Već smo kazali da je diskriminacija Bošnjaka u Sandžaku prisutna u skoro svim oblastima života. Ako bismo je analizirali po gradovima pojedinačno, slika o diskriminaciji Bošnjaka bila bi nam jasnija. Uzeće­mo za primjer Prijepolje.

U ovom gradu živi nešto iznad 50% Bošnjaka. Uprkos ovoj činjenici, na zvaničnom, službenom grbu opštine Prijepolje nalazi se stilizovana freska „Anđeo na Hristovom grobu“. Treba se zapitati – je li opravdan ovakav izgled grba grada čiju polovinu stanovnika čine Bošnjaci muslimani!?

Slučajno ili ne, od svih direktora preduzeća u Prijepolju, Bošnjak je samo direktor Komunalnog preduzeća. Da li se u ovom podatku krije neka poruka Bošnjacima? U gradu uopće nema dvojezičnih natpisa na srpskom i bosanskom jeziku kojima bi se trebala označavati imena naselja, ulica, institucija. Obavještenja na plakatima uvijek se pišu ćirilicom, i to tzv. crkvenom. To je posebno izraženo kada je u pitanju postavljanje plakata u Domu kulture u Prijepolju.

Ovaj Dom kulture, koji bi kao takav trebao da promoviše kulturu svih naroda, promoviše samo srpsku kulturu. Otkako egzistira, već 32 godine, nikada direktor Doma nije bio Bošnjak. Niti je bilo kada Bošnjak bio koordinator za kulturu, a po informacijama kojima raspolažemo, trenutno uopće u njemu nema zaposlenog Bošnjaka. Jedino što su vlasti dopustile jeste da se u njemu smjesti bošnjačko udruženje „Ikre“, i to u podrumskim prostorijama Doma. Ispred Doma kulture u Prijepolju su, iz nekog razloga, postavljena dva kipa Svetoga Save!

Bošnjaci u Prijepolju nemaju niti jedan medij u svom vlasništvu, ni printano glasilo, ni radio ni TV program.

Što se tiče odnosa vlasti prema Islamskoj zajednici, prisutni su dvojni standardi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćena je oduzeta imovina, a Islamskoj zajednici vakufi se ne vraćaju. Opština Prijepolje je poklonila zgradu SUP-a Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na insistiranje vladike Filareta zatvorene su dvije ulice, od kojih je jedna bila magistralnog tipa.

S druge strane, pojedine frakcije Državne bezbjednosti povremeno organiziraju napade na legitimne ustanove Islamske zajednice, prilikom čega se hapse imami i vjernici po džamijama, što treba dovesti do zaključka da će Bošnjaci koji budu htjeli raditi na očuvanju nacionalnog identiteta biti suočeni s državnim represijama.

Nedavno su na objektu BKZ-a u Prijepolju osvanuli uvredljivi i prijeteći grafiti. U područnoj Policijskoj upravi radi zanemarljiv broj Bošnjaka. U Opštinskom javnom tužilaštvu uopće nema zaposlenih Bošnjaka.

U području školstva također imamo poražavajuće podatke. Centar za zaštitu ljudskih prava i toleranciju „Polimlje“ nedavno je sproveo istraživanje gdje se navodi podatak da u opštini Prijepolje samo 24 učenika pohađa maternji bosanski jezik kao izborni predmet – i to 21 učenik u Velikoj Župi i 3 učenika u Brodarevu. U opštini uopće nema tumača bosanskog jezika. Nije urađen nijedan zapisnik na bosanskom jeziku, niti jedan obrazac za ličnu dokumentaciju.

Školski program je neprimjeren i neprilagođen djeci bošnjačke nacionalnosti. To se posebno odnosi na nastavne planove i programe za predmete: historija, maternji jezik i muzička kultura i odgoj, u kojima je nastavno gradivo potpuno prilagođeno djeci srpske nacionalnosti.

Kada je riječ o nazivima škola, i pored činjenice da ih pohađa 50% bošnjačke djece, niti jedna škola ne nosi bošnjačko ime! Škole u opštini Prijepolje nose imena: Dušan Tomašević Ćirko, Svetozar Marković, Boško Buha, Mihajlo Baković, 10. oktobar, Vladimir Perić Valter, Sveti Sava.

Prijepolje je samo jedan od primjera gdje je diskriminacija Bošnjaka vidno izražena, međutim, ona je u većoj ili manjoj mjeri prisutna u svim sandžačkim opštinama.

Glas islama, 224, R: Analize, A: Merasda Nuruddina Agović