Uistinu, od najvećih blagodati koje su date ovom ummetu jeste da ih je počastio najboljim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je poslao sa uputom, kao uzora i
donosioca lijepih vijesti onima koji ga slijede i kao opominjača onima koji lutaju i odbijaju Allahu pokornost. Poslao ga je kao pozivača, svjetiljku i upućivača na dobro. Nema sumnje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji uzor svima u svemu. Uzvišeni Allah ga je učinio takvim kako bi se svi ljudi iza njega povodili za njegovim djelima. Allah, dželle šanuhu, kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor!“ (El-Ahzab, 21)
Život Muhammeda, alejhis-selam, bio je praktična primjena kur›anskih uputa. Njegov ibadet, ahlak, džihad, ophođenje s ljudima je, ustvari, bio živi Kur’an, koji je imao zadatak da promijeni stanje na Zemlji i uspostavi drugu civilizaciju. A da nije bilo ovog praktičnog i verbalnog sunneta, Kur’an bi ličio na mnoge filozofske teorije koje su postojane samo u svijetu uobrazilje. (Muhamed El-Gazali, Vjerovjesnikov sunnet između šerijatskih pravnika i znanstvenika hadisa, str. 144)
Sunnet je, znači, praktični komentar Kur’ana te realna i ujedno idealna primjena islama jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio interpretirani Kur’an i otjelovljeni islam… Pa ko hoće da upozna praktični islam sa njegovim karakteristikama i temeljima neka ga upozna do u detalje obrazloženog i utjelovljenog u Vjerovjesničkoj – verbalnoj, praktičnoj i odobravajućoj – tradiciji. (Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje Sunneta: metodološke smjernice i pravila, str. 26)
Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razrađeni poslanički program sa njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lahkoćom; s uzvišenim
božanskim, divnim ljudskim i originalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja. To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili.
Kriza muslimana ovog vremena prvenstveno je kriza misli i ona, po meni, prethodi krizi savjesti. Kriza misli najbolje se odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophođenja s njim, posebno u nekim strujama islamskog preporoda prema kojima su usmjereni pogledi nade i od kojih ummet očekuje mnogo i na Istoku i na Zapadu. Njihova tragedija
nerijetko počinje pogrešnom interpretacijom časnog Sunneta. (Ibid., str. 29)
SUNNET JE SVEOBUHVATNI PROGRAM
Riječ je o programu koji se odlikuje sveobuhvatnošću, programu koji obuhvata ukupni čovjekov život – uzduž, poprijeko i dubinski, tj. po vertikali i horizontali. Kad kažemo
uzduž mislimo na vremensko i vertikalno prostiranje koje obuhvata ljudski život od rođenja do smrti, a u stvari i šire, od prenatalne faze do onoga što slijedi nakon smrti.
Pod širinom podrazumijevamo horizontalno protezanje koje obuhvata sve sfere življenja tako da ga Vjerovjesnička uputa prati u kući, trgovini, džamiji, na putu, na poslu;
u odnosu s Bogom, u odnosu sa samim sobom, u ophođenju sa porodicom i kontaktu s drugima – muslimanima i nemuslimanima – sa svima; sa čovjekom, životinjom, mrtvom
prirodom. A pod dubinom podrazumijevamo protezanje kroz nivoe ljudskog života.
Sunnet, naime, obuhvata tijelo, um i duh. On objedinjuje javno i skriveno, uključuje riječi, akte i namjeru. (Ibid., str. 27)
RAZUMIJEVANJE SUNNETA ONAKO KAKO SU GA RAZUMJELI ASHABI
Najbolji komentar hadisa jesu sami hadisi, zatim predaje i govor prvih generacija učenjaka, prvenstveno ashaba, radijallahu anhum. Ashabi su svjedočili Objavu. Objavljivanje Allahovih, dželle šanuhu, riječi bila je svakodnevna pojava u njihovom životu. Ako bi se dogodilo da Objava bude pogrešno shvaćena, samim tim i pogrešno sprovedena od strane ashaba, dolazio bi Džibril, alejhis-selam, do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i greška bi bila ispravljena. Stoga, ulema ne pravi razliku između riječi ashaba (Za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postupali smo na takav i takav način…) i između riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oba teksta – tvrdnja ashaba da je određeni postupak bio prakticiran za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – imaju isti
status kada je u pitanju autentičnost propisa deriviranog iz njih. Oba se pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, kada dođe do razmimoilaženja u razumijevanju hadisa, prednost se daje razumijevanju ashaba. Rekao je Allah Uzvišeni: „Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište!“ (En-Nisa, 115)
Rekao je Ibn Ebil-Iz el-Hanefi: “Ko ne krene njihovim putem (putem ashaba), ne ostaje mu ništa drugo nego da postupa po svome nahođenju.” (Šerhut-tahavije, 212)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporučujem vam moj sunnet i sunnet ispravnih halifa koji će doći poslije mene. Čvrsto se za njih vežite. Prihvatite se za njih
očnjacima.” (Ahmed i Ebu Davud; Enis Tahir, Pravilno razumijevanje Sunneta, str. 10)
Dakle, nema sumnje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji uzor svima u svemu. Ako želimo dan nam voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude
uzor, neminovno je da upoznamo njegov život – Sunnet. Nužno je znati šta je, kad i kako govorio, kako je postupao i kako se ponašao u različitim životnim situacijama i prilikama.