najdostojanstveniji način ispratili našeg dragog
prijatelja, brata, na budući svijet.
Nezret Kurtanović je bio častan i pošten
čovjek, karakteran, vjeran i odan, mu’min,
veliki humanitarac i vakif. Pored svega
navedenog posjedovao je neobičnu smirenost i staloženost kojom je ulijevao povjerenje kod ljudi. Volio je ljude i ljudi su
voljeli njega. Savjetovao ih je i pomagao u
svakodnevnim problemima s kojima se susreću kako naši ljudi, tako i ostali stranci u
dijaspori.
Također, jedan je od prvih u Frankfurtu
koji je stao u odbranu jedne i jedinstvene
Islamske zajednice u Srbiji, kao i čitavog
pokreta koji se formirao oko ovog jezgra.
Bio je poznat po tome, bio je nepokolebljiv
u svom stavu po ovom pitanju i uvijek principijelno branio velike ideje, a pritom nikada nije bio nametljiv.
Zajedno sa svojom braćom učestvovao
je u organizaciji mnogih vjerskih i nacionalnih skupova, ne žaleći ni trud, ni vrijeme, ni
novac. Uvijek je bio na braniku, kao bedem
i čvrsta stijena, na koga se mogao svako
osloniti, bez ikakve bojazni da će popustiti,
da će se pokolebati, da će odustati.
Svojom posebnom dobrotom, velikodušnoću i blagošću otvorio je mnoga srca,
približio ih i podstakao na ljubav prema
islamu, prema Sandžaku i činjenju dobrih
djela.
Pored velikog angažmana u svom džematu, jedan je i od osnivača HO „Bošnjaci
Frankfurta i dijaspore“.
Svaka njegova riječ, svaki njegov nijet
i svako njegovo djelo započinjao je sa: “U
ime Allaha džellešanuhu”, što je zasigurno
garant uspjeha svakog čovjeka, kao i zajednice u kojoj takva osoba daje svoj doprinos.
Njegov najveći ovodunjalučki projekat
je izgradnja džamije u rodnom selu Tuzinje.
Kao član Građevinskog odbora i blagajnik, svjedočim da je svojim istinskim i srčanim angažmanom u pronalaženju vakifa i
njihovom umrežavanju diljem Evrope jedan
od najzaslužnijih za izgradnju ove pešterske ljepotice. Borio se sa svojom bolešću i
sa mnogim drugim poteškoćama, ali mu je
vjera i čvrsto uvjerenje o postojanju Allaha
džellešanuhu davalo snagu da u svim tim
okolnostima klanja bajram namaz i svojim
očima vidi sve blagodati za koje se borio.
Nažalost, nije dočekao svečano otvorenje ovog pešterskog bisera, ali Allah džellešanuhu najbolje zna. Zato molim Uzvišenog
Gospodara da mu sagradi najljepši dvorac
u Džennetu.
Iza sebe je ostavio četvoro lijepo odgojene djece, koja su izrasla u čestite insane
– tri sina i kćerku, kojima je bio zadovoljan.
Uvijek najbolji u školi i u mektebu i kao
takvi su garant da će njegov trud i borba
ostaviti trag ne samo u njegovoj porodici
već i u mnogo široj zajednici. InšaAllah će
njegov evlad krenuti stopama ovog velikog
insana, koji je ostavio dubok trag među
Bošnjacima u Frankfurtu.
In memoriam Kurtanović Nezret
Kude me često
Gdje god da prođem
Ponesem po jednu sliku
Za uspomenu…
Ponesem i lijepu riječ
Iskrenu ili ne
Dovu za zdravlje i sreću
Za novi susret naš.
Reče i efendija
Da ode najbolji od nas
Rekli su svi, rekli smo i mi
Iz srca, iskreno, ljudski.
Halalosum, halali mi
Zar je teško reći to
Moramo li čekati dženazu
Da bismo se sreli ponovo?
Hiljadu je, znam
I opravdanja i obećanja
A već sutra sve po starom
Dunjaluk je to brate…
Rahmet ti duši brate
Ozdravi i odmori
Na ponos i uzor si
I svojoj i našoj braći.
Čekaju te meleci dobra
I vakufi i sadake
Ništa, baš ništa ponio nisi
Al’ si poslao i čeka te to.
Na kraju, u ime Allaha
Uvijek si podvlačio to
Rahmet ti duši Bruder
ALLAH TE DRAGI VOLIO.
Piše: Besim Fehratović