Zahvalan sam Uzvišenom Allahu za Njegovu veliku blagodat što nas je učinio muslimanima u ovim vremenima i ovim uvjetima, u ovom dijelu svijeta, gdje imamo pravu mogućnost izazvati riječi kufra i širka te uzdići Allahovu riječ da bude gornja; što možemo proglasiti islam kao sistem i što možemo bez ikakvog kompromisa javno reći da je islam bolji put; što možemo stati nasuprot faraona i njihovih ljudi i reći im: “La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah”, što im bez ikakvog straha možemo reći da je islam bolji put od njihovog, da im kažemo ono što je Allah rekao: “Doista, sistem kojeg je Allah odabrao za ljude je islam.”

IMAMO SLOBODU PRAKTICIRATI ISLAM

Mi muslimani koji živimo u zapadnoj kulturi, u zapadnim vladama, mi muslimani koji živimo kao manjina, najbogatiji smo muslimani. Mi smo najzdraviji muslimani, mi smo najobrazovaniji muslimani, mi smo najslobodniji muslimani, ali nažalost – mi smo najslabiji, najstrašljiviji i najtiši muslimani. Zbog toga što je stanje muslimana i islama tragično. Muslimani u mnogim arapskim državama ne mogu tek tako ustati i reći bilo šta. Ni jednu jedinu riječ! Ne mogu se, čak, ni okupljati kao mi. Džamije u tim zemljama nisu Allaha radi! Džamije su u rukama tirana, onih koje je neko drugi odabrao da predvode muslimane, onih koji su smutljivci, grješnici i nasilnici. Ti smutljivci, grješnici, nasilnici, munafici ubili su više muslimana nego vlade svih nevjerničkih država zajedno! Muslimani tirani, odabrani od strane kafira, u zatvore su bacali, mučili i ubijali više muslimana u zadnjih 100 godina nego sve nevjerničke zemlje zajedno. Neki od vas su pobjegli iz tih zemalja ili istjerani iz njih. Došli ste na Zapad zavjetujući se Allahu, dok ste bili na brodu ili avionu: ako dođete na sigurnom mjestu prakticirat ćete islam. Ali, kad ste došli i Allah vam je dao sigurnost, ne radite ništa osim što dođete u džamiju i klanjate. Ništa više… Eto, o tome moramo razgovarati.

NEĆEMO SE BRANITI OD NEČEGA ŠTO NISMO

Ne, islam nije teroristička vjera! Muslimani nisu teroristi. Islam nije fanatična vjera, niti smo mi fanatici. Islam nije ekstremistička vjera, niti smo mi ekstremisti. Islam ne dozvoljava samoubistvo, niti mi podržavamo bombaše samoubice. To je potpuno jasno. Ali, to nije glavna tema. Allah će nevjernicima naplatiti to što oni govore. On je već rekao: „Oni nastoje svojim ustima ugasiti Allahovo svjetlo…“ Kako „ustima“? Ogovaranjem, lažima, izvrtanjem istine i informacija. Upotrebom medija širom svijeta: novinama, magazinima, bioskopima, radiom. Na svaki mogući način šalju riječi, slike i zvuke… Na to se misli u ajetu. Oni čine sve što mogu ne bi li ušli u srca muslimana, ne bi li ih paralizovali, zaplašili, utišali, a ostatku svijeta rekli: “Islam i muslimani su prljavi, zli, podmukli… Žele vas ubiti! Žele dominirati svijetom. Oni su poput kuge. Oni su kao pacovi! Zato ih se moramo čuvati!”

ŠUTNJA JE PRISTANAK

Kada su uništili muslimanske zemlje, ušli u muslimanske države i opljačkali muslimane, nemuslimani u tim zemljama ne govore ništa osim sljedećih formulacija: “Ma, to su samo pacovi. To su teroristi i fanatici. Moramo ih nekako kontrolisati!” To oni rade. Ali, veći problem je u ovome: mi muslimani smo sa njima! Sa njima radimo. Sa njima se školujemo. Sa njima živimo. Oni uče našu djecu. Sa njima jedemo. Smijemo se sa njima. Uživamo u njihovoj civilizaciji. Od njih tražimo azil i zaštitu. Mijenjamo svoja imena i spuštamo svoje glave, kao da govorimo: “U pravu ste u vezi svega što govorite o nama. Sve dok meni lično ne branite da uživamo u vašem društvu, u redu je!” Šutnja je pristanak. Momak dođe i zaprosi tvoju kćerku. On ti se ne sviđa, nije dobar. Ali, on te pita za njenu ruku, u njenom prisustvu, a ti ništa ne kažeš, niti ona išta kaže, to znači da prihvatate! Tako, muslimani koji ne kažu ništa, svojim šutnjom sve prihvataju. Svojom šutnjom su postali dio sistema. To znači da ste dodati na listu ljudi koji podržavaju ono što oni govore. Međutim, raditi nešto drugo osim šutnje ne znači da se trebamo ponašati kao kriminalci. Ne, mi nemamo pravo ikada se ponašati kao kriminalci. Nemamo pravo kršiti zakon. Nemamo pravo ponašati se kako se nije ponašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nemamo pravo psovati ih. Nemamo pravo javno ih ponižavati. Nemamo pravo bacati im bombe, pljačkati ih, ili ne poštivati društvene zakone! Nemamo prava na to! Jer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni svojim ashabima koji su učinili hidžru u Abesiniju nije dao to pravo! Otišli su kralju koji je bio kršćanin, mušrik, ali im nije dopustio da mu otkažu poslušnost u civilnim zakonima. Nije im dao pravo da ga ponižavaju. Zato, ja ni na koji način ne navodim muslimansku manjinu da javno krše civilne zakone i da se ne ponašaju kao normalni građani. Ali, moramo koristiti svoja individualna prava, svoje resurse, svoj lični glas, ličnu podršku, ali i kolektivnu svijest da kažemo: “Ne! Mi ne podržavamo tu politiku! Ne, to što govorite je laž! Ne! Islam je sistem kojeg je Allah uspostavio, Kur’an verificirao, Poslanik, alejhi selam, ga manifestirao i islam je bolji put! Muslimani su svetinja jedni drugima. Njihova krv je sveta. Prolijevanje muslimanske krvi i okupacija njihovih zemalja je kriminalni čin…”

Glas islama, 253, Preveo: Senad Redžepović