Svrha šeriatskih kazni

Uzvišeni Allah je proglasio ozbiljnim prekršajem javno pokazivanje nemorala, te propisao kaznu za to.

Dunjalučka, šeriatska kazna propisana je za svaki grijeh koji ima negativan utjecaj na društvo. Postoji ogroman broj grijeha koje svi činimo, ali nanose štetu samo nama. Za njih ćemo odgovarati na Sudnjem danu. Za njih ne postoji hadd – precizna šeriatska kazna na ovom svijetu, jer je šteta koju taj grijeh donosi ograničena na pojedinca koji ga čini. Međutim, ukoliko se radi o grijehu koji nanosi štetu drugima, koji unosi smutnju i koji kvari društvo, za takve grijehe propisana je šeriatska kazna na ovom svijetu.

Obratite pažnju kako se završava ajet o kažnjavanju bludnika i bludnice:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِي فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ وَلاَ تَأْخُذْكُم بِهِمَا رَأْفَةٌ فِي دِينِ اللهِ  إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللهِ  وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَلْيَشْهَدْ عَذَابَهُمَا طَائِفَةٌ مِّنَ الْمُؤْمِنِينَ

„Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovom jedna skupina vjernika prisustvuje!“ (En-Nur, 2)

…neka vas ne obuzima nikakvo sažaljenje… Drugim riječima, Uzvišeni Allah zna da čak i oni koji udaraju bičem, kao i oni koji su donijeli presudu, osjećaju sažaljenje, kao da govore: „Žao mi je, ali ova kazna mora da se sprovede.“ Allah ne spominje žestinu, ne spominje mržnju, niti bijes, već spominje sažaljenje. Kao da je Allah htio reći da muslimani, ipak, osjećaju sažaljenje i ljubav čak i prema onima koji su počinili tako strašan grijeh.

Kazne sprovodi država, a ne pojedinci

Ima ljudi koji bi da uspostave Šeriat sljedećim stavom: „Hoću da uspostavim Allahov zakon! Hoću da bičujem ljude! Hoću da im odsijecam ruke! Hoću da se Allahova vjera uspostavi bez milosti!“ Ne znam koji Kur’an ti ljudi čitaju! U Kur’anu kojeg je Allah objavio Posljednjem Vjerovjesniku priznaje se ljubav i samilost među vjernicima.

Šeriat nije skup kazni, već regulativa

Na kraju ajeta Uzvišeni kaže: „…i neka kažnjavanju njihovom jedna skupina vjernika prisustvuje!“

Skupina vjernika nije bilo kakva skupina. To nije skupina ljudi tek tako pokupljenih sa ulice. To su ljudi koji su islam sproveli u svakom dijelu svog života, ljudi čije svjedočenje svi prihvataju, koji nikada nisu slagali, koji su pouzdani i ugledni. Takvi ljudi treba da prisustvuju kažnjavanju otvorenih bludnika. Zašto Allah nije naredio da se dovedu djeca i omladina? Zašto da ne dovedemo te mlade ljude i da im pokažemo: „Vidiš kako su ogavni ovi bludnici! Nemoj činiti što i oni čine, inače ćeš završiti baš ovako!“ Ne! Ibnul-Kajjim, rahimehullah, ovu naredbu tumači ovako: „Naređeno je da kažnjavanju prisustvuju iskreni, osvjedočeni vjernici, da bi činili dovu za grješnike dok se nad njima sprovodi kazna.“

Zašto činiti dovu za njih? Zato što ih Allah još nije osudio na Džehennem! Zato što im je dopustio da žive i da se pokaju, da uspostave moralan život. Allah je dopustio da cijenu svog grijeha plate još na ovom svijetu, a vjernici su tu da za njih čine dovu: „Gospodaru naš, podari im sabur, podari im snagu pokajanja i volju da se poprave i sve nas sastavi u Džennetu.“ Eto, to je posao posmatrača. Njihov posao nije da urlaju, pljuju i proklinju. Njihov posao je da čine dovu.

Uzvišeni Allah nema želju da vas kažnjava za svaki grijeh koji počinite. To nije suština ove vjere. Ako ste Šeriat shvatili kao skup kazni za svaki grijeh – nešto ste pobrkali, jer to nije islam. Spomenuli smo kaznu za javno činjenje bluda, a to je stotinu udaraca bičem. Uzvišeni Allah, zatim, navodi kaznu za još jedan strašan grijeh. To je grijeh za čije činjenje slijedi kazna od osamdeset udaraca bičem. Koja je razlika između osamdeset i stotinu udaraca bičem? Ako biste posmatrali istovremeno sprovođenje obje kazne nad dvije osobe, teško da biste primijetili razliku. U oba slučaja bičevanje je vid ponižavanja.

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović