U okrutnom svijetu režimskih političara, tajkuna i mafijaša laž je referenca, prevara i često mijenjanje stavova dobra politika, izdaja birača i njihovih nadanja sasvim  normalna stvar, dobrih ljudi nema, a poštenje je rijetkost. U svijetu prevare i laži zanimanje režimskog nadničara predstavlja unosan posao. Još ako su nadničari spremni na izdaju svog naroda, pa uz to udare i na svoju vjeru, onda nadničarenje tek postaje prava pošast.

Ramazan je najznačajniji mjesec za muslimane. Oni se u njemu sustežu od onih stvari koje su im van Ramazana dozvoljene. U danima pred nastupanje Ramazana muslimani nastoje biti blagi, milostivi, širokogrudi, uz stalnu pripremu duha i tijela za post koji će obavljati Allaha radi. Obično, svoje poslove završe prije mjeseca Ramazana kako bi se potpuno rasterećeni posvetili ibadetu i duhovnom miru.

Ali, tu su režimski nadničari da naruše mir, poremete duhovnost i oskrnave ramazansku atmosferu rahatluka i pobožnosti. Nadničari za hatar Beograda unose nemir među muslimane Bošnjake i napadaju baš uoči Ramazana na svoju vjeru, na vakufsku imovinu, na obraz vjernika, na svoj narod. Već iz godine u godinu nadničari napadaju baš uoči Ramazana i Bajrama. Remete mir ljudima, san im kvare i uznemiravaju im djecu, ne daju im da bezbrižno rastu u miru i sreći. Sve iz želje da unesu nemir u srca ljudi, kao šejtani da posiju zlo i smutnju.

Još se nije slegla prašina zbog onoga što se desilo 4. septembra 2010. godine na Hadžetu, baš u Ramazanu, kada su Rasimovi  poslušnici uz nadničarsku dnevnicu u saradnji sa srpskom žandarmerijom napali na vakufsku imovinu, ulemu i vjernike. Policija je u ovom slučaju zloupotrijebljena baš za hatar ministra Ljajića što godinama znade gdje su Ratko i Veselin, ali šutje i umjesto da hapsi ratne zločince on huška policiju na svoj narod.

Evo opet Rasimovi napadaju uoči Ramazana na vakuf, i to na temelju duhovnosti i obrazovnog sistema, na temelju grada Novog Pazara. Napadaju na zgradu Islamskih ustanova u kojoj je smješten Fakultet za islamske studije. Po ko zna koji put nadničari su pokazali da nemaju poštovanja prema svom narodu, prema svojoj vjeri i prema vakufskoj imovini. Sve ove vrijednosti su prodali kao čerčike, bez imalo stida. Nadničarima iz bošnjačkih redova je važnije da zbog probušenih guma prave sebi reklamu u dnevno-političke svrhe i govore o ugroženosti prava Bošnjaka, a do onomad su govorili kako Bošnjaci imaju sva prava, te da nijedna vlada za Bošnjake nije uradila više od Koštuničine juče i Tadićeve danas. Njihovim sebetom smo u Ustavu svrstani među građane drugog reda, kao što smo njihovim sebetom ostali bez jedinstvenog regiona i mnogih drugih stvari koje su trebale biti učinjene u korist Bošnjaka, a nisu samo zato što nadničari za napojnicu u Vladi šute, u Skupštini nijeme, a na obećanjima ne štede, naravno lažnim, i sve to na štetu Bošnjaka muslimana.

Bošnjak neće halaliti niti zaboraviti višegodišnja uznemiravanja uoči Ramazana i u Ramazanu, neprospavane noći i dane pune brige i neizvjesnosti, te oskrnavljene Bajrame zbog onoga što čine srpski ministri iz redova Bošnjaka. Građani neće oprostiti nestašicu vode dok se ministri vozaju unaokolo po Srbiji i enormno bogate zajedno sa gradskim čelnicima što ovih dana najaviše prodaju gradskog građevinskog zemljišta u Novom Pazaru. Šta Suljo nije stigao da ugrabi, to Rasim razgrabi. Režimski nadničari se bogate, a narod nema vode za piće.

Sve ima svoju cijenu, pa i uznemiravanje, vrijeđanje i omalovažavanje građana. Krivci su poznati, a na njihove adrese treba uputiti oštre strijele osude za ono što čine i naravno kazniti ih uskraćivanjem podrške. Njima veće kazne nema nego im onemogućiti ponovni ulazak u vlast. Onog trenutka kada Bošnjaci na izborima kažu NE režimskim nadničarima, oni će Beogradu biti neupotrebljivi. Ono što sada nadničari čine neminovno vodi takvom scenariju i ubrzava njihovu propast. Nijedno zlo nije trajalo dovijeka, pa neće ni ovo i propast će, ako Bog da, bez našega šera.

A vjernicima neka je Ramazan šerif mubarek olsun!

Glas islama, 219, R: Naše viđenkje