Definicija govora (hutbe) u jeziku i terminologiji

Prvo – Definicija govora u jeziku: Hutba  znači govor koji se drži s govornice. Kaže se: „Držao je hutbu“ – kada osoba drži govor s govornice, a riječ hutba dolazi od riječi koja znači govoriti pred ljudima. S druge strane, riječ hitba s promjenom samoglasnika znači prosidba.

U djelu Hiljet-l-Fuqaha’ rečeno je: „Što se tiče hutbe, njen korijen dolazi od govora ili obraćanja, a obraćanje ne može biti ništa drugo nego govor među onima kojima se govori. Također, riječ hitba u kontekstu braka dolazi iz istog korijena. Neki učenjaci su rekli da se hutba naziva tako jer se obično održavala u ozbiljnim i važnim prilikama, zbog čega je dobila naziv hutba.“

Drugo – Definicija govorništva u terminologiji: Neki su ga definirali kao složeni govor koji uključuje pouku i dostavu poruke. Drugi su ga definirali kao oblik logičkog govora koji ima za cilj poticanje ljudi na korisne stvari za njihov svakodnevni život i vjerske obaveze.

Neki savremenici definirali su govorništvo kao vještinu u okviru govora, čiji je cilj da utiče na publiku putem sluha i vida istovremeno.

Sve ove i slične definicije vrte se oko opće definicije govora i njihovo značenje je blisko. Što se tiče hutbe petkom, nisam naišao na jasnu definiciju u knjigama islamskih pravnika. Možda su je izostavili zbog toga što je za njih bila jasna. U djelu Bada’i al-Sanai’ u kontekstu pravila hutbe petkom stoji: „Hutba je uobičajeni naziv za ono što obuhvata hvaljenje Allaha, odavanje počasti Poslaniku s.a.v.s., dove za muslimane, poučavanja i opominjanja.“

Ovo objašnjenje osvjetljava njeno značenje prema ustaljenoj praksi, ali nije precizna definicija koja ispunjava uslove priznate od strane usulskih učenjaka.

Odgojna uloga hutbe

Hutba je jedan od načina pozivanja ka Allahu dž.š. i ona je jedna od najvažnijih sredstava odgoja, usmjeravanja i utjecaja. Ima mnogo plodova, jer ona rješava probleme, prekida sporove, smiruje uzavrele duše, budi entuzijazam kod onih čija je volja slaba, podiže pravdu i obara neistinu, uspostavlja pravdu i otklanja nepravde. Ona je glas obespravljenih i jezik upute. Hutba budi žar u vojsci i potiče ih na suočavanje sa smrću, povećava njihovu moralnu snagu. Stoga su mnogi uspješni vojni vođe bili vrsni govornici, poput Alije ibn Ebi Taliba, Halida ibn Velida, Amra ibn el-Asa i Tarika ibn Zijada.

Zato je hutba bila dio misije poslanika – neka je mir na njih – u njihovom pozivanju naroda ka tevhidu (jedinstvu Allaha) i pokornosti Njemu, te upozoravanju na Njegovu srdžbu, kaznu i žestoko kažnjavanje kako bi se narod udaljio od zablude, korupcije, te vjerskih, moralnih i društvenih devijacija.

Hutba i dalje ostaje, i zauvijek će ostati, uspješno sredstvo koje koriste reformatori, učenjaci, daije i vođe u svim vremenima kako bi potaknuli umove, probudili povjerenje kod ljudi, branili određenu ideju, poduzimali određeni zadatak ili upozorili na određena djela. Koliko je samo hutbi promijenilo navike ljudi i njihova uvjerenja, otvorilo vrata nade i pokajanja nekim slušateljima, ugasilo žar fitne, te učvrstilo vojske koje su potom ostvarile pobjedu.

Ako je hutba u svom sveobuhvatnom smislu važan alat za utjecaj u medijima, obrazovanju, pozivu i odgoju – u miru i ratu, u blagostanju i nevolji, slabosti i snazi – hutba petkom se izdvaja svojim osobitostima koje joj daju značaj i kojoj ne može biti jednaka niti jedna druga hutba.

Hutba petkom zauzima posebno mjesto među svim hutbama, jer je to sedmična ibadetska praksa. Muslimani se okupljaju u svojim džamijama kako bi je slušali, izlazeći iz džamije pod utjecajem njenih riječi i značenja, uzimajući svoj dio poziva ka dobru i odvraćanja od zla.

Hutba petkom je vjerski obred koji ima aktivnu ulogu u oblikovanju ponašanja ljudi i utjecaju na njih u raznim sferama života, kao i u službi poziva ka Allahu. Allah je muslimanima posebno dao petak kao njihov sedmični praznik, propisao im džuma namaz i njenu hutbu, te im naredio da idu na nju kako bi se njihova srca okupila, riječ ujedinila, neuki poučio, nemarni opomenuo, zalutali vratio, probudio entuzijazam, ojačao odlučnost i osvijetlio muslimanima stvarne aspekte njihove vjere, zamke njihovih neprijatelja i njihove obaveze koje im nije dozvoljeno ignorirati. Sve ovo doprinosi tome da se svi muslimani pridržavaju Allahovih propisa.

I dalje hutba petkom zauzima važno mjesto u prenošenju vjere, širenju poziva i reformama. Ona je najučinkovitiji način za pojašnjavanje istine, iznošenje ispravnih ideja i obraćanje različitim slojevima društva. Ako postoji vješt i uspješan hatib, on će brže shvatiti potrebe i probleme zajednice kojoj se obraća, što ima pozitivan učinak na reformu. Nema sumnje da dobra hutba dobrog hatiba ima direktan utjecaj na usmjeravanje islamskog javnog mnijenja, u skladu s Knjigom Allahovom i sunnetom Njegovog Poslanika, metodom koja kombinira temeljne principe i savremenost, potpuno i svjesno razumijevanje Kur’ana i Sunneta, uz razumijevanje stvarnosti u kojoj živimo.

Svjestan hatib, nosilac misije poziva, svojom riječju iz korijena uklanja zlo iz duše kriminalca, ulijeva mu strah od Allaha, ljubav prema istini i prihvatanje pravde, kao i pomoć ljudima. On zna da je njegov posao popravljanje savjesti i buđenje plemenitih emocija u srcima ljudi, te odgajanje tih duša na pridržavanju Allahovog zakona koji je najkorisniji za čovječanstvo.

Svjestan hatib je onaj koji pridaje veliku pažnju problemima svoje zajednice i pitanjima svog ummeta, te su ta pitanja dio njegovog srca. On osjeća važnost svog doprinosa društvenom pokretu i odgovara na njega pozivom ka istini, podržavajući svako dobro i upozoravajući na svako zlo.

Takav hatib, koji je upoznat s ciljevima Šerijata i tajnama koje on sadrži, crpi iz ovog sveobuhvatnog koncepta društvene reforme u islamu i radi na širenju i jačanju tog značenja u dušama. To čini svojom misijom, koju svake sedmice proglašava ljudima sa svoje govornice, primjenjujući Allahove riječi: „A ko je bolji u govoru od onoga koji poziva Allahu, i čini dobra djela, i govori: – Zaista sam ja od muslimana.“

Svjestan hatib ne zaboravlja povezati svoje slušaoce s pitanjima ummeta na osnovu vjere, te ih podsjeća kako razumjeti događaje i živjeti ih kroz prizmu vjere. Danas islamski svijet prolazi kroz burne i nestabilne događaje, a muslimanski um pati pod utjecajem obmanjujućih medijskih analiza koje prikazuju situaciju prema svojim interesima. Zato vjernici očekuju da čuju iskrenu riječ od hatiba kojem vjeruju jer znaju da je svjestan odgovornosti riječi i njene težine.

Neki muslimani se ne angažiraju u aktuelnim pitanjima, niti im pridaju značaj, jer su zaokupljeni svojim strastima i željama. Ova grupa ljudi treba nekoga ko će ih podstaknuti da se uključe u pitanja koja su važna za muslimane i da im pruži potrebnu pažnju. Najpogodnija osoba za to je hatib džuma namaza.

Kada hatib govori o ovim pitanjima, ne bi trebao da se previše bavi političkim analizama ili ličnim mišljenjima, jer su takva mišljenja podložna grešci. Treba se fokusirati na iznošenje istine o pitanju, davanje tačnih informacija i ukazivanje na šerijatski pristup u rješavanju problema.

Iskreni hatib ima snažniji utjecaj na ljude od bilo kojeg drugog sredstva koje može utjecati na zajednicu. Iskreni hatib je poput bistre vode – njegova korist je stalna, ili poput kiše – gdje god padne donosi korist. Svaki učenjak je svjetiljka svog vremena, a ljudi iz njegovog doba i vremena njime se nadahnjuju. Zbog ovoga i drugih razloga, džumanska hutba ima visoko mjesto i veliku važnost.

Glas islama, 356, R: Šerijat i pravo, A: Enver Gicić