Ostavština Nazif-ef. Šuševića

Sabahudin veoma nadahnuto i sa ponosom nastavlja priču o svom djedu: „Nazif-efendija bio je izuzetno obrazovana i svestrana ličnost. Bio je veliki alim, učenjak i pisac. Pored redovnog posla muderisa u pazarskoj Isa-begovoj medresi, bavio se pisanjem, prevođenjem i kaligrafijom. Tečno je govorio arapski, turski i persijski jezik. Preveo je mnoga djela sa arapskog i persijskog jezika. Nažalost, mnogo toga je uništeno nakon ulaska srpske vojske oktobra 1912. i nakon ulaska partizana krajem novembra 1944. u Novi Pazar.

Ja sam prije 15 godina sakupio njegove preostale sačuvane rukopise i izdao kao knjigu koja nosi naziv Rukopisna ostavština Nazifa Šuševića. Tu se nalaze dvije njegove kaside, njegov Mevlud i devet leuha visoke umjetničke vrijednosti, koje je on sam izradio.

Prema priči Nazif-efendijine supruge Naje-hanume, a moje bijače, on je za života izradio 120 leuhi (lehvi), koje je slao svojim prijateljima i kolegama širom Turskog carstva. Njegove leuhe (kaligrafski ispisani ajeti iz Kur’ana u prelijepim dezenima, bojama i šarama) mogu se naći u svim gradskim pazarskim džamijama. U ovoj njegovoj kući, u ulici Ramiza Koce br. 1, sačuvano je osam leuhi, ja u mojoj kući imam tri, kod mojeg brata ima jedna. Inače, ova ulica se sve do dolaska komunista 1945. godine zvala Šuševski sokak, upravo po najuglednijoj familiji koja je živjela u ovom sokaku.

Ostala je priča moje bijače Naje da je Nazif-efendija bio kerametli čovjek, da je tačno predviđao šta će se desiti sa gradom Pazarom i njegovom familijom. Svojoj ženi Naji jednom prilikom je rekao: ”Nemoj da se ljutiš na Allaha dž.š. ako bude Sebi uzeo i neko od naše djece.” I zaista, nakon njegove smrti veoma mlade su mu umrle dvije kćerke: Nusreta sa 17, a Lutvija sa 13 godina.“

Nazif-efendijina kuća za divljenje

„Nazif-efendija je u sredinom 1912. godine sagradio ovu prelijepu kuću. Pored nje postojao je selamluk – musafirhana, zatim štale, dišer avlija, koja je bila radni dio dvorišta i ogromna bašča koja se pružala sve do rijeke Raške. Preko Raške bila je tzv. Šuševska ćuprija koju su naši preci napravili i održavali. Ona je postojala sve do početka ‘70-ih godina prošlog vijeka. Danas postoji veliko interesovanje da se ova ćuprija obnovi i ja sam spreman da finansijski pomognem njenu izgradnju, kako bi Pazar dobio novu Šuševsku ćupriju.

Moj djed je posjedovao veliku imovinu. Njegovo je, prema tapijama, bilo sve od sela Vrbolaza, Vojnića, Kosurića, cijela ta strana planine Golije sve do Ivanjice.

I pored tolike silne imovine, Nazif-efendija je bio veoma skroman čovjek. Veliki dio prihoda koji je dolazio u njegovu kuću davao je za knjige, pomagao sirotinju i na kraju je sagradio ovu unikatnu kuću kojom se svi mi u Pazaru ponosimo, a koju dolaze da obiđu i mnogi znatiželjni turisti sa strane. S obzirom da je bio vanserijski kaligraf, Nazif-efendija je sam uradio plan za svoju kuću i sve nacrtao do najsitnijih detalja. Po njegovom uputstvu urađeni su mušebaci (metalni ramovi u obliku ruža na prozorima gornjeg sprata). Ove ramove radili su pazarski kovači, a svaki od njih je koštao jednu zlatnu liru. Kuća je rađena u ”stambolskom stilu”, za razliku od mnogih drugih aganskih i begovskih kuća koje su rađene u ”seljaničkom (solunskom) stilu”. Ova kuća je pravljena sa kosinama, gdje su krovovi kosi, gdje su ulazi kosi itd.“

Ljubav prema ovoj kući prenijeta je i na mlađe generacije, tako da o njoj sa nostalgijom i velikim ponosom govori i Nazif-efendijin praunuk Edib Šušević. On je, zajedno sa svojim amidžom Sabahudinom, u reportaži o begovskim kućama u Novom Pazaru, koju je 2015. godine napravila Nermina Rebronja, novinarka TV Sandžak, govorio o svom djetinjstvu koje ga veže za ovu kuću, o historijatu kuće, o svom pradjedu Nazif-efendiji, Šuševskom sokaku, ćupriji i mnogim drugim uspomenama.

Drugi praunuk je Muhamed, sin Esada Džanefendića i Safije (Šušević) Džanefendić. I on je u emisiji „Alaturka soba u kući Šuševića“, koju je u februaru 2024. realizirala Free media, na veoma lijep način predstavio ljepotu i vrijednost ove kuće te značaj njenog graditelja – poznatog alima i učenjaka Nazif-efendije, koji je također njegov pradjed po majci Safiji.

Glas islama 356, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin

Nišan na mezaru Nazif-ef. Šuševića (1860-1923)

Šuševski sokak je u komunizmu preimenovan u ul. Ramiza Koce

Alaturka soba u kući Šuševića

Glas islama, 356, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin