
Elif Lam Mim, Ja-Sin, Ha Mim su poznate kao kratice, mukattiat. Arapska abeceda ima dvadeset devet slova (ukoliko elif i hemzu smatramo posebnim slovima), a u Časnom Kur’anu dvadeset devet sura počinje nekom od kratica. Neke kratice su sastavljene od jednog harfa, neke od dva, a neke od tri, četiri ili pet harfova.
ZNAČENJE KRATICA
Ne zna se sa sigurnošću šta znače ove kratice. Islamski učenjaci su dali nekoliko objašnjenja. Ovo su neka od njih: 1) Ovo mogu biti skraćenice nekih riječi arapskog jezika. Na primjer, Elif Lam Mim bi moglo značiti Ja sam Allah, Sveznajući. Nun može značiti nur/svjetlo. 2) Kombinacije harfova nisu skraćenice, već simboli i Allahova imena, ili nešto drugo. 3) Kratice u službi rime i ritma kur’anskih ajeta. 4) Ovi harfovi imaju neku numeričku vrijednost, jer svi znaci u semitskim jezicima imaju numeričku vrijednost. 5) Ovi harfovi trebaju skrenuti pažnju Božjeg Poslanika, a kasnije i onih koji su ga slušali. O značenju kur’anskih kratica napisano je nekoliko tomova knjiga.
NAJBOLJE OBJAŠNJENJE
Od svih objašnjenja kratica jedno je najlogičnije. Podržavaju ga Ibn Kesir, Ibn Tejmijje i Zamahšeri u tefsirima. Ljudsko tijelo je sastavljeno od osnovnih prirodnih elemenata. Prašina i glina su od istih elemenata. Naravno, bilo bi apsurdno reći da su ljudsko tijelo i prašina potpuno jednaki. Sve elemente čovječjeg tijela lahko možemo pronaći u prirodi, sakupiti i dodati im par galona vode. Međutim, čak i ako sakupimo sve elemente čovječjeg tijela, ne možemo ih sastaviti i oživjeti. Na sličan način se Kur’an obraća ljudima s pozicije božanskog govora. Evo, ovo je Kur’an, na arapskom jeziku, kojim se Arapi toliko ponose. Sastavljen je od istih elemenata (slova, harfova) od kojih se sastoji i arapski jezik. Arapi su bili veoma ponosni na svoj jezik. U vrijeme objavljivanja Kur’ana arap[1]ski jezik je dostigao vrhunac. Kur’an izaziva ljudski rod da pomoću znakova elif, lam, mim, ha, sin i drugih (na našem jeziku rekli bismo A, B, C, D itd.) sastavi bar jednu suru sličnu kur’anskoj u razgovjetnosti i ljepoti. Kur’an je najprije izazvao ljude i džine da sastave knjigu nalik Kur’anu i dodaje da im to neće poći za rukom makar jedni drugima pomagali. Ovaj izazov se navo[1]di u 88. ajetu sure El-Isra i 34. ajetu sure Tur. Kasnije, u 13. ajetu sure Hud upućuje se izazov ljudima da sastave makar deset sura, a potom se u 38. ajetu sure Junus od onih koji sumnjaju u Kur’an traži da sastave makar jednu suru poput kur’anskih sura. Na kraju, najlakši izazov se spo[1]minje u 23. i 24. ajetu sure Bekara: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte Vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Bekara, 23-24) Da biste uporedili vještine dva umjetnika morate im dati ista sredstva za rad i dodijeliti im isti zadatak, pa ih tek onda ocijeniti. Ukoliko ocjenjujete dva krojača morate im dati da rade u potpuno istim uvjetima. Sirovinska sredstva arapskog jezika su harfovi elif, lam, mim, ja, sin i drugi, kao što su sirovinska sredstva engleskog jezika slova A, B, C, D i druga. Čudesna priroda Časnog Kur’ana ne leži samo u činjenici da je on Božja Riječ već, uprkos tome što je sastavljen od istih slova arapskog alfabeta kojim su se paganski Arapi toliko ponosili, niko još nije uspio sastaviti nešto slično njemu. Arapi su poznati po retoričkim osobenostima, rječitosti i bogatstvu izraza. Isto kao što su nam elementi od kojih je sastavljen ljudski organizam dostupni i možemo ih posmatrati u prirodi, tako su nam dostupna i slova od kojih je sastavljen Kur’an – možemo ih posmatrati i izgovarati. Međutim, iako poznajemo sve detalje ljudskog tijela, ne možemo napraviti živi organizam. Također, mada poznajemo sva slova arapskog alfabeta i često ih izgovaramo, ne možemo pomoću njih sastaviti knjigu koja će po rječitosti i bogatstvu izraza biti slična Časnom Kur’anu. To je dokaz da je Kur’an Božji govor.
ČUDESNA PRIRODA KUR’ANA SPOMINJE SE ODMAH NAKON KRATICA
Odmah nakon kratica narednih nekoliko ajeta govori o nadnaravnoj prirodi Časnog Kur’ana i njegovom božanskom porijeklu. Na primjer: „Elif Lam Mim. Ova Knjiga ,u koju nema nikakve sumnje ,uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali. “ (El-Bekara, 1-2)
Glas islama, 232, R: Prijevodi, Preveo: Senad Redžepović