Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka u najsavršenijem obliku, kao takvom dao mu je propise koje priliče samo čovjeku. Jedan od tih propisa jeste obavljanje namaza. Uzvišeni je nagovijestio da je ljude i džine stvorio samo da Mu ibadet čine, a temelj svih ibadeta jeste namaz. Kako bi dostojni bili obožavati Svevišenjeg, namaz je najbolji način da se predamo onome što jesmo – robovi Rabbu. Svi propisi koje je Allah dž.š. propisao slati su preko meleka Džibrila Poslaniku s.a.v.s., osim jednog propisa, a to je namaz. Prije nego li je naređen ovaj propis, Allah je Poslanika pozvao Sebi i direkno ga njemu saopštio. To se desilo na Mi’radžu. Poslanikovo putovanje iz Mesdžidu-l-Aksa do posljenjeg, odnosno sedmog neba gdje se nalazi Arš. Na mjesto gdje čak ni melek Džibril nije mogao doći, došao je Poslanik s.a.v.s.kako bi dobio naredbu obavljanja namaza. Uzvišeni je obavljanje namaza naredio prije posta, zekata, hadža, pokrivanja žena i drugih propisa islama. To je najveći temelj islama nakon kelimei-šehadeta. Namaz je temeljni stub u našoj vjeri. Muhammed s.a.v.s. je rekao: ‘’Islam se gradi na pet temelja: obožavanju samo Jednog Allaha, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i obavljanju hadža. Glava svih stvari je islam, njegov stub je namaz, a njegovo vrhunsko upotpunjenje je džihad.’’ Kada je Poslaniku s.a.v.s. propisan namaz, bilo je 50 namaza dnevno. Nakon što je tražio od Allaha da to učini lakšim, jer je Poslanik s.a.v.s. smatrao da će to biti teško za njegov ummet, taj broj je smanjivan nekoliko puta sve dok nije došlo na pet dnevnih namaza. Dakle, propisano nam je pet dnevnih namaza, ali ko obavi svih pet u toku jednog dana nagrada će biti kao da je obavio svih pedeset. Ovo je još jedan znak Allahove milosti prema Njegovim robovima. Razmišljajući o ovom događaju, koji je bio jako interesantan za islamske učenjake, kako bi objasnili ljudima suštinu ovog događaja, došli su do zaključka da je taj proces smanjivanja sa 50 na pet namaza bio namjeran, s ciljem da nas nauči kakvo mjesto namaz treba da ima u našem životu. Prema tome, treba pridati važnost našem namazu kako nam je Allah preporučio i Polasanik s.a.v.s. objasnio. Preko osamdeset kur’anskih ajeta i mnoštvo hadisa Božijeg Poslanika govore o obaveznosti namaza i podstiču na njegovo izvršavanje. Enes r.a. kaže: ‘’Opća oporuka Allahovog Poslanika s.a.v.s. na samrti je bila: – Pazite na namaz i ono što je u vašem vlasništvu.”

Ovo su ujedno bile i posljednje riječi savjeta koje je Poslanik a.s. uputio svom ummetu. Namaz je prvo zašta ćemo biti pitani na Sudnjem danu. “Prvo zašta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu namaz bude ispravan, bit će mu ispravna i primljena njegova druga djela, a ako mu namaz bude neispravan, bit će mu neispravna i ostala djela.” (Hadis bilježi Tirmizi) Toga Dana, ljudi Dženneta će upitati one koji su ušli u Vatru zašto su tu. I Kur’an nas obavještava šta će biti njihov prvi odgovor: “Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali.” Namaz je nešto što jedva ubacimo u naš dnevni plan, kada nađemo vremena, ako ga neki uopće i nađu, jer naši životi bi se trebali vrtjeti oko namaza, a ne namaz oko naših života. Uzvišeni Allah je propisao namaz i kao sredstvo za duhovno uzdignuće. Kako bi se vjernik duhovno uzdigao, namaz mu pomaže u tome. Rekao je Uzvišeni: ‘’Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!’’ Kaže Allah dž.š.: Podijelio sam namaz između Mene i Mog roba na dva dijela. Pa kada kaže: “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova”, kažem: Zahvaljuje Mi Moj rob. Pa kada kaže: “Milostivom, Samilosnom”, kažem: Čini Mi pohvalu Moj rob. Kada kaže: “Vladaru Sudnjeg dana”, kažem: Predaje Mi vlast Moj rob. A kada kaže: “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo”, kažem: Ovo je između Mene i Mog roba, a Mom robu pripada ono što moli. Kada kaže: “Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali”, kažem: Ovo je za Mog roba, a Mom robu pripada ono što traži. (Muslim)

Pored duhovne ljepote i pomoći koju insan crpi iz namaza imamo i zdrastvene koristi. Većina ljudi danas vodi način života koji podrazumijeva previše sjedenja. Sjedeći u kolima, na poslu, kod kuće gledajući TV ili radeći za kompjuterom nesvjesno većinu svog dana prevedemo u tom položaju. Kao takvi, provodeći većinu svog vremena dolazimo do nestabilnosti u sopstvenom organizmu, kojem je potrebna radna kontrola. Takvi ljudi u većini slučajeva oboljevaju od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti (povišen pritisak, holestrol, tj. povećanje masti, gojaznost i sl.), degeneracije koštano-mišićnog sistema. Do ovih oboljenja dolazi se i zbog naših loših socijalnih navika, kao što su cigarete, jaka enegretska pića itd. Preporuka Svjetske zdrastvene organizacije jeste da je 40-60 minuta dnevno umjerenog fizičkog vježbanja potrebno za normalan rad i funkcioniranje našeg organizma. Ako bismo uzeli da je u toku jednog dana potrebno klanjati 42 rekata, ukupno farzova i sunneta, ako svaki rekat klanjamo po 1.5 minuta, onda bi to iznosilo 63 minuta u toku dana. A ovo je sasvim dovoljno za normalan rad našeg kardiovaskularnog, respiratornog, CNS-og i koštano-mišićnog sistema. Ovo nam je još jedan dokaz da namazom liječimo i pomažemo našoj duši i cjelokupnom tijelu. Namaz je najveći uzrok, nakon vjerovanja u Uzvišenog Allaha, uspjeha na dunjaluku i Ahiretu.

Posebnu važnost namazu trebamo dati u mjesecu Ramazanu, mjesecu koji je najbolja prilika da popravimo svoje stanje sa Gospodarom, da se pokajemo za grijehe i da ustanemo tamo gdje se hodati mora. Koliko vrijedi ovaj mjesec govori nam hadis koji prenosi Selman r.a. u kojem se kaže: – Održao nam je Poslanik a.s. hutbu na kraju mjeseca ša’bana i tom prilikom rekao: ‘’Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrjednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah dž.š. je odredio u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju namaz koji se obavlja u tim noćima kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu dž.š. približi kakvim dobročinstvom, računat će se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), računat će mu se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada je za nju Džennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprostom grijeha i oslobađanjem od vatre, a dobit će nagradu kao i postač bez umanjenja njegove nagrade.” Tada prisutni ashabi povikaše: “Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.” Muhammed a.s. na to im je odgovorio: “Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.”

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobođenje od vatre. Ko olakša onome što je pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah dž.š. će tome oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre.” Namaz nas čisti od loših djela i na taj način priprema nas za susret sa Uzvišenim Gospodarom. Kakvu li ćemo radost osjetiti kada odgovorimo na prvo pitanje koje će nam biti postavljeno? Pred Gospodarom nećemo imati opravdanje ako nismo imali namaz, ne možemo se požaliti da nismo imali vremena klanjati se Onome koji nam je dao vrijeme, niti se možemo požaliti da nismo znali u vremenu kada se znanje lako dobija, niti se možemo požaliti da nismo smjeli u vremenu kada nam obavljanje namaza samo osvjetljava put i odagnava strah, niti se možemo braniti da nismo bili sposobni jer namaz možemo klanjati i sjedeći, ako ne – stojeći, ležeći, u mislima; ako ne – možemo ležeći. Opradanja nema, glavni razlog neobaljanja namaza jeste nemarnost, oholost, zaslijepljenost dunjalukom i strastima. Kroz namaz pokazujemo koliko vjerujemo Allahu. Prema tome, sami biramo šta ćemo biti i kojim putem ćemo ići.