SVAKA RELIGIJA IMA SVOJA OBILJEŽJA

Kršćanska etiketa je krst. Hinduistička etiketa je om, a ponekad i tika ¬– znak na čelu. Jevreji nose specifične kapice na zadnjem dijelu glave. Lahko ćete ih razlikovati od muslimana. Dakle, svaka religija ima svoja obilježja. Siki su u Indiji apsolutna manjina. Čine svega 2% stanovništva. Međutim, nikada ih nećete vidjeti bez obilježja: turban zavijen oko glave, karakterističan samo za njih. Toliko su dosljedni tom obilježju da se na Zapadu stekao utisak da su oni reprezentativni Indijci, iako oni to nisu. Kad god vide Sike na ulici ili televiziji, odmah znaju da je iz Indije i zamišljaju da se svi Indijci tako oblače. Siki zaista jesu dosljedni svome obilježju. Bez obzira da li su pravnici, vojnici ili obični radnici, ne skidaju turban. Dok sam boravio u Kanadi bio sam šokiran zanimljivim saznanjem o jednom Siku koji je imigrirao u Kanadu. Htio se prijaviti u vojsku, ali su ga odbili pod izgovorom da najprije mora skinuti turban, pa onda aplicirati za prijem. Tužio je vojsku pred kanadskim sudovima i dobio slučaj. Dozvoljeno mu je da služi vojsku Kanade ne odričući se turbana.

DOVOLJNO JE DA VAS VIDE

Kod nas je, nažalost, drugačije. Puno je primjera da poslodavac kaže: “Možeš raditi kod nas, pod uslovom da obriješ bradu” – pa je mnogi bez razmišljanja obriju. Naša sramota. Mnogi od nas se boje nositi etiketu muslimana i identificirati se kao muslimani. Allahov Poslanik s.a.v.s. je naredio da se na musalu prilikom obavljanja bajram namaza povedu dje[1]ca i žene, pa čak i one koje ne mogu klanjati zbog hajza ili nifasa. (Sahihul-Muslim, Knjiga ezana, poglavlje 314, hadisi 1932-1934) Koja je svrha ove njegove naredbe? Poželjno je da se bajram namaz obavlja u što većem džema- tu, na otvorenom. Ranije je bio običaj da se svi muslimani iz tri susjedna sela sakupe na zajedničko mjesto i obave bajram namaz. U gradovima se to teže izvodi, ali se ipak trudi- mo da nam džemati budu što veći. Kada se svi muslimani iz tri susjedna sela sakupe, njihov broj može dostići i nekoliko hiljada. Zadivljeni brojkom, muslimanima raste samopouzda- nje. S druge strane, kada nemuslimani vide impozantan broj muslimana, dobro će razmi[1]sliti da li će se usuditi da im naškode. Zbog toga je Poslanik s.a.v.s. naredio da na musalu idemo svi. Zamislite primjer autobusa u kome se nala[1]zi jedna muslimanka, odjevena po islamskim propisima. U istom autobusu se nalazi još de- setak muslimana sa jasnim islamskim obiljež- jima, tj. sa bradama i bijelim kapicama. Oni se međusobno ne poznaju, niti poznaju ovu muslimanku. Međutim, ukoliko u autobus uđe nemusliman sklon nasilju i maltretiranju muslimanki, teško da će se usuditi da ovoj muslimanki dobaci bilo kakvu ružnu riječ, jer će ga uplašiti čak i samo prisustvo muslimana sa islamskim obilježjima, pa makar ti muslimani bili stariji ljudi. Dakle, dovoljno je samo njihovo fizičko prisustvo kao prevencija mnogih loših pojava u društvu. Nošenje islamskih obilježja čini čuda. Ne koristi samo vama, već i ostalim muslimanima.

NAJGORA PSOVKA NA SVIJETU

Među nama je živio jedan stari, dobri musli- man. Redovno je obavljao namaze i sve osta- le islamske dužnosti. Obavio je i hadž. Bio je uzoran musliman, sa najljepšim ponašanjem. Međutim, na sebi nije nosio nikakvu “etiketu”, nikakvo obilježje koje bi ga identificiralo kao muslimana. Nije imao bradu, niti je nosio kapu. Jednog dana je izašao na ulicu da kupi malo voća. Prišao je dječaku koji je prodavao voće i kupio kod njega šta mu je trebalo. Za[1]tim je upitao: “Sine, kako se zoveš”, a dječak odgovori: “Zovem se Ahmed.” Starac ponovo upita: “Zašto mi nisi nazvao selam, Ahmede?” Dječak odgovori: “Čiko, mislio sam da si Hin[1]dus.” Zamislite, dječak ovog pobožnog i pito[1]mog starca naziva mušrikom. Najveće poniže[1]nje koje možete prirediti nekom muslimanu je da ga nazovete mušrikom/mnogobošcem. Širk je jedini grijeh kojeg Allah nikada neće oprostiti. Oprostit će sve osim širka, kome bude htio, ali širk/pripisivanje Allahu druga nikada i nikome neće oprostiti, osim onima koji se iskreno pokaju. Zato, kada muslimana nazovete mušrikom, izgovorili ste mu najveću uvredu koja postoji. Allah je mušricima zabra[1]nio Džennet. Njihovo vječno prebivalište će biti u Vatri. Sada vas pitam: ko je kriv u nave[1]denom primjeru – dječak ili stari hadžija? Ne možete kriviti dječaka. Dječak je nedužan, jer na ovom starom hadžiji nije primijetio islamska obilježja. Kriv je, dakle, starac. Ako tvoja etiketa i obilježje pokazuju svima ko si, nosi ih.

OBILJEŽJE MUSLIMANKE

Uzvišeni Allah kaže: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spo[1]ljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svo- je; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (En-Nur, 31) U Časnome Kur’anu i vjerodostojnim hadisima navodi se šest osnovnih kriterijuma hidžaba za muškarce i žene. Jedina razlika je u prvom kriterijumu, dok su ostalih pet isti za oboje: 1) Muškarac mora biti pokriven najmanje od pupka do ispod koljena. Žena mora pokriti cijelo tijelo, osim šaka i lica. Neki učenjaci dozvoljavaju da stopala budu, također, otkrivena. 2) Odjeća ne smije biti tijesna. Neki muslimani nose tako uske farmerice da se ocrtavaju dijelovi tijela od pupka do ispod koljena. Takva odjeća je zabranjena. 3) Odjeća ne smije biti prozirna. Možete nositi odjeću od lahkih i tankih materijala, ali ona ne smije biti prozirna. 4) Odjeća ne smije biti tako upadljiva da privlači pažnju suprotnog pola. 5) Odjeća ne smije biti imitacija nevjerničkog načina oblačenja. Muslimani ne smiju nositi ništa što na sebi ima jasan simbol nevjernika, kao što su krst, om, tika i drugi. 6) Ne smijete nositi odjeću koja podsjeća na suprotni pol. Ako je nošenje minđuša rezervisano samo za žene, muškarci ih ne smiju nositi. Uzvišeni Allah navodi razlog propisivanja specifičnog hidžaba za žene: „Tako će se najlakše prepoznati pa neće na[1]pastovane biti.“ (El-Ahzab, 59)

Najčešće žrtve napastvovanja i silovanja su izazovno obučene žene, koje privlače pažnju pokvarenjaka. Postoje prigovori da u određe- nim situacijama žene sa hidžabom izgledaju čudno u masi neislamski odjevenih žena te zbog toga neki ne preporučuju nošenje hid- žaba. Slažem se da se i to može desiti – da takve žene budu čudne. Međutim, imajte na umu da kada neko gleda u takvu ženu ne gle- da je sa požudom, već sa poštovanjem. U iza- zovno obučene djevojke, sa mini-suknjama, muškarci gledaju isključivo sa požudom. Ako gledaju u islamski odjevenu djevojku, neka gledaju. To je samo zato što je jedinstvena i što zaslužuje poštovanje. Slobodno upitajte pokrivene muslimanke, one će vam to potvr[1]diti. Ljudi ih poštuju. Hidžab uzdiže ženu. Neki govore da samo crna ženska odjeća dolazi u obzir. Ne postoji nijedan argument u Šeriatu koji to naređuje. Možete nositi koju god želite boju, pod uslovom da ne privlači pažnju suprotnog pola. Možda neki preferira- ju crno zato što se ne mora tako često prati kao bijelo. Izbor je vaš. Nosite koju god želite boju, sve dok je hidžab u okvirima Šeriata. Nastavit će se…

Glas islama, 259 Preveo: Senad Redžepović