Buharija prenosi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Allah je stvorio Adema visokog 60 aršina (oko 30 metara) i rekao mu: – Idi i nazovi selam onoj grupi meleka i slušaj šta će ti odgovoriti, jer će to biti tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.“ Kada im je prišao i rekao: ‘Esselamu alejkum’, oni su mu odvratili: ‘We alejkumu selam, we rahmetullah!’” Svi koji uđu u Džennet bit će u liku Adema. Ljudi su od tada sve do danas po rastu sve manji i manji. „Kada je Allah htio da stvori Adema, meleki su rekli: ‘Naš Gospodar neće stvoriti nijedno stvorenje, a da od njega nećemo biti znaniji’, pa su stavljeni na kušnju.” Prošli su na tom iskušenju i učinili sedždu Ademu a.s., a onda ih je Allah Uzvišeni razuvjerio u to da su ona najznanija Njegova stvorenja. Allah je Adema a.s. podučio imenima svih stvari, od najviših do najnižih, a zatim je predočio melekima stvoreni svijet i rekao: “Kažite mi njihova imena, ako istinu govorite!” “Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti podučio; samo si Ti Znalac Mudri.” “O Ademe“ – reče On – “kaži im njihova imena!” I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo ja znam tajne Nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete.” Allah Uzvišeni je naredio Ademu a.s. da nastani Džennet.

Nakon toga mu je stvorio ženu kako bi se uz nju smirio. Adem a.s. je jednom zaspao i kada se probudio ugledao je pored svoje glave ženu kako sjedi. Kada je ugledao, upitao je: „Ko si ti?“ „Žena“ – od[1]govorila je. „A zašto si stvorena?“ Odgovorila je: „Da bi se uz mene smirio.“ Meleki da bi provjerili njegovo znanje, upitali su ga: “Ademe, kako je njeno ime?” „Hava.“ „Zašto joj je ime Hava?” „Zato što je stvorena od nečega što je živo“ – odgovorio je. Potvrdu za ovo imamo u riječima Uzvišenog: „O ljudi, bojte se svoga Gospodara koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a od njega je i drugu njegovu stvorio.”

Buharija i Muslim prenose od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Prema ženama lijepo postupajte, jer je žena stvorena od rebra, a rebro je najzakrivljenije pri vrhu, pa ako pokušaš da ga ispraviš – slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš – ostat će krivo. Zato lijepo prema ženama postupajte. Hava je najljepša ikada stvorena žena. U Džennetu Adem a.s. i Hava imali su razli[1]čitih jela i plodova drveća, hladova, naslada, ljepota i zadovoljstva, kao što Uzvišeni kaže: “U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti niti žegu osjetiti.” Ademu i njegovoj ženi u Džennetu nutrina nije bila praćena glađu i žeđu, niti vanjština neodjevenošću i vrelinom sunca. Dato im je u Džennetu da stanuju gdje su htjeli i u udobnosti i izobilju tamošnjem uživaju. Allah Uzvišeni im je dozvolio da jedu i piju što god su htjeli, samo im je zabranio plod jednog drveta. Uzvišeni Allah je upozorio Adema da im je šejtan doista neprijatelj i da ne dozvoli da ih izvede iz Dženneta, pa da budu nesretni. Tada im je šejtan još više pozavidio i naumio ih zavesti, prevariti i obmanuti kako bi im uskratio blagodati i lijepu odjeću u kojoj su bili. I šejtan im poče došaptavati da bi im otkrio stidna mjesta njihova koja su im skrivena bila, lažući i izmišljajući reče: „Gospodar vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali, ili da ne biste besmrtni bili“ i zaklinjaše im se: „Ja sam vam doista iskreni savjetnik“ i na prevaru ih zavede, a kada oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. Hava je okusila taj plod prije Adema, pa je i njega na to navela. Ibn ebi Hatim prenosi od Ubejja ibn Ka’ba r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Kada je Adem okusio plod drveta spala je sa njega odjeća i prvo što mu se ukazalo bilo je stid[1]no mjesto. Kada je ugledao svoje stidno mjesto, počeo je trčati kroz Džennet. Tada ga je Milostivi zovnuo: “Ademe, je li to od Mene bježiš?” Čuvši dozivanje Milostivog Adem mu je rekao: „Ne, nego me stid.“ “Zar vam to drvo nisam zabranio“ – zovnu ih Gospodar njihov – „i rekao vam šejtan vam je zbilja otvoreni neprijatelj.“ „Gospodaru naš“ – rekoše – „sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam ti ne oprostiš i ne smiluješ se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ Ovim su Adem a.s. i Hava iskazali priznanje grijeha, vraćanje pokornosti i traženje pomoći od Uzvišenog u teškom momentu. Ko god je ovu tajnu od Ademovih a.s. potomaka kasnije primjenjivao, okončao je uspješno na ovome, a uspjet će i na onome svijetu. Zbog ove naizgled male pogreške Uzvišeni Allah se naljutio i rekao: “Izlazite, jedni drugima ćete neprijatelji biti, na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati, na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti.” Mi rekosmo: “Siđite iz njega svi, od Mene će vam uputa dolaziti i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati, a oni koji ne budu vjerovali i ajete naše budu poricali, bit će stanovnici Džehnnema, gdje će vječno ostati.” Prilikom njihovog udaljavanja iz Dženneta, Allah Uzvišeni je Adema a.s. i njegovu suprugu, kao i sve njihove potomke, opomenuo da će On slati knjige i poslanike, tako da za one koji budu prihvatili objavljene knjige i slijedili poslane poslanike neće biti straha za ono što ih čeka na Sudnjem danu, niti će oni tugovati za onim što im prođe na dunjaluku. Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo, poslije ga je Gospodar njegov poslanikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. Tako su Adem a.s. i Hava izvedeni iz blagostanja, uživanja i zadovoljstva u Džennetu i spušteni na Zemlju gdje se suočiše sa nedaćama, naporom, teškoćama, žalošću, brigom i iskušenjima. Imam Ahmed prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Najbolji dan u kome sunce izlazi je petak. Toga dana je stvoren Adem, toga dana je uveden u Džennet, toga dana je istjeran iz njega, toga dana će biti Smak svijeta.“ Adem a.s. je spušten u Indiji, a Hava u Džidi, pa ju je Adem tražio sve dok se ne sastaše na Arefatu. Adem je sa sobom donio i Hadžeru-l-esved (crni kamen), koji je danas ugrađen u ćošku Kabe. Pored toga u ruci je donio i džennetskog lišća koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasla mirisna drveća. Nakon spuštanja Adema a.s. i Have na Zemlju dobili su i prve potomke.

Uzvišeni Allah kaže: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri, i kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme, i nosila ga, a kada joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: – Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo zahvalni.“ Hava je u dvadeset poroda rodila četrdesetero djece. Svaki put je rodila blizance, sina i kćer. Prvi su rođeni Kabil i Gulejb, a zadnji Abdul Mugis i Ummul Mugis. Broj lju[1]di počeo se povećavati, vjerovjesnik im je bio Adem a.s. i svi su bili monoteisti. Allah Uzvišeni je Ademu a.s. rekao: „Ja imam sveto mjesto ispod Arša, otiđi do njega i tu Mi napravi hram, a zatim oko njega učini tavaf kao što meleki čine tavaf oko Moga Arša.“ Allah mu je poslao meleka koji mu je pokazao to mjesto i podučio ga obredima. Prvo što je Adem a.s. pojeo na Zemlji bilo je sedam zrna pšenice koje mu je donio Džibril. Adem ih je samljeo, zamijesio i napravio hljeb, ulažući veliki trud i napor u poslu. Prva odjeća im je bila od ovčje vune. Adem a.s. ju je ostrigao, a onda su je zajedno ioprali, pa je Adem sebi satkao ogrtač, a Havi dugu košulju i veo. Nakon kratkog vremena broj ljudi se povećao, te se raširiše po Zemlji. Učini se i prvi grijeh na Zemlji – ubistvo Habila od strane Kabila. Adem je muške potomke iz jednog poroda ženio sa ženskima iz drugog poroda.

Tako je Habil htio oženiti Kabi[1]lovu blizankinju Gulejb, koja je bila starija. Kabilu je Adem naredio da oženi Habilovu blizankinju. Obzirom da je Kabilova blizankinja bila ljepša od Habilove blizankinje, Kabil mu to nije htio dopustiti. Htio je svoju blizankinju Gulejb uzeti za sebe. Nakon toga Adem a.s. im je naredio da prinesu žrtvu, a on se uputio u Meku da obavi hadž. Prije nego je pošao Adem je od Kabila najstarijeg sina tražio da pazi na ostale, pa se Kabil prihvatio tog emaneta. Kada je Adem otišao njih dvojica su prinijeli žrtvu. Habil je imao stoku, pa je zaklao dobru i mladu ovcu, a Kabil je bio zemljoradnik, pa je prinio žrtvu u svežnju najslabijeg žita. Kada je vatra sišla progutala je Habilov kurban, a Kabilovu žrtvu nije ni dotakla. To je bio znak da je Allah primio kurban od Habila, a ne od Kabila. Na to se Kabil naljutio i rekao da će ubiti Habila kako ne bi oženio njegovu blizankinju, a na to je Habil odgovorio da Allah prima žrtvu od bogobojaznih. Nakon što mu je brat zaprijetio da će ga ubiti, Habil je rekao: “I kada bi ti pružio svoju ruku prema meni da me ubiješ, ja ne bi pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha Gospodara svjetova.“ Kada je pala noć i Habil zaspao, Kabil mu se prišunjao i kamenom mu razbio glavu i tako ga ubio.

Neki kažu da je Kabil nakon što je ubio svoga brata njegovo mrtvo tijelo nosio na leđima godinu dana. Tako je bilo sve dok mu Allah nije poslao dva gavrana, koji se pred njim posvađaše, te jedan ubi drugog. Preživjeli je iskopao rupu u zemlji, uvukao je u nju tijelo ubijenog i zagrnuo ga. Kada je to Kabil vidio, pomislio je: „Teško meni, zar i ja ne mogu kao ovaj gavran da zako[1]pam mrtvo tijelo svoga brata“, a zatim ga je pokopao. Kada se Adem a.s. vratio sa hadža i saznao šta se desilo, jako se je ražalostio. Sjeverno od Damaska na brdu Kasijjun nalazi se pećina koja se zove Pećina krvi. Ona je poznata po tome što se vjeruje da je Kabil pored nje ubio Habila, mada je ovo pre[1]neseno od Ehlul-kitabija, a Allah najbolje zna da li je to tačno ili nije. U svetoj knjizi Ehlul-kitabija stoji: „Allah je Kabilu odgodio kaznu. Adem se zatim sastao sa svojom ženom, pa mu je rodila sina i nadjenuli su mu ime Šit.“ Riječ Šit znači Allahov dar, a oni su ga tako nazvali zato što su ga dobili nakon Habila. Muhamed ibn Ishak kaže: “Kada se Ademu približila smrt oporučio je sinu Šitu da vodi čovječanstvo. Podučio ga je računanju vremena, obredima u toku dana i noći i upoznao ga o potopu koji će se poslije desiti.” Ademovog sina Šita Allah Uzvišeni je poslije učinio vjerovjesnikom. Allah je objavio 104 Suhufa, a samom Šitu je objavio 50 Suhufa. Neki učenjaci navode da je Adem a.s. umro tek kada je doživio da vidi stotine hiljada svojih potomaka, djece i unučadi, a Allah najbolje zna. Kada je Adem umro, meleki su ga okupali, umotali u ćefine, iskopali mu mezar, klanjali dženazu i nakon toga spustili u mezar, zatim su ga zakopali i rekli: „O sinovi Ademovi, ovako ćete postupati sa vašim umrlim.“ Različita su mišljenja gdje je tačno ukopan Adem a.s. Najpoznatije mišljenje je da je ukupan na brdu gdje je spušten u Indiji. Adem a.s. je umro kada je imao 960 godina, a Allah najbolje zna. Proveo je život u pokornosti Allahu ž.š. i nikada u periodu od 960 godina nije bio nepokoran Allahu Uzvišenom. Kada je Adem a.s. umro sva živa bića su za njim plakala sedam dana, a godinu dana nakon njegove smrti umrla je i njegova žena Hava, a Allah najbolje zna.

Nastavit će se…

Glas islama, 246, R: Historija islama, A: Enes Ibrović