Odmah nakon stvaranja Kraljevine SHS, za okružnog načelnika u Novom Pazaru postavljen je radikal i sudija Živko Šušić. On se dokazao kao veliki protivnik bošnjačkog naroda i Džemijet stranke. Iz tih razloga, pazarski prvaci su, u saradnji sa Jusufom Mehonićem, vođom sandžačke komite, organizirali 1922. godine atentat na dokazanog dušmanina Živka Šušića. Salih-beg se sa Jusufom Mehonićem znao odranije, jer su obojica rodom iz bjelopoljskog kraja.

Jusuf Mehonić bio je vođa sandžačkih ustanika i boraca protiv nedemokratskog režima Kraljevine SHS. Ostao je upamćen kao naš najveći junak između dva svjetska rata, koji je godinama veoma uspješno pružao otpor beogradskom režimu i istovremeno štitio svoj narod od četnika Koste Milovanovića- Pećanca širom Sandžaka.

Iskusni Mehonić je u ljeto 1922. godine, obučen u uniformu žandara, kod Tolove kačare, na putu Novi Pazar-Raška,  sačekao  dva fijakera. U jednom fijakeru bila su dvojica Jevreja: Moric i Binjo Bahar, a u drugom Živko Šušić i jedan žandar. Mehonić nije poznavao Živka Šušića i slučajno je prišao baš njegovom fijakeru i upitao ga: „Ko je ovde Živko Šušić, imam hitnu poruku za njega?“

Živku se to učinilo sumnjivo i odgovorio je Mehoniću: „To je Šušić“, pokazujući na jevrejskog trgovca Morica. Mehonić je nakon toga ubio Morica i jednog žandara i pobjegao sa svojim drugovima.

„Posle ovog slučaja u Okružnom sudu u Novom Pazaru osuđen je Salih-beg Rasovac, koji je bio poslanik 1919. godine za teritoriju Novog Pazara i Deževskog (Novopazarskog) sreza. On je okrivljen da je organizovao zaveru protiv Živka Šušića i da su plan i dogovor ovog ubistva napravljeni u njegovoj kući. Prema ovoj optužnici Jusuf Mehonić je sa svojom grupom otišao na zadatak iz kuće Salih-bega Rasovca. Salih-beg je osuđen na dugogodišnju robiju. Pomilovan je i pušten pošto je proveo na robiji nekoliko godina“. (Iz knjige: Efendijina sećanja i kazivanja, autora Miodraga Radovića, str. 123, izdata u Novom Pazaru 1998. godine)

Opis stare orijentalne kuće Salih-bega Rasovca

Za kuću Salih-bega Rasovca autor ovog teksta počeo je intenzivno da se interesuje u ljeto 2013. godine. S obzirom da mi je njegov unuk Vefik-Vefko Rasovac (1953) komšija, imao sam priliku da zabilježim sve najinteresantnije podatke vezane za njegovog djeda Salih-bega i njihovu staru unikatnu porodičnu kuću koju su komunisti porušili u proljeće 1980. godine, radi izgradnje tzv. Nove lučne zgrade.

Vefik danas živi sa familijom, u također veoma lijepoj kući, u ulici Stane Bačanin br. 9. Ovu kuću, od tvrdog materijala, dobili su od Opštine Novi Pazar, kao nadoknadu za njihovu porušenu kuću. Sagrađena je 1938. godine, a ranije je pripadala familiji Jemović. Kasnije se u njoj nalazio Istorijski arhiv Novog Pazara, nakon čega prelazi u vlasništvo familije Rasovac.

Vefik-Vefko je danas najstariji član familije Rasovac i on kuću djeda Salih-bega, u kojoj je porastao i mladost proveo, opisuje ovako: „Naša stara kuća, koja je pripadala mom djedu Salih-begu Rasovcu, nalazila se na adresi ul. Stevana Nemanje br. 19. Sagradio je 1900. godine moj djed. Kuća je bila na dva sprata i imala je stambenu površinu od 300 metara kvadratnih. Na prvom spratu bile su tri sobe: dvije velike, jedna manja,  mutfak (kuhinja), ajakjol (nužnik) i veliki hajat (hodnik). Svaka soba je imala hamam (kupatilo). Na prvom spratu nalazila se i izba, prostorija gdje su se ostavljali voće i povrće: krompiri, jabuke, kupus i raso (sok od kupusa).

Drvene stube (stepenice) vodile su na gornji sprat na kojem su se nalazile dvije spavaće sobe i velika – gostinska soba (odaja) poznata i kao alaturka. Ova soba imala je dušekluke (ormare za posteljinu). Sve tri sobe imale su svoje hamame. Prilikom kupanja, voda se iz kazana sa toplom vodom zahvatala susakom. Soba alaturka mala je zid koji je bio u duborezu i u raznim bojama, kao i plafon od drvenog mozaika u raznim bojama koji se zvao baklava. Na spratu su bila i dva ćoška – jedan veliki, za muškarce, koji je gledao ka ulici Stevana Nemanje, te drugi – mali ćošak, predviđen za žene, koji je gledao ka bašči, odnosno ka Ćerčijskom sokaku (današnja ulica Gojka Bačanina). Na gornjem spratu bio je hajat (hodnik) u koji se ulazilo iz malog ćoška. Do njega je bio ćiler (ostava) za trenutno nepotrebne stvari i ajakjol (nužnik).

Ispred kuće bila je avlija sa čičeklukom (cvijetnjakom) i pumpom za vodu. Na nju se nastavljala tzv. dišer-avlija, a iz nje se izlazilo na ulicu Stevana Nemanje. U dišer-avliji je bio selamluk – na spratu su stanovali putnici-trgovci, namjernici, a dolje je bila soba za poslugu. U ovoj avliji, koja je imala površinu od pet ari, bile su tri štale: jedna za konje, druga za krave i treća za ovce. Do nje je bila ostava za motike, lopate, ašove i plugove. Do ostave bila je prostorija za pranje veša i sušara koja je služila i za ostavljanje drva.

Na spratu iznad štala bila je prostorija koja se zvala oklukhana i služila je za ostavljanje sijena. Do oklukhane bila je prostorija koja je služila za vijanje žita. Do nje je bila još jedna prostorija za žito koja se zvala hambar i on se sastojao od prijeskova (pregrada). U jednom prijesku bio je ovas, u drugom ječam, u trećem pšenica, u četvrtom okomišani mumuruz. Prijeskovi su bili široki otprilike 2-3 metra, a dugački 3-4 metra i dubine oko 3,5 metra. Žito se vadilo posudom koja se zvala bučuk. U dišer-avliji bio je salaš gdje se čuvao mumuruz u šišarci. Bila je i sudurma koja je služila za ostavljanje konjskih i volovskih kola i za pripinjanje životinja. Iza kuće, u pravcu ulice Gojka Bačanina, bila je bašča površine 17,5 ari.

Do nas su bili komšije: Hrvaćani, Pećani, Đerleci. Iz naše bašče ulazilo se kroz kapidžik kod Abdurahmana Mahmutovića, Rifa Pećanina i Abaz-age Tripkovića. Sa desne strane bio je tišler Hazbo, a do njega je bio brica Arif-aga Škrijelj.

Imovina koja je tzv. agrarnim reformama oteta Salih-begu Rasovcu

Dinastija Karađorđevića je u bivšoj Kraljevini SHS započela, a Titova Jugoslavija završila sa pljačkom bogatih muslimanskih porodica (bošnjačkih, albanskih i turskih) u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, na Kosovu i u Makedoniji.  O tome šta su sve od imovine oteli  Salih-begu Rasovcu njegov unuk Vefik Rasovac nastavlja:  „Odmah nakon što je stvorena Kraljevina SHS, kralj Aleksandar Karađorđević je u svom Proglasu naredio da se sva zemlja u njegovoj državi dodijeli onima koji je obrađuju. To je značilo da se Bošnjacima, Albancima i Turcima otima njihova zemlja i poklanja srpskim, crnogorskim i makedonskim seljacima koji su na njima radili kao najamnici. Tako su mom djedu Salih-begu uzeli han na planini Rogozni i 30 hektara zemlje.

Na putu za planinu Goliju, u mjestu Polazi, koje se nalazi između sela Vranovina i Šaronje, bile su dvije Begove kule. Jedna je imala 24 hektara ziratne, obradive zemlje sa rijekom po sredini, 11 hektara šume i 1 hektar utrine (neuređeni pašnjak). Kule su seljaci porušili, odnijeli kamen, a ostali su samo temelji.

U komunizmu, odmah nakon rata, opet kroz tzv. agrarnu reformu 1946. godine, familiji Rasovac oduzeta su dva dućana u centru grada. Jedan dućan veličine 100 metara kvadratnih, gdje se prodavala konfekcija, izlazio je na ulicu 28. novembar, na početku Stare lučne zgrade, a drugi dućan je bio na dva sprata i nalazio u Tijesnoj čaršiji. Na donjem spratu bila je radnja „Non-stop“, a na spratu su bile sobe za izdavanje. Iza ovog dućana bio je još jedan naš objekat, koji je kasnije ugostiteljsko preduzeće „Lipa“ pretvorilo u magacin za piće.

Nakon što su nam porušili staru kuću u centru Novog Pazara, kao nadoknadu, dali su nam kuću u kojoj sada živimo, na adresi ul. Stane Bačanin br. 9.  Kuća je na dva sprata sagrađena od tvrdog materijala. Donji sprat pripao je mojem amidži Sulejman-begu i njegovoj ćerki jedihnici, Nafiji. Kasnije je, od Nafije, sprat otkupio moj otac Ismet-beg. Ova kuća ima 200 metara kvadratnih stambene površine i, zajedno sa baščom, ima ukupno 6,5 ari placa. U ovoj kući zajedno živimo ja, moja supruga Mehdija (djevojačko prezime Škrijelj), moj sin Salih, njegova supruga Elvisa (djevojačko prezime Crnovršanin) i njihove ćerkice, a moje unukice: Sema i Ajna.“

GLAS ISLAMA 355, R: Historija/Kultura, A: Dr. Harun Crnovršanin

Najljepša orijentalna kuća Salih-bega Rasovca u Novom Pazaru.  Lokalni komunisti su je bezdušno porušili u proljeće 1980. godine.

Ispred kuće Vefika Rasovca, unuka Salih-bega Rasovca. Vefik (lijevo) sa autorom Harunom Crnovršaninom

Glas islama, 354, R: Historija, A: Harun Crnovršanin