Kur’an: “A bolje vam je, neka znate, da postite.” (El-Bekare, 184) Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Vjernik može upasti u smutnju kroz svoju
porodicu, kroz imetak, kroz odnose sa komšijama. Oslobađanje iz spletki tog fitneluka je putevima: namaza, posta i zekata!” (Huzejfe
ibn el-Jeman r.a.)

“Ko nahrani postača ima nagradu kao i onaj koji je postio, njemu ništa ne umanjujući!” (Tirmizi i Ahmed)
Lukman-i hakim: “O sine, kada se preko mjere napuni stomak, uspava se misao, mudrost utihne, a organizam se razlijeni za ibadet.” Enes ibn Malik r.a.:
“Ne prepoznajem ništa među vama od onoga što je bilo kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., osim vašeg izgovaranja La ilahe illallah.”
“Kada bi neko vidio prvake Selef-i saliha, pa da bio bio poslan u naše vrijeme, ne bi kod nas ništa prepoznao od islama.” Onda je stavio
ruku na obraz i kazao: “Osim ovog namaza.”
Abdullah ibn Mes’ud r.a.: “Vi više klanjate i postite od drugova Allahovog Poslanika, ali su oni bili bolji od vas.” Upitaše ga zašto su bolji? Reče: “Zato što su oni težili Ahiretu, a klonili se dunjaluka, a kod vas je suprotno.” (Ahmed ibn Hanbel, Zuhd, 7)
Ebu d-Derda’ r.a.: “Kako su ljudi obmanuti bdijenjem naivnih i umišljenih naivaca i njihovim postom, kada je san i mršenje pametnih bolje od toga (jer ih zbog ispravnih nijjeta i tada slijede nagrade). Samo koliko trun dobrih djela iskreno bogobojaznih ljudi bolje je i vrjednije od brda ibadeta umišljenih.” (Ahmed ibn Hanbel, Zuhd, 204)
“Kada bi Allahov Poslanik došao među vas, ne bi prepoznao ništa od onoga na čemu je bio on i njegovi ashabi, izuzev namaza.”
Ummu d-Derda’ r.a. priča: “Ebu d-Derda’ mi je ušao ljutit, pa sam ga upitala šta ga je naljutilo?” Rekao mi je: “Allaha mi, ne prepoznajem ništa među ovim svijetom od Muhammedove prakse, osim što klanjaju u džematu!”
Ashabi Allahovog Poslanika su prakticirali dugo klanjanje teravije. To se navodi u hadisu Es-Siba ibn Jezida r.a.: “Imam bi učio stotine
ajeta, tako da bismo se zbog dugog stajanja u namazu oslanjali na štapove.”
Hasan el-Basri: “Zaista je Allah Ramazan učinio poljem na kojem Njegovi robovi čine dobra djela i tako se natječu u pokornostima. Jedna je grupa pretekla, pa su pobijedili, a druga je okasnila, pa su
propali. Čuda li velikog za one koji se vesele, smiju, zabavljaju i gube, dok drugi u isto vrijeme uspjeh postižu. Allaha mi, kada bi se podigao zastor, dobročinitelji bi se zaokupili uvećavanjem svog dobročinstva, a grješnicima bi
njihovi prekršaji i prividna zadovoljstva izazvali bol i odvratilo bi ih od zabave i smijeha.”
Imam Ibrahim en-Neha’i: “Post jednog ramazanskog dana vrijedi više od hiljadu drugih dana posta, tespih u postu jednog ramazanskog dana vrijedi više od tespiha u hiljadu drugih dana, jedan rekat u ramazanskom danu vrijedi više od toliko rekata u običnom danu.” (Leta’ifu l-me’arif)
Mejmun ibn Mihran: “Kada bi neko od Selef-i saliha bio vraćen da živi među vama, ne bi prepoznao ništa u vašoj praksi (od islama) osim okretanja Kibli.”
Mulla ibn Fadl: “Prve generacije muslimana bi šest mjeseci dovu činili Allahu dž.š. da im da života da dočekaju Ramazan. Potom bi Ga drugih šest mjeseci molili da im primi ramazanska dobra djela.” (Ibn Redžeb, Letaifu l-me’arif, 165)
Jahja ibn Ebi Kesir: “Dova muslimana prvih generacija je bila: – Gospodaru, mene podari Ramazanu, a Ramazan pokloni meni i ukabuli mi ga!” (Ibn Redžeb, Letaifu l-me’arif, 165)
Imam el-Gazali: “Post je čišćenje duše i vježba tijela. On je poziv na dobročinstvo. Post je čovjekovo osiguranje i odbrana, a Zajednici muslimana zaštita. U izgladnjelom želudcu je čistoća srca, buđenje raznih sposobnosti i talenata, postizanje razboritosti i oštroumnosti, a sitost prouzrokuje tupost, zasljepljuje srce i uvećava sterilnost mozga, što vodi tromosti i učahurenosti ljudskog uma. Dječak koji uzima previše hrane
destimuliše svoju memoriju. Oživite vaša srca umjerenim smijehom i malim uzimanjem hrane i očistite ih postom da bi bila nježna, osjećajna i čedna.”
Imam Šafija: “Postači najviše vole da povećavaju svoju darežljivost i dobrotu u mjesecu Ramazanu zbog potrebe ljudi za njihovim lijepim odnosom, a vodeći se primjerom Allahovog Poslanika s.a.v.s., kao i zbog većeg angažovanja u
obavljanju ibadeta.”
Ebu ‘Abdurrahman es-Sullemi je rekao u svojoj bolesti: “Kako da se ne nadam milosti moga Gospodara, kada sam u ime Njegovo postio osamdeset Ramazana.”
Imam Muhammed ‘Abduhu: “Post donosi postaču sposobnost samokontrole i stid pred Allahom dž.š. U ovoj njegovoj samokontroli nalazi se najveća duhovna snaga, spremnost i pripravnost duha za postojanošću u pozitivnim ovosvjetskim poslovima i postizanje vječne sreće na Ahiretu. Pogledaj da li će onaj ko je iskren prema Allahu dž.š. u svome postu i ko upravlja sobom varati ljude i obmanjivati ih? Hoće li mu biti svejedno da ga Allah dž.š. posmatra dok on čini zulum
nekome? Hoće li se poslužiti lukavstvom da bi ‘zavarao’ Allaha dž.š. i da izbjegne dati zekat?
Hoće li upotrijebiti varku da bespravno prisvoji ono što mu po pravdi ne pripada? Da li će činiti poroke otvoreno ili pritajeno? Nikako! Nosilac ove samokontrole ne može biti ustrajan u griješenju, niti će biti nemaran naspram Allaha
dž.š. Zato, ako se, kojim slučajem, zaboravi ili ako počini koji prekršaj, brzo će se pokajati i povratiti: Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi. (El-A’raf, 201)”
Imam Muhammed Mustafa el-Merragi: “U mjesecu Ramazanu su dvije temeljne blagodati: blagodat Kur’ani-kerima i blagodat posta. U njemu je blagodat znanja, nura i upute, blagodati načina i sredstva prihvatanja ovog
velikog obilja. Postom se postiže zadovoljstvo duše koja nalazi smiraj u Istini, koja je razdragano prihvata udaljavajući se od nedostataka i niskosti strasti te različitih požudnih stanja kao što su: mržnja, zloba, osvetoljublje, orijentacija
ka zadovoljenju nagona u jelu i piću, uzdižući se u visine da bi primila Allahovo dž.š. obilje i razumjela značenje kur’anskih ajeta i onoga što daju od pouka i savjeta.” (Risaletu s-sijam ve z-zekat, specijalni prilog revije El-Wa’ju lislami, ramazan 1396./septembar 1975.)
Ahmedu ibn Kajsu su kazali: “Ti si starac u poznim godinama, pa će te post još više oslabiti i iscrpiti.” On reče: “To je moja priprema za dugo putovanje, pa mi je podnošljivije biti strpljiv u pokoravanju Allahu dž.š. od podnošenja Njegove kazne.”
Muhamed Ferid Vedždi: “Ljudi su doskora bili u uvjerenju da je post isključivo vjersko pitanje. Međutim, historija medicinske znanosti se još nije bila proširila među ljudima, ali se već znalo da je post u
mnogim bolestima efikasan činilac regulisanja zdravlja ljudskog organizma. Znalo se još od vremena Epikrata da se post ubraja u važne faktore čišćenja organizma od štetnih i otrovnih sastojaka hrane, jer životinjske tvari koje uzimamo sadrže masnoću i druge sastojke čiju količinu ljudski organizam nije u stanju deponovati preko svoje potrebe, dočim ljudska sloboda čini da čovjek konzumira sve što mu dođe do ruku, a mnogo puta uzrokom ovakvog
ponašanja biva pogođen opasnim bolestima koje ga dovode u opasnost i skraćuju život.
Post ima velikog utjecaja u ublažavanju mnogih bolesti koje napadaju unutrašnje i vanjske organe i doprinose promjeni stanja bolesnika nabolje, oslobađaju ga od bolesti koja ga je zadesila, kao i raznih poremećaja i nelagodnosti.
Udio duha kod ove promjene nije ništa slabiji po vrijednosti od udjela fizičkog organizma. Bolesnici imaju više koristi od posta nego od
liječenja lijekovima, kada bi znali. Međutim, dosta muslimana se ne osvrće mnogo na svoju budućnost, niti razmišlja o svojoj starosti. Ne
zna granice svojih mogućnosti, provodeći dan za danom, a ne kako bi trebalo zdravo živjeti.”
Martin Kojc Psihoterapeut iz Središča na Dravi napisao je na njemačkom knjigu Udžbenik života koju je štampao u Gracu. U Zapadnoj Evropi ova je knjiga doživjela preko dvadeset izdanja. Prevedena je i na esperanto i izdata u Helmondu, Nizozemska, kako je pisao naš veliki alim profesor Kasim-ef. Hadžić. Na stranama 28-32 esperantskog izdanja autor knjige govori o postu: “Pridajem veliko značenje postu. Post omogućava duhovnu transformaciju čovjeka,
jer ga najlakše oslobađa zamišljenih materijalnih interesa i doprinosi da živi u skladu sa duhovnim sferama…”
Alija Izetbegović: ”Post u sebi ima nešto istinski ljudsko, uzimajući ovu riječ u njenom boljem značenju. Naravno, to se ne može analizirati, pa ni dokazivati, jer se radi o čisto ličnom svjedočenju. Kada sam bio u zatvoru, u trenucima depresije, kakva u toj situaciji čovjeka može obuzeti, uvijek sam se još gore osjećao kada se dobro nahranim. Glad mi je tada uvijek bolje pomagala od dobrog paketa od kuće. Jer, praznoća u duši i punoća u stomaku najgora je kombinacija. Zašto je to tako? Razmišljanja o ovome mogu doprinijeti da spoznamo suštinu ljudskog više nego dubokoumne filozofske rasprave o ovoj temi.” (A. Izetbegović, Moj bijeg u slobodu. Bilješke iz zatvora 1983-1988, br. 109)
”Kada je Božiji poslanik Jahja a.s. upitao satanu kada je njegova vlast nad čovjekom najveća, dobio je odgovor: – Onda kad se čovjek najede i napije.” (Moj bijeg u slobodu, br. 1780)
”Post u zatvoru za mene je bila potvrda mog ljudskog dostojanstva u danima i prilikama kada je sve oko mene to dostojanstvo ugrožavalo.” (Moj bijeg u slobodu, br. 2529)
Imam Ibn Redžeb: “Svaki noćni namaz koji ne odvrati od ružnih djela i razvrata, onome koji tu ružnoću čini povećava udaljavanje od Allaha. Svaki post koji ne čuva od ružna govora i postupanja po njemu, samo kod onoga ko tako čini proizvodi
patnju i odbojnost. O narode, gdje su tragovi vašeg posta? Gdje je svjetlost vašeg noćnog namaza?» (Letaifu l-me›arif, 194)
Dr. Ibrahim ibn Duvejjiš: “Ramazan ima draž koju može osjetiti jedino ona osoba koja iskreno i u ime Allaha posti. To je zadivljujuća draž koja se vjerniku može probuditi samo u Ramazanu kroz namaz, post, skromnost i poniznost, sa zadovoljstvom i srećom, sa radošću i čežnjom. Ovo se ne može u potpunosti kazati, niti tekstom opisati. To je dunjalučki džennet. Baš tako, dunjalučki džennet. Ko u njega ne uđe ovdje, neće ući ni na Ahiretu u onaj vječni Džennet. Dunjalučki džennet se postiže onda kad se musliman oslobodi stege prohtjeva i strasti, spletki svoga ega i šejtana, te dok se duh ne oslobodi svih vrsta ropstva.”
Dr. Hilmo Neimarlija: “Ramazan je posebno stanje duha, naročiti stupanj egzistencije, mjesec posebnih dužnosti, svečane ozbiljnosti i blagosti života u vjeri. Ovo su osnovne odrednice ramazanskog uzdizanja života.”
“Kao pripadnici najzapadnijeg muslimanskog naroda koji stoljećima dijeli sudbinu i životni prostor sa kršćanskim narodima, Bošnjaci su, u karekterističnim zahtjevima i darovima Ramazana utvrdili osjetljivo mjerilo vlastite
moralne snage, ponosa, odgovornosti, samopouzdanja, slobode. Ramazanske manifestacije su u multireligijskoj stvarnosti bosanskog društva davno postale upečatljiv izraz vjerskog
i kulturnog identiteta Bošnjaka.” (Ramazan je posebno stanje duha, (Poratna) Tribina Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, prenio BHP, a zabilježilo Oslobođenje)

Glas islama, 330, A: Muharem Omerdić