PITANJE: Obzirom da je pred nama početak Nove 2015. godine i sve ono što se čini povodom njenog dočeka, želio bih da Vas zamolim da još jednom ukažete kakav treba biti odnos vjernika prema ovom prazniku?

ODGOVOR: Allah dž.š. je čovječanstvo stvorio od jednog čovjeka i jedne žene, podijelio ljude na različita plemena i narode, učinio da se međusobno razlikuju po svojoj vjeri, kulturi, boji kože, naciji i slično, slao im Svoje poslanike da ih upute istini i spasu, objavio im Svoje Kitabe, koji su ljudima bili putokaz i vodič za postizanje uspjeha, sreće i spasa na ovom i budućem svijetu. Stoga, sve razlike koje postoje među ljudima ne treba tragično shvatati, već ih treba razumjeti kao Božji dar i milost prema čo- vječanstvu, kao podsticaj za međusobno upoznavanje i zbližava- nje. Međutim, u praksi se, nažalost, dešava drugačije. Mnogi afirmativno i pozitivno govore o razlikama među ljudima, njihovim kulturama, ali aktivno rade na ostvarivanju uticaja na pripadnike druge vjere, nacije, kulture, s ciljem nametanja svojih vrijed- nosti. Drugim riječima, postoji trajna težnja za asimilacijom onih koji su malobrojni ili nejaki da se zaštite. Uzvišeni Gospodar je svakom narodu dao određene dane, ili ih je određeni narod sam izabrao, koji su za njega važni, kojima se raduje i na poseban način ih obilježava, te se smatra nasiljem i diskriminacijom uskraćivati pra- vo jednom narodu da ima i gaji svoju vjeru i kulturu, a nametati mu ono što nije njegovo, što pripada nekome drugom. Upravo je Nova godina o kojoj govorimo jedan takav primjer. Pripadnici različitih vjera i kultura izabrali su svoj način računa- nja vremena, pa tako muslimani vrijeme računaju prema lunar- nom, dok kršćani to čine prema solarnom kalendaru. Jedni su za početak računanja uzeli rođenje Isa a.s. (Isusa), dok su drugi uzeli neke druge datume, a muslimani su uzeli Hidžru. Tako su pripadnici islama prije nešto više od dva mjeseca dočekali svoju Novu hidžretsku 1436. godinu, a kršćani će i drugi koji ih u tome slije- de uskoro obilježiti Novu 2015. godinu od Isaovog (Isusovog) rođenja i sjetiti se svojih svetaca, tj. Svetog Nikole, koji se pojavljuje u liku Djeda Mraza kako bi ispunio želje djeci i podijelio im poklone. Međutim, Svetom Nikoli, tj. Djedu Mrazu se ne raduju samo kršćani i njihova djeca, već se ovom kršćanskom svecu, naža- lost, raduju i brojni muslimani sa svojom djecom, ne znajući da on njima ne pripada, jer su ih u školi učili da on pripada svima, da mu se svi trebaju radovati i tražiti da im ispunjava želje, isto kao što se to čini i sa drugim vjerskim auto- ritetima, poput Svetog Save.

Dakle, svjesno se muslima- nima, posebno njihovoj djeci u školi, podmeće ovaj kršćanski praznik kao svoj, nameće Sveti Nikola, tj. Djed Mraz kao dobročinitelj, a rezultat svega toga bude njegovo prihvatanje i poistovjećivanje sa onima kojima on pripada. Tako se dešava da i muslimani u svojim kućama kite jelke, a isto se dešava i sa njihovim čaršijama i mahalama. Uvijek se poneko postara da „dovede“ Djeda Mra- za sa njegovim kočijama kako bi ga vidjela djeca i bila u prilici da se sa njim fotografišu. U zadnje vrijeme je sve više ugostiteljskih objekata koji nude da se kod njih uz muziku, igru i alkohol dočeka „najluđa noć“, kako muslimani u svojim sandžačkim gradovima ne bi osjetili kompleks niže vrijedno[1]sti u odnosu na npr. Beograđane ili Novosađane. Imajući u vidu da je svaki čo- vjek najprije odgovoran za sebe i svoju porodicu, svako je dužan poduzeti mjere zaštite koje su njemu dostupne kako bi sačuvao sebe i svoju porodicu od napu- štanja svoje i prihvatanja tuđe vjere. Stoga, iskrenim muslimanima nije mjesto u kafanama, restora[1]nima, niti na trgovima gdje se uz muziku, alkohol i nemoral doče- kuje Nova godina. Djeda Mrazu, njegovim kočijama i poklonima nije mjesto u našim domovima. Naše kuće nisu prostor koji se ukrašava jelkama i svjetiljkama, već njihov ukras je naš namaz, zikr i Kur’an, a sve pomenuto pri- pada našim komšijama i mi to trebamo znati, poštovati i njima čestitati.

PITANJE: Veliki broj muslimana u svijetu 12. rebiu-l-evvel, koji ove godine pada u petak 2. januara 2015. godine, obilježava kao dan sjećanja na rođenje Poslanika a.s. tako da se održavaju posebne manifestacije i programi. Da li je to u suprotnosti sa islamskim propisima i sunnetom Poslanika a.s.?

ODGOVOR: Rebiu-l-evvel je mjesec rođenja Muhammeda a.s., posljednjeg Allahovog poslanika, kojeg je poslao iz milosti prema ljudima, da ih izvede iz propasti, tame i zablude na pravi put, da ljudima pokaže kako se postiže sreća i uspjeh na ovom i budu- ćem svijetu i bude im uzor u životima. Poslanik a.s. nije kao svaki drugi običan čovjek koji se rodio, živio određeni vremenski period i preselio sa ovoga svijeta da bi se posebno sjećanje na njega i njegov život smatralo diskutabilnim sa aspekta Šeriata. Upravo suprotno – Uzvišeni Allah ga je poslao s ciljem da preko njega pokaže kako da ljudi žive na ovome svijetu, da im bude primjer, te je stoga sjećanje na Poslanika a.s. i sve što se tiče njegovog života, prije i u toku poslaničke misije, nešto što je pozitivno i korisno, a sve što je takvo ne može biti zabranjeno, već dozvoljeno i poželjno. Ono što se postiže manifestaci- jama i programima koji se pripremaju i realiziraju ovim povodom jeste da se velikom broju ljudi omogući da saznaju nešto više o Poslaniku a.s., da ga se prisje- te, jer ogroman broj ljudi zbog svog načina života i preokupacije raznim poslovnim i porodičnim obavezama često zaboravi šta je stvarni smisao i cilj života na ovome svijetu. Stoga su programi sačinjeni od učenja odlomaka iz Kur’ana, citata iz sunneta Poslanika a.s., upoznavanja sa najznačajnijim detaljima iz njegovog života ili recitovanja odlomaka Mevluda u kojem je opisan život Poslani- ka a.s. od općih prilika prije nje- govog rođenja, samog rođenja, poslaničke misije sa posebnim apostrofom na pojedine detalje, kao što je slučaj sa Mi’radžom, pa sve do preseljenja Poslanika a.s. od velikog značaja za ljude. Ono što je činjenica jeste da u svemu postoji pretjerivanje od pojedinih ljudi, pa i u ovome. Me[1]đutim, postupci pojedinaca koji čine nešto što je zabranjeno ne mogu biti razlog da se sve što je korisno i dobro zabrani i žrtvuje pod izgovorom sprječavanja zlo