Mjesec Ramazan je najvrjedniji mjesec kod Uzvišenog Allaha. On je posebna prilika svih vjernika, a posebno imama džamije i džematskog odbora da postignu i ostvare cilj kojem teže, a to je povratak džemata i oživljavanje džamije.
Posebna prilika za to je Ramazanom jer u džamiju dolaze nova lica, novi džematlije, koji nisu imali običaj tokom ostalih mjeseci biti redovni i podržavati džematske aktivnosti. Istinu je rekao Allahov Poslanik a.s. da se šejtani vežu u toku Ramazana i da se vrata džennetska otvaraju, a džehennemska zatvaraju. Stoga i vidimo nova lica i nove džematlije koji napune džamije, ožive ih svojim prisustvom i tek onda puna džamija dobije pravu svrhu i cilj. Počinje se širiti
svjetlo, berićet i blagoslov više nego u drugim mjesecima.
Stoga, imam džamije i džemat koji je prisutan tokom cijele godine moraju igrati kao jedan tim u mjesecu Ramazanu i sve što je pozitivno prenijeti na one koji su tu prisutni samo u mubarek mjesecu. Džemat koji je uređen uigran je tim koji ima
svog kapitena, a to je imam, i moraju biti kao jedna duša. Oni zajedno obavljaju svoje džematske aktivnosti, kako duhovne tako i organizacijske, međuljudske odnose ispoljavaju na najbolji način i svoje islamsko bratstvo, te tako pridobijaju nove
članove džemata.
Ramazan je idealno vrijeme koje ne smijemo prokockati, pustiti da ode, a da ga ne iskoristimo kako treba, jer niko ne zna hoćemo li dočekati sljedeći. Teško je ne osvrnuti se na zemljotres koji je zadesio braću u Turskoj i Siriji. Mnogo je njih bilo koji su govorili da će sljedeći Ramazan bolje iskoristiti. Iščekivali su novu priliku da poprave ili dopune ono što nisu iskoristili prošle godine, ali nisu dočekali. Također je bilo mnogo naših sugrađana koji su isto tako razmišljali, ali ih je Allahova dž.š. odredba pretekla.
Ovaj mjesec nam je idealna prilika svima za sticanje dobrih djela. Kada je dunjaluk u pitanju, svi mi nastojimo da iskoristimo te posebne prilike i povlastice koje se nude. U Ramazanu su
posebne povišice, tada naša djela vrijede od deset do sedam stotina sevapa. Stoga, ne treba prespavati ili pogrešno provoditi te mubarek dane i noći.
Mi, kao džemat, a i cijela Zajednica, moramo poduzeti sljedeće korake kako bismo oživjeli Ramazan onako kako nam je naređeno, kod nas pojedinačno u porodicama, na ulici, kahvama i restoranima.
– Ramazan moramo spominjati, govoriti o njegovim ljepotama i blagodatima mnogo prije nego nam pokuca na vrata. Prijašnje generacije su to činile po šest mjeseci prije nego nastupi.
– Treba da iskoristimo mjesec šaban, koji prethodi Ramazanu, da bismo što više postili i na taj način se pripremili. Organizam koji nije
pripremljen za post prvih dana Ramazana boluje ili mnogo teško podnosi. Kroz post izbacuju se toksini koji su štetni po naše zdravlje. Zato se pripremi adekvatno.
– Moramo prikazati drugima da smo radosni, a nikako tužni zbog dolaska Ramazana. Njega ne smijemo shvatiti kao poteškoću, već kao milost i blagodat. Neka bude radost u našim srcima, osmijeh na licima i tako da dočekamo
najplemenitijeg gosta.
– Posebno akcenat moramo staviti na našu djecu, našu omladinu. Trebamo im dane Ramazana ispuniti srećom, radošću, ibadetom, a nikako muzikom, kockom ili drugim lošim stvarima. Nastavnici i profesori u školama moraju
imati razumijevanje prema djeci koja poste, omogućiti im da se na brz način iftare i ne zahtijevati od njih previše. Džamije moraju zauzeti glavnu ulogu u Zajednici, posebno Ramazanom.
Mi koji smo u džamijama moramo se okititi lijepim osobinama da bi novi članovi prihvatili savjete i džamijski ambijent, te ostali tu i nakon Ramazana. Imam i njegovi najredovniji džematlije su kao prozor kroz koji ostali ljudi gledaju na
islam. Ta kategorija ne smije biti gruba, nemarna, odbojna, pa da tako otjeraju džemat. Moraju biti blagi, ponizni, da budu prethodnici u ibadetima,
skrušenosti, učenju Kur’ana, zikru itd.
Moraju se pojačati aktivnosti u cijeloj Zajednici, a posebno u džamijama:
– Dersovi u vidu nasihata trebaju biti redovni i usmjereni prema novim licima. Podučiti ih osnovnim elementima vjerovanja, propisima i lijepom ponašanju.
– Jedno od najboljih djela u Ramazanu jeste učenje Kur’ana. On je i objavljen u Ramazanu. Zato džematu treba omogućiti i organizirati podučavanje harfova, da bi i oni uzeli tu veliku nagradu.
– Obavljanje teravih namaza je jedna od odlika Ramazana, jer na sami pomen mubarek  mjeseca zamišljamo kako stojimo u safu i obavljamo teravije. Teravih namaz mora biti sproveden na najljepši način – da nije ni prebrzo, a ni
predugo, da se ne otežava starijim džematlijama, kao i što je Poslanik a.s. tražio da se ne otežava ljudima već da se olakšava.
– Džamije moraju biti sređene, uredne, čiste, ozvučenje treba biti adekvatno i dovoljno da se može lijepo razumjeti i čuti.
– Treba se organizirati što više aktivnosti da bismo zadržali ljude što duže u džamiji. Posebno treba iskoristiti zajedničke iftare koji su prilika da se džemat upozna i zbliži.
– Treba dijeliti džematlijama u džamiji, a i van džamije, što više vjerskog materijala, brošura, CD-ova, flajera te svega onoga što ih podsjeća na Allaha, Poslanika a.s. i Ramazan.
– Treba posebno povesti računa i o ženskom dijelu džemata, da se što više aktivnosti usmjeri prema njima, jer su one te koje odgajaju generacije i koje čuvaju čast i ugled Zajednice. Moraju se održati posebni dersovi za žene, posebna druženja i posebni iftari.
– Također, treba iskoristiti priliku da se pozove ulema koja je poznata i prihvatljiva kod džemata da uputi nasihat i posavjetuje prisutne.
– Zajednica tokom Ramazana mora pojačati humanitarne aktivnosti, jer je mjesec Ramazan mjesec plemenitosti i humanosti, ne smije biti gladnih koji nemaju za sehur ili iftar.
– Muslimani moraju biti svjesni i povesti računa oko zekata i sadakatu-l-fitra, da shvate da je to obavezno, a nikako dobrovoljno djelo. Zekat moraju izdvojiti po propisima, tačno i precizno, a ne otprilike i nemarno.
Na osnovu svega iznijetog shvatili smo koliko je obaveza, prijedloga, mogućnosti i ambicija na imama džamije, džematlije i sve članove džemata. Svako može uticati na što bolji i produktivniji
ambijent u džematu. Svaki član nosi breme svoje odgovornosti. Ramazanom sve to posebno dolazi do izražaja, jer je to mjesec buđenja, rada, milosti, oprosta, akcije, druženja i jačanja Zajednice i džemata.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam ukabuli post i sve druge ibadete koje budemo činili u mjesecu Ramazanu, kao i van njega.

Glas islama, 330, A: Sead Islamović