Orijentalna kuća Bajraktarevića

Kuća Hilma Bajraktarevića posljednji je očuvani biser bošnjačke arhitekture iz osmanlijskog vremena sa desne strane rijeke Raške u ulici 1. maj br. 138. Kroz ovu ulicu nekada je prolazio čuveni Carigradski drum ili Stambol džada. Danas je i ova ulica izgubila svoj izgled i dušu koju je imala do prije dvadeset godina. Pred najezdom bezličnih betonskih zgrada bespovratno nestaju gradske orijentalne kuće u Novom Pazaru. One su i posljednji materijalni dokazi postojanja visoke kulture stanovanja na ovim prostorima. Nisu samo u Novom Pazaru na udaru objekti bošnjačke kulture, već je to praksa koja se sistematski sprovodi posljednjih stotinu godina u svim gradovima Sandžaka, počev od Plava i Gusinja preko Berana, Rožaja, Bijelog Polja, Pljevalja, Nove Varoši, Priboja i nazad od Pešteri do Novog Pazara.

Pazarska familija Bajraktarević ima tursko porijeklo, iz Anadolije. Prema riječima Irfana Bajraktarevića, Hilmovog sina, a Halimovog unuka: „Njegovi preci bili su bajraktari, nosili su turski bajrak (osmalijsku zastavu) u ratnim pohodima. Tako su, nakon Bitke na Kosovu 1389. godine, u kojoj su porazili srpsku vojsku, njegovi preci ostali na području Novog Pazara kao askeri (vojnici). Za vojničke zasluge dobili su zemlju u Yeni Pazaru i okolini. Prvi Bajraktarevići bili su: Rušid, Halim i Halid. Njihova imena su se ponavljala iz generacije u generaciju, a također i njihovo bogatstvo uvećavalo.“

Kontakt sa mojim sagovornikom Irfanom uspostavio sam preko Nedžata Đata Rupića, koji je veliki prijatelj sa ovom familijom. Irfan je odličan poznavalac historije svoje familije, kao i njihove kuće o kojoj je riječ u ovom tekstu. Po njegovim riječima: „Kuća je napravljena 1900. godine, a sagradio je njegov pradjed Nazif. On je u braku sa suprugom Elmazom, mojom prabijačom, imao dva sina: starijeg Rušida i mojeg djeda Halima. Moj djed Halim – Limo  je u braku sa bijačom Hatidžom – Hatom Džanefendić imao sina Hilma (mojeg oca) i kćerke: Jalduzu – Duzu (udatu Bećković), Veziru (udatu za Iska Pluncevića) i Edibu (udatu u Prizrenu u familiji Beriša). Moj otac Hilmo je u braku sa mojom majkom Azizom Elmazbegović dobio dva sina: mojeg starijeg brata Ahmeta (1963) i mene – Irfana (1964).

Živjeli smo u ovoj velikoj staroj kući. Okolo kuće bila je avlija veličine 22 ara. Imala je Gornja i Donja avlija sa pregradnim  zidom i vratima u sredini. Ispred kuće, do ulice 1. maj, nalazila su se četiri salaša, pet štala za krave, hambar za žito i objekat za ostavku tikvi, bundi, krompira i kukuruza. Kuća je na dva sprata sa osam soba. Na donjem spratu nalaze se četiri sobe sa dva hamama (kupatila) i mutfakom (kuhinjom). Na spratu imaju još četiri sobe sa dva hamama. Na spratu još postoji velika divanhana, tzv. „veliki ćošak“, rezerviran za muškarce i „mali ćošak“ za žene.

Komunisti otimaju han, dućane i zemlju

Moj djed Halim – Limo (1900-1963) imao je svoj han i dućane u strogom centru grada, na početku nekadašnje Tijesne čaršije, tačno gdje je sada Radnički univerzitet ili Gradska uprava. Taj han je upamćen kao Limov han i u njemu se nalazila tzv „smočna pijaca“, gdje se prodavao kajmak i sir, a na spratu je bila kahvečajnica. Dolje je bilo par njegovih dućana. Ukupna površina zemljišta sa hanom i dućanima iznosila je 40 ari, sve do rijeke Raške.

Uzeli su mu i preko 2 hektara zemlje u Krivači za izgradnju fabrike „Raške“, zatim 6 hektara kod Petrove crkve i nekoliko hektara u selu Osoje. Sve je to oduzeto bez ikakve materijalne nadoknade. Pozvali su ga u UDBU i natjerali da se pisanim putem odrekne cjelokupne imovine (osim kuće u kojoj je živio) u korist države. Zaprijetili su mu ovim riječima: „Halime, ili potpiši ili te vodimo na Hadžet!“

Nakon što su mu sve oduzeli, ponudili su mu da radi kao činovnik u Opštini, što je on odbio. Postoji i njegov pisani zapis o tome koji još čuvam. U njemu stoji ovo: „Nude mi platu nekog činovnika za tu odštetu. Ja je nisam prihvatio, pa sam je ostavio njima – da se počaste, a ja je nisam uzeo.“

U velikoj avliji Hilmov stariji sin Ahmet napravio je novu kuću. Stara Limova kuća poput ljepotice još uvijek stoji ponosno i čeka neizbježnu sudbinu koja će je uskoro snaći. Dobro mjesto i veliki plac zapao je za oko mnogim investitorima. I ona će, kao i mnoge prije nje, ostati da se pamti samo na slikama. Još jedna orijentalna kuća sa bogatom historijom broji posljednje dane. Sa njom umire dio duše nekadašnjeg šeher Novog Pazara.

Han i dućani Halima – Lima Bajraktarevića na mjestu današnjeg Doma kulture i zgrade Gradske uprave u Novom Pazaru

Stepenište sa ulaznim vratima i velikim ćoškom (divanhanom) na spratu

Orijentalna kuća sagrađena 1900. godine u vlasništvu Halima – Lima Bajraktarevića u ulici 1. maj br. 138 u Novom Pazaru 

R: Historija, A: Harun Crnovršanin Glas islama 348