Iskompleksirani Srbin bošnjačkog porijekla Jeremić Vuk zloupotrebom pozicije predsjedavajućeg Generalne skupštine UN dokazuje da su njegovi ideološki oci i vaspitači u nekim stvarima mačiji kašalj u odnosu na njega koji nastavlja tamo gdje je balkanski kasapin stao. Nizu njegovih gluposti učinjenih prema Bošnjacima i Bosni nema kraja. Najprije je prije tri mjeseca u zgradi UN u Njujorku organizirao pjevanje pjesme „Marš na Drinu“ uz čije se zvuke klalo, silovalo, žarilo i palilo širom Bosne, najviše u samoj Srebrenici, a onda je 10.04.2013. organizirao raspravu o ad hoc sudovima želeći da negira presude haškog Tribunala, te amnestira tadašnje rukovodstvo Srbije za počinjene stravične zločine, uključujući i onaj najteži – genocid u Srebrenici. Sve što je Jeremić namjeravao ostvariti ovom konferencijom nije postigao. Njegove želje su pale u vodu još onog trenutka kada je lično generalni sekretar UN-a gospodin Ban Ki-Mun prilikom otvaranja konferencije rekao da je rad Haškog tribunala uveliko doprinio pravdi, što i jeste bio prvenstveni cilj njegovog osnivanja. Gospodin Ban je rekao što misli o Tribunalu i napustio sjednicu, očitavši lekciju svima koji su nakon njega govorili.

Nakon ovog gesta generalnog sekretara UN-a već je bilo jasno da bivšem srpskom ministru spoljnih poslova ostaje samo da gudi uprazno. Guslarskom zanesenjaku zasmetala je majka Munira Subašić kojoj je u Srebrenici ubijeno 22 člana familije. Ovoj hrabroj i ponosnoj Bošnjakinji nije dato pravo govora na konferenciji, pa je ona bila prinuđena da sluša laži o genocidu, a da ništa ne može o tome reći. Na debati o ulozi Haškog tribunala u procesu pomirenja Jeremić je pozvao samo predstavnike srpskog naroda. Oni su mogli govoriti, dok predstavnici žrtva, pored činjenice da još nisu ni sve kosti najmilijih našli, moraju o svemu šutjeti. Majka Munira nije željela da šuti, ona je našla načina da svijetu prenese poruku podižući transparent na kojem je pisalo „Republika Srpska genocidna“. To je zasmetalo ostrvljenom Vuku koji svoju hrabrost manifestira na nemoćnoj majci, što je od svog ubijenog sina našla samo jednu kost, i traži od objezbeđenja da hrabru Srebreničanku izbaci iz sale.

Ovaj glupi potez je zapravo kardinalna greška Jeremića kojeg su svi svjetski mediji prenijeli dajući mu više pažnje nego govoru Tomislava Nikolića. Majka Munira je bila nemoćna da brani ubistvo svoga sina, bila je nemoćna kada je tražila njegove kosti, bila je nemoćna kada je u UN morala da šuti, ali je bila jaka kada je podigla transparent i na taj način ugušila guslanje onih koji ne žive u realnom vremenu, niti žele da se istinski suoče sa činjenicama koje demokratski i civilizi[1]rani svijet zna – u Bosni je nad Bošnjacima izvršen genocid od strane ideoloških vaspitača i autoriteta Vuka Jeremića. Majka Munira je još jednom odnijela pobjedu nad silama mraka i zločina, ako je za utjehu, preko devet hiljada žrtava srebreničkih. Odmah nakon što je izvedana iz konferencijske sale majku Muniru je primio lično generalni sekretar UN-a Ban Ki-Mun, pokazavši i na taj način da se ne slaže sa onim što čini mali Vuk velikih apetita. Pored ovog šamara, Jeremiću su ćušku lupile i Sjedinjene Američke Države kada su odlučile bojkotirati konferenciju u zgradi UN iz razloga što nisu željele prisustvovati još jednoj farsi pokušaja falsificiranja nepobitnih činjenica nedavne historije genocidnih radnji širom Bosne.

U saopćenju, kojeg je tim povodom poslala predstavnica Amerike, kaže se: „SAD se nimalo ne slaže s odlukom predsjednika Generalne skupštine da održi neuravnoteženu, huškačku, tematsku raspravu o ulozi međunarodnih kaznenih sudova u procesu pomirenja i neće u njoj sudjelovati.” Koraku najveće svjetske demokratije pridružile su se mnogobrojne države do čijeg se stava i mišljenja u svijetu drži. Vuku su nikle zazubice i zbog činjenice da su ga bojkotirali najugledniji svjetski zvaničnici, pravnici, intelektualci i istraživači zločina, pa i sam predsjednik Tribunala u Hagu Teodor Meron, ali i izvršni direktor organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch. Neozbiljnost ove rasprave pokazuje činjenica da su od očekivanih 80 zvaničnika drža[1]va članica prisustvovali samo 43 visoka zvaničnika i nešto zvanica nižega ranga. Organiziranje ove konferencije je neuspio pokušaj Garašaninovih sljedbenika da se teški zločini i genocid nad Bošnjacima negiraju i lažno predstave.

Nakon ovog sramnog pokušaja negiranja zločina na najvišoj međunarodnoj razini još jednom se pokazalo da tihi rat protiv Bosne i Bošnjaka još uvijek traje, te da međunarodna zajednica treba sve poduzeti kako bi što prije UN proglasile 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Hrabrost majke Munire zasjenila je sve vukove i vučiće, a njena poruka ispisana na majici koju je poklonila Ban Ki-Munu ostat će vječna i inšallah ostvariva: „Srebrenica – pravda je spora ali dostižna”