Adem a.s. je prvi čovjek i prvi vjerovjesnik na Zemlji. Kazivanje o Ade[1]mu a.s. počinje prije njegovog stvaranja, dijalogom između Uzvišenog Allaha i meleka. Allah dž.š. se obratio melekima prije stvaranja Adema a.s. riječima: „Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” (El-Bekare, 30) Allah dž.š. je time istakao važnost stvaranja Adema a.s. i njegovog potomstva, kao što se obično važna stvar najavi prije nego se ona dogodi. Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne iz suprotstavljanja i umanjivanja vrijednosti ljudskom rodu, pitali: „Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati?“ (El-Bekare, 30)

Smatra se da su to meleki znali, jer su to vidjeli od džina koji su na Zemlji bili prije Adema a.s. Abdullah ibn Omer r.a. je rekao: „Džini su bili na Zemlji prije Adema a.s. na 2000 godina, ali su nered činili i krv prolijevali, pa je Allah dž.š. protiv njih poslao vojsku meleka te su ih protjerali na morska ostrva.“ I danas se centri moći džina nalaze na morima i okeanima. Iz hadisa saznajemo da vođa džina nevjernika Iblis ima svoje carstvo i prijestol na moru. Kada je Allah dž.š. obavijestio meleke o stvaranju Adema a.s. i njegovog potomstva, među njima je bio i džin Azazil. Šehr ibn Hušib za njega kaže: „Bio je jedan od džina, pa kada je Allah protiv njih poslao vojsku meleka i oni ih protjerali na morska ostrva, Azazil je bio među zarobljenicima, pa su ga meleki sa sobom poveli na nebo, gdje je u njihovom društvu boravio neko vrijeme.“ Azazil je ibadetom postigao visoko mjesto.

Ibn Džerir navodi da je Ibn Abas r.a. rekao: „Meleki su mislili da će svi ljudi na Zemlji nered či[1]niti i krv prolijevati, pa su rekli Allahu: ‘A mi te veličamo, hvalimo i kako Tebi dolikuje štujemo.’ Odgovarajući na to Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ja znam ono sto vi ne znate’, to jest, da On zna da neće svi potomci Ademovi nered činiti i krv prolijevati i da će među njima biti poslanika, vjerovjesnika, učenjaka, šehida, iskrenih i dobri ljudi. Allah dž.š. je najavio stvaranje prvog čovjeka od prašine i obavijestio ih da će mu biti obavezni učiniti sedždu. Ta sedžda će biti sedžda počasti prema Ademu a.s., a ne sedžda obožavanja. Imam Ahmed prenosi od Ebu Musa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Allah je stvorio Adema a.s. od pregršti zemlje, koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci poput zemlje: ima ih bjelih, crvenih, crnih i boja između. Allah dž.š. je tu prašinu nakvasio te je ona postala ljepljiva ilovača. Od te ljepljive ilovače oblikovao je Adema a.s. svojim dvjema rukama.

Adem a.s. je bio bezdušno tijelo 40 godina te se tako tijelo od vlažne ilovače osušilo. Buharija prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Allah je stvorio Adema visokog 60 aršina i svi koji uđu u Džennet bit će u liku Adema a.s. Ljudi su od tada rastom sve manji i manji. Meleki su naišli na njegovo tijelo i uplašili se od onoga što su vidjeli, a Azazil se bio najviše uplašio. Kada je kasnije pored njega naišao, udario ga je, pa je tijelo zazvečalo kao što odzvanja grnčarija od suhe ilovače. Onda je ušao kroz usta izašavši na zadnjicu i rekao je melekima: ‘Nemojte se ovoga bojati, ovo je šuplje’ i reče Azazil, kada bi imao vlast nad ovim razbio bi ga. Od tog momenta počinje Azazilovo otvoreno neprijateljstvo prema Ademu a.s. Nakon što se tijelo osušilo, Allah dž.š. je Ademu a.s. udahnuo dušu. Kada je Allah Ademu udahnuo dušu i kada mu je duša došla do glave, kihnuo je i rekao: „Elhamdulillah – hvala Allahu“, a Allah mu je rekao: „Jerhamukellah – Allah ti se smilovao.“ Kada mu je duša ušla u oči ugledao je džennetske plodove, a kada mu je ušla u stomak poželio je da jede i skočio je prije nego mu je duša ušla u noge, žureći prema džennetskim plodovima. Na to se ukazuje riječima Uzvišenog Allaha: “Čovjek je stvoren od žurbe.” Ademova pamet je bila kao pamet sve njegove djece, a po pitanju njegove ljepote, neki učenjaci kažu, da je prelijepom Jusufu a.s. dato pola Ademove ljepote. Nakon što mu je Allah udahnuo dušu, naredio je melekima da mu učine sedždu.

Meleki su svi ničice pali na sedždu, pokazujući tako predanost i pokornost Allahu Uzvišenom. Prvi koji je učinio sedždu bio je melek Israfil, pa mu je Allah dao da mu Kur’an bude zapisan na čelu. Allahovo naređenje svim melekima da učine sedždu Ademu a.s. je svakako velika počast Ademu a.s. i ljudskom rodu. Allahova naredba melekima da učine sedždu odnosila se i na Azazila, koji je bio u društvu meleka, međutim on to nije učinio iz svog prkosa i nadmenosti i tako je izišao iz pokornosti Allahu Uzvišenom, iako je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob. To se desilo samo zbog njegove pokvarene ćudi i niske sklonosti koja ga je iznevjerila kada se naj[1]manje nadao. Počast koju je Allah ukazao Ademu navela ga je na oholost, tvrdoglavost, nevjerovanje i ponosnost neistinom. Ova neposlušnost, čiji je neposredni uzrok zavist i oholost, predstavlja početak njegovih pogrešaka.

Nakon što Azazil nije izvršio Allahovo naređenje, počeo je tu svoju pogrešku pravdati. “Šta te je spriječilo da učiniš sedždu kada sam ti naredio”, upita On. “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače”, odgovori On.” (Al-A’raf, 12)

Azazil je gledao materiju od koje su stvoreni, a nije gledao na posebnu počast koja je ukazana Ademu a.s. Azazil je pribjegao analogiji i on je prvi koji je to učino. Azazil je usporedivši sebe i Adema zaključio da je on vrjedniji od Adema, pa je odbio da mu učini sedždu. Ukoliko se analogija u Šeriatu kosi sa tekstom Kur’ana i Sunneta, ona je pogrešna i kao takva se ne može prihvatiti. U navedenom slučaju analogija, pored toga što se kosila sa Allahovom naredbom, nije bila valjana iz razloga što je zemlja bolja i korisnija od vatre. Zemlja je mirna, dobroćudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidljiva i sklona da pred sobom sve pali i žari. Zbog neizvršavanja naredbe i nepokornosti Allahu Uzvišenom, Azazil je postao nevjernik. Allah ga je protjerao iz Svoje milosti i učinio mu je nepristupačnom.

Kazna za njegovu oholost bila je istjerivanje iz društva meleka, Allahovo prokletstvo, protjerivanje iz Dženneta i spuštanje na Zemlju. Azazil je dobio novo ime – Iblis, po tome što je odbačen od Allahove milosti i što je proklet i ponižen spušten na Zemlju. Kada je Allah prokleo Iblisa njegov prvobitni lik se promijenio i zacvilio je žestokim glasom. Prokleti Iblis shvati da je na sebe navukao Allahovu srdžbu, pa zatraži da se njegovo hapšenje i kažnjavanje odgodi do Sudnjeg dana. Allah Uzvišeni navodi Iblisove rijeci: “Daj mi vremena do dana njihovog oživljenja“, zamoli on. „Daje ti se vremena!“ – reče On.“ (Al-A’raf, 14-15) I

blis nakon što je pošteđen trenutnog kažnjavanja, koje mu je odgođeno do Sudnjeg dana, nastavio je griješiti i prekoračio je svaku mjeru u griješenju. Nakon što je postao siguran u odlaganju kazne, počeo je sa prepirkom i odmetništvom, pa je rekao: “E zato što Si odredio, pa sam u zabludu pao“ – reče – „kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i s desna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti.” (Al-A’raf, 16-17)

Ove riječi Iblisove, da većina Ademovih potomaka neće zahvalna biti, proistekle su iz njegovog mišljenja, ali one su pogodile stvarno stanje, kao što Uzvišeni Allah kaže: “A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika, nad kojima nikakve vlasti nije imao.” Sretan će biti onaj ko ga ne posluša, a nesretan onaj ko ga bude slijedio. Budući da je Iblisu odgođena kazna, Allah Uzvišeni mu je, kao i Ademovim a.s. potomcima koji ga budu slijedili, zapretio Džehennemom: “Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska bit će vam prava kazna! I zavodi glasom svojim koga možeš, i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pešadiju, i budi im ortak u imecima i u djeci, i daj im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje – ali ti doista nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljan zaštitnik.“ (El-Isra, 63-65)

Nastavit će se…

Glas islama, 245, R: Historija islama, A: Enes Ibrović