Od Abdullaha b. Omera r.a. se bilježi: Prišao nam je Allahov Poslanik s.a.w.s., pa reče: „O skupino muhadžira, od pet stvari, ako njima budete kušani, utječem se Allahu dž.š. da vas ne snađu: neće se u nekom narodu pojaviti javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće zakidati na mjeri i vagi, a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, a da im nije stoke nikada im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor sa Allahom dž.š. i ugovor sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a da im Allah dž.š. neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah dž.š. objavio, a da Allah dž.š. neće dati da se sami među sobom krve!“

(Hasen: Sunen, Ibnu Madždže, br. 4019; Musned, Bezzar, br. 6175; El-Mustedrek, Hakim, br. 8623; El-Mu‘udžem el-Evset, Taberani, br. 4671; Šu‘abul-iman, Bejheki, br. 3042)

„Zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, a da im nije stoke, nikada im kiša ne bi ni pala.“

Grijesi su se raspršili na sve strane, harami nas na svakom ćošku okružuju. Niti se lica od toga crvene, niti srca od svega toga dršću – izuzev onoga kome se Allah smilovao! Blud i ubistva, zulum i nasilje, alkohol i droge, varanja i podmetanja, prevrtljivost, korumpiranost i mito, haram zarada i imetak, sumnjiva poslovanja, zakidanje na kantaru i vagi, neodgovorno ophođenje prema hakku i pravu ljudi oko nas, problemi u brakovima, uništene društvene, rođačke i komšijske veze, mržnja i zavist u srcima, cicijaštvo i sebičnost, golotinja kod ženskog svijeta, miješanje ženskog i muškog pod dozom alkohola i droga u mračnim prostorijama, zapadna moda koja je sami šund, a koju naša omladina smatra naprednom, nedostatak ljubomore i osjećaja za dobrim i hajratima, slike i filmovi, mediji i internet preplavljeni nemoralom i zlom svake vrste, nestanak propisa naređivanja dobra i odvraćanja od zla – sve zajedno, skupljeno na jednom mjestu, čini da narod koji se u navedenim nedjelima nađe počne preživljavati određene suše i ekonomske krize!

Većina islamskih dužnosti, koje je Uzvišeni Allah propisao ljudima, tjelesnog su karaktera, tj. njihovo izvršenje biva fizički. Međutim, pored ovih, postoje i dužnosti imovinskog karaktera, a jedna od tih dužnosti jeste i davanje zekata, dok je hadž specifičan ibadet koji je istovremeno tjelesnog i imovinskog karaktera. Islam ne zapostavlja nijedan segment ljudskog života, odnosno, odgaja pojedinca u svakom pogledu da u potpunosti, on i ono što posjeduje, bude pokorno Stvoritelju nebesa i Zemlje.

Nije dovoljno da samo naviknemo svoje tijelo da urani kako bismo obavili sabah-namaz ili da ga navikavamo da gladuje u ime Allaha, nego moramo biti spremni da i imetak dijelimo Allaha radi. Na taj način musliman dokazuje potpunu predanost, javno svjedoči o tome da ne postoji ništa na ovom dunjaluku što je vrednije i preče od ljubavi prema Uzvišenom Allahu: „Reci: Moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt su radi Allaha…“

Šta je to zekat i šta znači

Što se tiče jezičkog značenja riječi zekat, u arapskom jeziku ona ima dva značenja: prvo je čišćenje, a drugo uvećavanje. U islamskoj šerijatskoj terminologiji zekat je dio imetka kojeg izdvaja musliman uz određene uvjete koji se moraju ispuniti, kao i vrstu imetka na koji se daje sam zekat. Veza između jezičkog i terminološkog značenja je u tome što se izdvajanjem zekata čisti imetak, ali i ljudska duša od pakosti i škrtarenja:
„I iz njihovih imetaka uzmi zekat kako bi ih time očistio…“ (Et-Tevbe, 103)

Imam Ahmed zabilježio je predaju u kojoj stoji: „Izdvoji zekat iz svog imetka, to će ti biti čišćenje…“

Također, zekatom se uvećava imetak na taj način što Allah Uzvišeni daje bereket onome ko izdvaja zekat, pa tako on bolje iskorištava ono što posjeduje u korisne stvari. Tirmizi bilježi predaju u kojoj je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Imetak se neće umanjiti davanjem sadake (ili zekata)…“

Zekat je četvrta islamska dužnost i obaveza je samo imućnijim muslimanima koji posjeduju određene vrste imetka preko svoje potrebe. Zekat je jedan od pet temelja vjere islama i za osobu koja ne bude izvršavala obavezu izdvajanja zekata ne može se reći da je u potpunosti privržena islamu. To znači da je zekat stroga dužnost, a ne nešto što se može izostaviti ili po želji ne izvršiti.

Ovo napominjemo iz razloga što je primjetno da se jedan dio muslimana poigrava ovim temeljem vjere smatrajući ga nebitnim, tj. da je čovjek potpun musliman i bez izdvajanja zekata. Ne zaboravimo hadis Abdullaha ibn Omera u kojem Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: „Islam se temelji na pet stvari…“, pa je spomenuo: „…davanje zekata…“ (Buharija i Muslim)

Mudrost propisivanja zekata

Mudrosti propisivanja pojedinih ibadeta ljudi mogu dokučiti, ili barem jedan njihov dio, a ako to nisu u mogućnosti, nisu ni obavezni, nego je na njima da izvrše ono što im se naređuje, a ostave ono što im se zabranjuje. Ljudi se razlikuju po pitanju rizka – opskrbe (nafake). Nekome je dato više, a nekome manje, i to je fadilet – dobrota koju Allah daruje onome kome On hoće. Na nama je da se tome pokorimo bez prigovora. I sama zavist prema nekome kome je Allah dž.š. dao bogatstvo jedan je od načina prigovora Uzvišenom Allahu dž.š. što je nekome dao više nego nama, tj. mi nismo zadovoljni onim što je nama dodijeljeno.

Neke od mudrosti smo već napomenuli, kao što je čišćenje imetka i duše, ali i uvećavanje samog imetka. Jedna od mudrosti je najjasnija u svemu tome, a to je pomaganje siromašnim muslimanima. Današnjim jezikom rečeno, to je vrlo jak socijalni program u islamskom društvu. Kada bismo ga malo bolje proučili, došli bismo do zaključka da je on dovoljan da se riješi siromaštvo u muslimanskom društvu, naravno, kada bi svi muslimani davali zekat onako i onoliko kako to islam propisuje.

Izdvajanje zekata je i vid zahvale Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je podario, a jedna od tih blagodati jeste i imetak koji nam služi za ispunjavanje naših potreba, za razliku od mnogih kojima on nedostaje i koji nisu u stanju da sebi obezbijede osnovne životne potrebe.

„…a da im nije stoke, nikad im kiša ne bi ni pala!“

Poslanik s.a.w.s. nam kaže da izbjegavanje Allahove dž.š. naredbe davanja zekata uzrokuje sušu, koja opet mnogo šteti samome čovjeku. Je li zbog toga i nas stisla ova suša i kriza u kojoj se unazad dosta godina nalazimo – o tome treba svi malo dublje da promislimo?

Ako malo bolje razmislimo, svi smo mi ovisni o vodi i nijedna ljudska djelatnost ne može napredovati niti se razvijati bez vode! Sama ta voda će nestati, a ponekad neće ni stati (poplave), zbog našeg nemarnog odnosa prema Allahu dž.š., a pogotovo prema Njegovoj naredbi davanja zekata!

Ne zaboravimo da su suše koje uništavaju naše usjeve posljedica naše škrtosti i naših grijeha, a Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
„Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih. Ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti. Allah dobro zna ono što radite.“
(Suretu Ali Imran, 180)

Mudžahid je rekao: „Kada naiđu sušne godine, stoka proklinje grješnike i loše Ademove potomke riječima: ‘Razlog ove suše je samo neposlušnost i grijeh Ademovog potomstva!’“

Zekat je stub islama i nezamislivo je da jedan musliman škrtari ili uopće ne daje zekat na svoj imetak, ako je već obavezan da to čini. Muslimani masovno izbjegavaju ovu instituciju misleći da će osiromašiti ako podijele ono što svakako ne pripada njima. Ovu tvrdnju potvrdit će i broj onih koji godišnje daju zekat onako kako to Allah dž.š. traži od njih. Oni su jako rijetki, rjeđi nego što možemo i zamisliti.

Prenosi imam Hakim da je Muhammed s.a.w.s. rekao:
„Ako daš zekat na svoju imovinu, odstranio si od sebe zlo i nesreću.“

Sva osiguranja mi bismo da priskrbimo sebi – zdravstveno, penzijsko, kasko, ovo i ono – a nemamo na umu da je Allahovo dž.š. osiguranje i čuvanje najvrjednije i najbolje osiguranje! Muhammed s.a.w.s. je rekao:
„Osigurajte svoje imetke davanjem zekata.“
(Ebu Davud)

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
„Kome Allah dž.š. bude dao imetak, a on ne bude na njega davao zekat, bit će mu taj imetak pretvoren u zmiju otrovnicu čija je glava ogoljena sa dvije crne mrlje. Ona će mu se obaviti oko vrata na Sudnjem danu, ščepati ga za donju vilicu i reći će mu: ‘Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje bogatstvo!’“

Zatim je Poslanik s.a.w.s. citirao kur’anski ajet:
„Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je loše za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vrat obješeno ono čime su škrtarili. Allah će nebesa i Zemlju naslijediti. Allah dobro zna ono što radite.“
(Alu Imran, 180)
(Sahihul-Buhari)

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s., tumačeći dva ajeta:
„Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu navijesti bolnu patnju, na Dan kad se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova, slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali – iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!“
(Et-Tevbe, 34–35)

rekao:
„Nema nikoga od vlasnika zlata i srebra koji ne izmiruje obaveze, a da na Sudnjem danu neće imati vatrene ploče koje će biti užarene u džehenemskoj vatri, pa će mu pržiti strane, čelo i leđa. Kada se god ohlade, bit će iznova užarene, u Danu u kojem će dan trajati pedeset hiljada godina, dok ne bude presuđeno svim Allahovim robovima.“
(Muslim)

Uzvišeni Allah dž.š. nas poziva riječima:
„Dijeli, o čovječe, i Ja ću tebi udijeliti!“
(Musned, Ahmed b. Hanbel)

Imetci koje posjedujemo nisu naši, nego su Allahovi. Čovjek nije vlasnik imetka – pravi Vlasnik je Allah dž.š., koji je Ganijj – Onaj koji je Bogat i Neovisan, a čovjeku je imetak darovan i dat na korištenje. Čovjek je, dakle, nosilac, odnosno čuvar tog emaneta. Ukoliko je čovjek svjestan darovanog mu emaneta od Uzvišenog Gospodara, on se, kada vidi da je postao jak i bogat, neće osiliti, imetak neće rasipati, ali neće ni škrtariti, nego će umjeren biti.

Uzvišeni Allah, iz hikmeta – mudrosti samo Njemu znane, nekoga učini siromašnim, a nekoga bogatim. Siromaštvo jeste iskušenje. Bogatstvo, pored toga što je blagodat, također je iskušenje. Njime Uzvišeni Stvoritelj iskušava bogate obavezom da pomognu siromašne. Zato je Allah dž.š. propisao i učinio zekat jednim od pet temelja vjere i objasnio nam da se, pomažući druge, Njegovi robovi, kao i njihovi imeci, zekatom čiste.

Muhammed s.a.w.s. nas poziva da udjeljujemo od svojih imetaka propisani procenat zekata i zaklinje se da nam se nikada, zbog onoga što smo udijelili, imetak neće umanjiti; odnosno, da izdvojeni zekat nikada neće umanjiti imovinu, jer Allah dž.š. spušta blagoslov i bereket na imetke onih koji udjeljuju i Allah dž.š. im udijeljeno iz Svoje opskrbe nadoknađuje:
„Što god udijelite, On će to nadoknaditi; On najbolje opskrbljuje.“
(Es-Sebe’, 39)

Imetak očišćen i oplemenjen zekatom, na takvim halal osnovama, raste i uvećava se voljom Vlasnika svega, i do sedam stotina puta i više, kako se ističe u Kur’an-i-kerimu, dok vrijednost onoga što udijelimo može dostići težinu medinskog brda Uhud, kako nas Muhammed s.a.w.s. obavještava u hadisu.

I pored jasnih naredbi o izdvajanja i davanja zekata, među vjernicima je znatan broj onih koji ne izvršavaju ovu obavezu. Onima koji ne izdvajaju zekatom propisani dio imovine Allah dž.š. će, još na ovom svijetu, uskratiti Svoje blagodati, što možemo dokučiti iz Poslanikovih s.a.w.s. riječi:
„Nijedan narod neće zanemariti obavezu davanja zekata, a da Allah dž.š. taj narod neće staviti na iskušenje glađu.“

Ljudi nikada nisu zapostavili dijeljenje zekata od svoje imovine, a da im Allah dž.š. zbog toga nije uskratio kišu, i da nije životinja, kiša im nikada ne bi bila spuštena. Allah dž.š., također, onima koji ne daju zekat navješćuje patnju i na budućem svijetu:
„Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu navijesti bolnu patnju.“
(Et-Tevbe, 34)

Dakle, savjesnim i redovnim davanjem zekata vjernik čuva svoj iman, osigurava svoj imetak od propasti i štiti sebe od nesreće i ahiretske kazne. Davanjem zekata vjernik se zahvaljuje Milostivom na blagodatima kojima ga je darovao i učinio imućnim, dajući mu priliku da pomogne druge koje Allah dž.š. oskudicom i neimaštinom iskušava.

Zato je onaj koji daje zekat svjestan da svojim zekatom direktno učestvuje u borbi protiv gladi i siromaštva, ali i u sprječavanju zavisti i razlika među bogatim i siromašnim; te da, na taj način, učestvuje u širenju bratske ljubavi i solidarnosti. Jer ono što vjernik osjeća i pruža drugima dajući zekat, njemu i njegovoj zajednici mnogo je značajnije, važnije i veće od samog dijela imovine koju je izdvojio i dao na ime zekata. Zato je velika i značajna uloga zekata u formiranju i razvoju društvene svijesti i odgovornosti, jer institucijom zekata islam izgrađuje pojedinca i zajednicu.

Draga braćo i sestre, zahvaljujući iskrenim i predanim vjernicima u prošlim decenijama, smjelim i odvažnim muslimanima, zahvaljujući njihovim, često izuzetno skromnim davanjima, manje u vidu zekata, a više u vidu sadekatul-fitra i skromne članarine, džemat muslimana – Islamska zajednica – sa svim svojim džamijama i mektebima, medresama i odgojno-obrazovnim ustanovama, opstala je i egzistira na ovim našim prostorima uprkos padu glavne islamske institucije – hilafeta, uprkos raznim balkanskim i svjetskim ratovima, uprkos djelovanju agresivnog ateizma i komunizma, danas obučenog i zaodjenutog evropskim i demokratskim ruhom.

Na kraju, opet napominjemo: zekat je četvrti po redu islamski šart i dolazi poslije šehadeta, namaza i posta. Naređen je Kur’anom, Sunnetom i idžmaom i spada u pet temeljnih dužnosti vjere. Na više od osamdeset mjesta u Kur’anu se zajedno govori o zekatu i namazu, što ovoj obavezi daje poseban pečat. Nerijetko ćemo naći muslimane koji klanjaju i poste, ali ne daju zekat, a rijetko ćemo naći da čovjek daje zekat, a da ne klanja namaz.

Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
„Uzmi, Poslaniče, iz njihovih imetaka zekat, da bi ih time očistio i blagoslovio. Donosi na njih salavat! Zaista je tvoj salavat smiraj za njih. Allah sve čuje i sve zna.“ (103)
„Zaista je Allah Onaj koji prima pokajanje od vjernika, Koji uzima njihove zekate i Koji je Milostiv i Koji prašta.“ (104)
(Et-Tevbe, 103–104)

Molimo Allaha dž.š. da nam da snage da od prljavštine i nečistoće, zekatom i sadakom, očistimo naše duše i naše imetke. Amin, ja Rabbel-alemin.

Nastavit će se…

Glas islama, 219, R: Hadis, A: Sead ef. Jasavić