Puno je muževa koji dosta odsustvuju, puno izlaze, imaju puno obaveza, ali čuli smo također da ima i puno njih koji izlaze svakog dana i noći da bi se odmorili i opustili. Također, čuli smo da neki muževi svake noći ostaju do kasnih sati vani. Kakav je to život?! Gdje su tu prava supruge i djece i provođenje vremena sa njima?! Savjetovanje sa suprugom i dijeljenje problema sa njom pružit će joj osjećaj vrijednosti i ljubavi prema njoj. Dragi brate, savjetuj se sa suprugom, pa makar i nemao potrebu za tim jer ćeš time učiniti da se ona osjeti vrijednom i voljenom i nemoj nikada lišavati sebe mišljenja koje može biti ispravno i biti tvoj razlog sreće. Primjer za to nam je Poslanik a.s. On se savjetovao sa svojim suprugama. Poslije primirja na Hudejbiji, Poslanik a.s. – nakon što je naredio ashabima da zakolju kurbane i obriju glave, pa oni to ne uradiše zato što im je bilo teško da se vrate, a ne uđu u Mekku – sjeo je pored Ummu Seleme, tužan i zabrinut, a ona mu, povodom toga, iznese svoje mišljenje koje je bilo ispravno rekavši: „Allahov Poslaniče, idi i obrij se i zakolji kurban.“

Nakon toga svi ashabi to isto uradiše. Također, Poslanik a.s. se savjetovao sa Hatidžom r.a. po pitanju Objave. Njen stav i potpora, neka je Allah zadovoljan njome, su ga osnažili. Dakle, žena će biti od pomoći svom mužu onda kada on učini da se ona osjeća vrijednom. Stoga kažem, odnos među supružnicima se razvija i postaje čvršći svaki put kada se uspostavlja i kruži razgovor među njima. Razgovor vodi upoznavanju, a upoznavanje vodi međusobnom zbližavanju. Poslanik a.s. je rekao: „Duše su kao mobilizirana vojska: one koje se prepoznaju, zbliže se, a one koje se ne prepoznaju mimoiđu se.“ Ključ sreće je u tvojoj ruci. Ne dozvoli konstantnu šutnju među vama, pa da vam se život pretvori u mrsku rutinu, kao da je vojna kasarna u kojoj je muž taj koji naređuje, a žena ona koja se povinuje, na primjer: „Uzmi! Daj! Jedi! Pij! Ustani! Sjedni! Dođi! Idi! Spavaj! Probudi se! Šta hoćeš?! Kad ćeš da izađeš?!“ Ploča na kojoj se ponavljaju iste mrske stvari učinit će bračni život mučnim, čudnim i hladnim. Gdje su tu ljubav i nježnost? Gdje su tu međusobno poštivanje i samilost? Čovječe, gdje su tu tvoje lijepe riječi o ljepoti njenih očiju, o slatkoći njenog govora, pravilnosti njenih postupaka, njenog lijepog izbora odjeće?! Gdje je tvoja zahvala i pohvala za kuhanje, pranje i peglanje? Gdje je razgovor o odgoju djece i njihovoj čednosti? Gdje je razgovor o bolima i problemima muslimana?

Čovječe! U lijepo postupanje sa suprugom spada i to da odvojiš vrijeme koje ćeš provesti sa njom razgovarajući, kada će ti ona iznijeti ono što nosi na svojoj duši umjesto da to guši u sebi. Učini da ona otvoreno priča o tome umjesto da to guši i zatvara u sebi, a što bi se jasno vidjelo u njenom ponašanju i postupcima i reflektovalo se na djecu, djela i poslove, a i na njeno ponašanje prema tebi kao mužu. Shvataš li, dragi brate, da svojim lijepim ponašanjem i djelima posjeduješ ključ sreće i ovog malog carstva?!

BITI LJUBAZAN PREMA ŽENI, NE VRŠITI PRITISAK NAD NJOM I IZVINJAVATI JOJ SE ZA GREŠKE

U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, Poslanik a.s. je rekao: „Prema ženama se lijepo ophodite; one su stvorene od rebra, a rebro je pri vrhu krivo, pa ako pokušaš ispraviti ga – polomit ćeš ga, a ako ga ostaviš takvog – ostat će krivo.“ Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim. Ne traži nemoguće, moraš dobro poznavati prirodu žene i način njenog stvaranja. Prethodno spomenutim hadisom se želi ukazati na to da se žena treba pustiti da bude onakva kakva jeste, osim u situacijama kada čini pogrešne stvari i zapostavlja obaveze – tada joj se na to treba ukazati. Ovim hadisom se također traži i to da opraštamo ženama, da budemo strpljivi sa njima i njihovom „iskrivljenošću“. Poslanik a.s. je kazao: „Postupajte lijepo prema ženama, one su kod vas poput robova.“ Kakvo divno poređenje! Dakle, žene su kod muževa poput robova – slomljenog srca, nemoćne – pa je na muževima da ispune njihova srca, da uzdignu njihov moral i da budu dobri i plemeniti prema njima. Izviniti joj se zbog greške i priznati grešku odlika je vrhunskog odgoja i visokog morala, a naročito kada je žena ljuta. Vratit ćemo se na Poslanika a.s. čiji nam je život, u svim njegovim segmentima, uzor i svjetiljka i izvorište na koje se trebamo vraćati i proučavati ga. Allah Uzvišeni kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga ko se nada susretu sa Allahom i Sudnjem danu, i onoga ko Allaha spominje često.“ (Al-Ahzab, 21)

Prenosi se od Enesa r.a. hadis u kome se navodi da je jedne prilike Poslanik a.s. otišao na putovanje, a sa njim je pošla i njegova žena Safija. To je bio njen dan za Poslanika a.s. Međutim, sporo je jahala i kasnila je za njima. Poslanik a.s. je sačeka, a ona plakaše govoreći mu: „Stavio si me da jašem sporu devu!“ Poslanik a.s. joj je brisao suze i smirivao je. Allahu ekber! Poslanik joj svojim rukama briše suze i smiruje je! Ali, ona nije prestajala.. Poslanik a.s. se naljuti i ode. Nakon toga, Safija odlazi kod Aiše i govori joj: „Ovaj moj dan za Poslanika s.a.w.s. pokla[1]njam tebi ako ćeš ga ti učiniti zadovoljnim.“ I šta je Aiša učinila? Vidi, draga sestro, kako je Aiša r.a. bila pametna i kako je postupila! Znaj, draga sestro, da ti posjeduješ ključ od muževljevog srca i da si ti ona koja može začarati srce čovjeka! I šta je učinila Aiša? Uputila se prema svom velu koji je bio obojen ružom i šafranom, poprskala ga vodom da bi pustio miris, a potom je otišla Poslaniku a.s. i sjela pored njegove glave. A on joj reče: „Odkud ti“ – pitao je to zašto što to nije bio njen dan. Ona mu odgovori: „To je Allahova blagodat koju On daje onome kome hoće.“ Poslaniku a.s. je tada bilo jasno i bio je zadovoljan Safijinim postupkom. Poslušaj još jedan primjer tako[1]đer iz života Poslanika a.s.

Naime, od Nu’mana ibn Bešira se prenosi da se jedne prilike Ebu Bekr r.a. uputio prema Poslaniku a.s. Dok je čekao da mu Poslanik a.s. dozvoli da uđe, čuo je Aišu r.a. kako viče na Poslanika a.s. Kada ga Poslanik pozva da uđe, Ebu Bekr dohvativši Aišu upita je: „O, kćeri Ummu Rumman, zar podižeš glas na Allahovog Poslanika a.s.?!“ Ebu Bekr je htio ošamariti: „Zar da dižeš glas na Allahovog Poslanika?“ Allahov Poslanik se umiješao između njega i nje. Kada je Ebu Bekr r.a. izašao, Poslanik a.s. je počeo govoriti Aiši kako bi je udobrovoljio: „Jesi li vidjela da sam se umiješao između Ebu Bekra i tebe?“ Nakon toga, Ebu Bekr je zatražio dozvolu da uđe, na[1]kon čega zateče Poslanika a.s. kako nasmijava Aišu r.a. On je na to rekao Poslaniku: „Allahov Poslaniče, uključite me u vaše pomirenje kao što ste me uključili u vaš sukob.“ Ovi hadisi jasno ukazuju na to da je Poslanik a.s. bio slatkorječiv, tolerantan te da je lijepo postupao sa svojim suprugama. Nije ga sprječavao ni položaj, niti bilo kakva pozicija da se izvini, već je on bio taj koji je prvi započinjao mirenje. Zato ti kažem, čovječe! Moraš srušiti prepreku koju stvara tvrdoglavost i oholost. Ako onda kada pogriješiš dođeš svojoj supruzi i izviniš joj se, ona će ovakav postupak i sama primijeniti, pa će onda kada ona pogriješi doći tebi i izviniti se. Ovdje ću ponoviti riječi Ebu Derda’a koji, obraćajući se supruzi, kaže: „Kada vidiš da sam ljut – oraspoloži me; kada vidim da si ljuta – oraspoložit ću te…“ Primjenjuj ovo pravilo u svojoj kući…

Glas islama, 248, R: Prijevodi, A: Ibrahim ed-duvejš, Prevela sa arapskog: Selma Plojović