PISMO IZ DALEKA

Upoznali ste nekog dobrog čovjeka iz Njemačke, koji je došao kod vas i družio sa sa vama nekoliko sedmica. Ne zna dobro vaš jezik, ali nekako se sporazumijevate. Nakon povratka u Njemačku, šalje vam pismo. Naravno, pismo je napisao na njemačkom, jer ne zna pisati vaš jezik. Dobijate pismo, otvarate ga, ali ništa ne razumijete. Šta ćete uraditi? Naravno, pošto vam je to bliski prijatelj, dat ćete pismo nekome da ga prevede. Želite po svaku cijenu saznati šta vam je vaš dobri prijatelj iz Njemačke napisao. Zar ne želite znati koju poruku nam je poslao Uzvišeni Stvoritelj nebesa i Zemlje!? Ne morate nikome plaćati da vam prevede Kur’an sa arapskog jezika. On je već preveden na vaš jezik.

KUR’AN JE I ZA MUSLIMANE I ZA NEMUSLIMANE

Neki misle da je Kur’an knjiga koja može koristiti samo muslimanima a da ga nemuslimani ne mogu čitati. Međutim, Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da lju[1]de, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1) Kur’an je došao kao uputa svim ljudima, bez izuzetka. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opo[1]menuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! (Ibrahim, 52) U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 185) Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi – samu istinu; onaj ko bude išao Pravim putem sebi će koristiti, a onaj ko bude išao stranputicom – sebi će nauditi, ti nisi njima tutor. (Ez-Zumer, 41) Kur’an nije objavljen da bude uputa samo Arapima ili samo muslimanima, već cijelome čovječanstvu.

Međutim, mnogo je muslimana koji ne žele Kur’an podijeliti sa nemuslimanima. Govore: “Kako će ovi nemuslimani, ovi kafiri i mušrici, uopće razumjeti Kur’an!?” Misle da imaju superiorne mozgove, bolje od ostalih. Znate li da je Kur’an objavljen prije 1.400 godina u Arabiji a da je objavljivanje počelo u vremenu džahilijeta/neznanja? U to vrijeme, Arapi su bili najnazadniji narod na svijetu. Isti ovaj Kur’an je od takvih nazadnih Arapa za kratko vrijeme napravio bakljonoše civilizacije. Ako je Kur’an mogao izmijeniti takve ljude prije 14 vijekova, zašto ne bi mogao izmijeniti stanje današnjih nemuslimana? Džahilijet više ne postoji kao što je bio prije objave Kur’ana.

Uzvišeni Allah kaže: A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107) To znači da Muhammed, s.a.v.s., nije poslat samo Arapima, ili samo muslimanima, već svim svjetovima, svim ljudima i ostalim stvorenjima. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. (Fatir, 24) Mi muslimani kao da sjedimo na Kur’anu poput kobri na blagu – niti ga čitamo, niti damo da se čita. Neki kažu da Kur’an ne trebamo davati nemu[1]slimanima, jer Uzvišeni Allah kaže: On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. (El-Vakia, 77- 80) Ove ajete navode argument da nemuslimani ne smiju dodirivati Kur’an: “Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, a mušrici i nevjernici nikad nisu čisti!” Međutim, uzrok objave ovih ajeta je taj što su mekkanski mušrici počeli govoriti da je Kur’an objava od šejtana, a ne od Allaha. Zbog toga je Uzvišeni Allah objavio navedene ajete, u kojima se potvrđuje da se Kur’an nalazi u Levhi-mahfuzu, kome se šejtan ne može primaći. Dakle, ajeti iz sure El-Vakia se ne odnose na Kur’an kao mushaf, koji držimo u ruci i čitamo, već na Levhi-mahfuz. Da je drugačije, već bi se dokazalo da je Kur’an pogriješio. Jer, kako može reći da ga ne mogu dodirnuti osim oni koji su čisti, ako svaki nemusliman može otići u knjižaru i kupiti Kur’an!? Riječ mutahherun znači čisti, ali se ne odnosi samo na čistoću tijela, već i na potpunu čistoću od svih mahana i grijeha. To su meleki. Ovim ajetima su se odbacile podvale mušrika da je Kur’an objava od šejtana. Prema nekim učenjacima, ovaj ajet znači da je stroga je obaveza imati abdest prije nego što se uzme Kur’an u ruke.

Međutim, čak i da je tako (a nije), grijeh širka/pripisivanja Allahu druga je daleko veći od uzimanja Kur’ana bez abdesta. Pa, ako se čini manji grijeh – uzimanje Kur’ana bez abdesta, zarad otklanjanja najvećeg grijeha koji postoji – širka, čini mi se da je to dobra trgovina. Naravno, poželjno je imati abdest, jer je to od sunneta. Ali, nije farz. Davati Kur’an, ili njegove dijelove, nemuslimanima je, čak, sunnet. Božiji Poslanik, s.a.v.s., je slao pisma nevjerničkim vladarima, u kojima je diktirao i određene kur’anske ajete. Neki vladari su prihvatili islam, a neki nisu. Neki su ta pisma iscijepali i bacali pod noge. Zamislite, kur’anske ajete su bacali pod noge. Jedan od takvih pisama se čuva u Nacionalnom muzeju u Turskoj. Na njemu piše ajet: Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!” (Ali Imran, 64)

Neki, opet, tvrde da nemuslimanima treba da[1]vati samo prijevod Kur’ana, jer je prijevod ljudsko djelo i nije originalni Kur’an. Slažem se sa tim, ali preferiram da nemuslimanima uz prijevod dajem i originalni Kur’an na arapskom jeziku, tako da uvi[1]jek mogu provjeriti šta piše u originalu. Sa druge strane, danas postoji oko 14 miliona Arapa hrišća[1]na. Oni su hrišćani već mnogo vijekova, a arapski jezik im je maternji. Pitam vas: koji prijevod Kur’ana ćete njima dati, ako ne razumiju nijedan jezik osim arapskog? Morate im dati originalni Kur’an.

Glas islama, 249, R: Prijevodi: Iz knjige Vjera za sva vremena, Preveo: Senad Redžepović