PITANJE: Šta učiniti sa ovcom ili kravom, koja je kupljena da se zakolje kao kurban ali se zbog određenih okolnosti nije zaklala?

ODGOVOR: Nerijetko se događa da osoba koja kupi hajvana sa željom da ga zakolje na ime kur- bana, ali u tome bude spriječena. Nekada su razlozi neizvršavanja povezani sa izvršiocem a nekada sa životinjom koja se že- ljela zaklati, međutim, bilo da se radi o jednoj ili drugoj situaciji, ako je životinja zaista kupljena sa nijetom da bude kurban, zaklana u ime Allaha dž.š., da bi se iskazala pokornost i poslušnost na taj način, ona se ne može iskoristiti u bilo koju drugu svrhu, osim u tu, što znači da se životinja nemože prodati pa da osoba taj novac koristi za svoje potrebe. Ono što se nudi kao moguće rješenje jeste da se vrijednost tog hajvana u novcu podijeli u do[1]brotvorne svrhe, a hajvan se u tom slučaju može zadržati ili se može prodati pa dobijeni novac podijeliti kako smo prethodno rekli, neostavljajući novac za sebe. U oba ova predložena rješenja novac je taj koji zamjenjuje životinju, pa umjesto da čovjek dijeli meso, dijeli novac, tako da se otprilike zadovo[1]ljava djelimično ono što se postiže kurbanom, naravno ne u cjelosti, jer klanje kurbana ima svo[1]je specifičnosti koje nemogu biti nadoknađene, osim njegovim izvršavajem. Zabrana korišćenja kupljenog hajvana za svo- je potrebe, ako nije zaklan, odnosi se i na zabra- nu iskorišćavanja bilo čeka od kurbana, kao npr. kurbanske kože i slično, Resulullah a.s. u tom smislu kaže:”Ko proda kožu svog kurbana nema nagrade za kurban”.

Prema tome ljudi trebaju biti oprezni u ovim stvarima i trebaju voditi računa da dobro djelo koje čine upotpune, kako bi dobili nagradu u potpunosti, ili kako nebi pokvarili ono što su učinili, nečim što je sitno, npr. prodajom kurbanske kože i zadržavanjem novca za sebe i svoje potrebe. Naravno da se kurbanska koža može zadržati i za svoje potrebe ali se u tom slučaju njena vrijednost mora podijeliti ili uplatiti na adresu fonda za školovanje učenika medrese, što je naj[1]bolje rješenje. Ima “pametnih” pojedinaca u džematima koji bi željeli samostalno, odvojeno od svoje centrale, organizovati akcije sakupljanja kurbanskih koža da bi ih prodali, a novac osta- vili za podmirivanje svojih potreba i slično, kao što bi željeli postupiti i sa svim drugim akcijama koje se organizuju od strane islamske zajednice. Toga je uvijek bilo, ima ga a vjerovatno će i biti sve dok musliman ne budu svjesni da se nešto može učiniti ili doprinijeti samo institucionalno, odnosto zajedničkim djelovanjem džematlija i organa islamske zajednice koji trebaju biti duž- no poštovani od strane svakog pojedinca ili bar većine iz jednog džemata. Pored toga postu- panje na taj način nije u duhu vjere Islama, niti islamskih propisa koji se izvršavaju, već se krše principi vjere i zakonske norme koje važe unutar islamske zajednice.

PITANJE: Da li je skraćivanje i spajanje namaza dok je osoba na putu obavezno prema našem mezhebu ili osoba može umjesto da skraćuje četvororekatni farz klanjati sva četiri rekata?

ODGOVOR: Kada je riječ o skraćivanju i spajanju namaza kod uleme hanefijskog mezha, možemo reći da Hanefije u ovom pitanje se razlikuju od ostalih islamskih pravnika i imaju posebne, razli[1]čite stavove. Što se tiče skraćivanja namaza na putu, dok je osoba musafir (putnik), a to je ako je krenula na put duži od 80 km, sa namjerom da se zadrži dio dana ili više (do 15 dana), ona je po mišljenju Hanefija dužna skraćivati četvororekatne nama[1]ze i klanjati ih po dva rekata, ukoliko to ne učini ona dovodi u pitanje ispravnost svoga namaza. Ukoliko bi osoba koja je musafir klanjala četiri rekata, a trebala je skratitit namaz i klanjati dva, prva dva rekata će joj se računati kao obavezni farz, a druga dva će biti na stepenu nafile-dobro- voljnog namaza, te će namaz biti i u tom slučaju ispravan. Ako bi osoba koja je musafir klanjajući četvororekatni farz bez skraćivanja, pogriješila i ispustila prvo sjedenje, koje je vadžib i koje se, ako se ispusti u normalnim okolnostima, može nadoknaditit putem činjenja sehvi sedžde, na[1]maz joj nebi bio ispravan i morala bi ga ponoviti, nebi bilo dovoljno učiniti samo sehvi sedždu, jer u tom slučaju ona je ispustila prvo sjedenje kojim bi razdvojila rekate farza od rekata nafile namaza. A što se tiče spajanja namaze, ono je po mi- šljnju uleme hanefijskog mezheba vezano sa izvršavanjem obreda hadždža. Naime, po Hanefijama mogu se spojiti namazi samo ako je osoba na hadžu i to samo određeni namazi i na određenom mjestu, kada je hadžija na Arefatu, devetog dana zul-hidžeta, spojiće podne i ikin[1]diju i klanjati ih skraćeno po dva rekata u vreme[1]nu podnevskog namaza, a kada je na Muzdelifi istog dana spojiće akšam i jaciju i klanjati ih u vremenu jacijskog namaza. Spajanje ovih namaza, u ovim situacijama, je kod hanefija obavezno, što znači ako bi ih osoba klanjala pojedinačno trebala bi ih ponovno obaviti spojeno.

Što se tiče spajanja namaza u ostalim prilika[1]ma, kada je osoba musafir, ono se po mišljenju Hanefija smatra zabranjenim jer se svaki namaz mora klanjati pojedinačno u svom vremenu, nemože se klanjati u vremenu drugog namaza. Za razliku od Hanefija većina islamskih pravnika ostalih mezheba, smatra da je spajanje kao i skraćivanje od olakšica koje je Uzvišeni Gospodar dao Njegovim robovima, da se njima koriste kada su na putu, jer osoba kada putuje nailazi na različite poteškoće vezane za: mjesto klanjanja, uzimanje abdesta, način klanjanja i slično, tako da se dozvoljavanjem ove olakšice znatno olakšava musafiru-putniku. Dokaz za ovaj svoj stav nalaze u praksi Božjeg Poslanika a.s. od kojeg se prenosi da bi, kada bi putovao spajao namaze (kako smo prethodno naveli), isto se prenosi i od dosta ashaba Resulullaha a.s., koji su to vjerovatno učinila zato što su vidjeli Resulullaha da On to čini. Hanefije na ovu tvrdnju odgovaraju da se spajanje odnosi samo na određena mjesta kako smo prethodno u nji- hovom stavu iznijeli.

Po mišljenju većine i spajanje i skraćivanje su na stepenu dozvoljenog, što znači da će četvo- rorekatni namaz musafira biti ispravan klanjao ga četiri rekata ili skratio pa klanjao dva i bez obzira da li ga klanjao pojedinačno ili spojeno sa drugim namazom, za razliku od Hanefija koji skraćivanje smatraju obaveznim a spajanje za- branjenim. Kada govorimo o spajanju namaza za musafira, kod većine islamskih pravnika, da kažemo i to da se spojiti može samo podne sa ikindijom, bez obzira da li se klanjalo u vreme- nu podnevskog ili ikindijskog namaza i akšam sa jacijom, klanjajući ih u vremenu jednog od dva pomenuta namaza. Nemože se spojiti ikindija sa akšamom, niti jacija sa sabahom, niti sabah sa podnevskim namazom. – Imamo među islamskim pravnicima onih koji smatraju da se mogu spojiti dva namaza čak ukoliko osoba nije putnik, već je u svom mjestu boravka, ali se u ovom slučaju spajanje dozvoljava samo ukoliko za to postoje opravdani razlozi da osoba nije mogala namaz klanjati u njegovom vremenu kao npr. izvršavanje neodložnog posla (operacija pacijenta koja se nemože prekinuti, i sl.).(fetava muasire, br.1.,str. 246).