Uzrok teškog stanja jednog naroda može da bude licemjeran odnos drugih naroda prema njemu, ali da li baš potpuna krivica može biti na drugome, ili dio krivice snosi i taj narod otkrit će nam ajet u Kur’anu a.š. po kojemu je ovaj prilog dobio naslov: ,,Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne promijeni sebe.” (Er Ra’d, 11)

Poruka ovog ajeta nedvosmisleno se odnosi na važnost ispunjenja kolektivnih obaveza zajednice, naroda, ummeta i društva. Kako smo u prethodnom prilogu kazali, građevina se gradi zidanjem pojedinačnih cigli, a promjena društva počinje mijenjanjem samoga sebe kao pojedinca. Mijenjanje sebe mora biti, prije svega, u pogledu čovjekovog prihvatanja istine i eliminacije neistine.

BOŠNJACI SU NAJBROJNIJI NAROD U BOSNI I HERCEGOVINI

Istina je da su Bošnjaci na prostoru Bosne i Hercegovine oduvijek najbrojniji narod, međutim, kako smo svjedoci, u svakoj pisanoj i usmenoj formulaciji rečenice godinama je na[1]vođeno: „Bosna i Hercegovina je zemlja tri konstitutivna naroda: Srba, Hrvata i Muslimana (tj. Bošnjaka).” Po kojim kriterijumima su se Srbi u Bosni i Hercegovini uvijek nabrajali na prvom mjestu, a Bošnjaci na posljednjem? Ako je nabrajanje išlo po abecednom redu, nije se ispravno poredalo. Ako je išlo po brojnosti pripadnika jedne etničke grupe, opet je bilo pogrešno. Ako se time htjelo poručiti Srbima i Hrvatima da neće biti ugroženi u Bosni i Hercegovini, ugroženi na kraju ispadoše Bošnjaci! Postadoše ugroženi i naivno stradaše mnogo puta, a kad neko više puta ponovi grešku, treba se zapitati šta je sa njim. Dok se narod ne trgne iz letargije, događat će mu se stradanja, a Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe. EVROPA NIJE ISLAMSKA, ALI NIJE NI KRŠĆANSKA

Ako pogledamo u povijest vidjet ćemo da su neki narodi u našem regionu povijest, zasigurno, dobrim dijelom planski falsifikovali. Veličali su zločince iz svoga naroda, a napadali ugledne pripadnike drugih naroda. To i danas čine. Istu metodu zamjene teza koriste stoljećima i začudo im ona, još uvijek, prolazi na prostoru današnje moderne Evrope. Sjetimo se kada smo svi na području bivše Jugoslavije kroz obrazovni sistem morali učiti o, na primjer, Vuku Karadžiću i njegovom doprinosu na polju književnosti, a vrlo nas je malo bilo onih koji smo ponešto znali o Muhamedu Hevaiju Uskufiju, uglednom bošnjačkom učenjaku i književniku i njegovom doprinosu književnosti. Kada je već riječ o Evropi, ti licemjeri govore: „Ne smije Evropa da bude islamska”, pa ih pitamo: Po kojim to osnovama treba da bude kršćanska kad Isa a.s. (ili kako ga nazivaju Isus Krist) niti je rođen u Evropi, niti je živio, niti umro, niti uskrsnuo (po njihovom učenju) u Evropi. Sve monoteističke religije su nastale na Bliskom istoku i niti jedna od njih nije nastala u Evropi. Neka malo pogledaju i trenutne statističke podatke o broju Evropljana koji su pripadnici islama. Govore: „Ne smijemo dozvoliti da Bosna i Hercegovina postane prva islamska zemlja u Evropi.” Opet neistina. Ne ulazeći u moguća buduća uređenja zemlje, konstatujemo da je islamska Španija 800 godina već bila u Evropi, a i Turska se u Evropi nalazi. U Istanbulu je sjedište Pravoslavne crkve i niti jedna crkva u Istanbulu nije srušena od strane pripadnika islama, osim što je ,Aja Sofija pretvorena u džamiju. Međutim, svjedoci smo da je posljednjom agresijom na Bosnu i Hercegovinu porušeno stotine džamija. I opet neki Bošnjaci svojim djelovanjem pomažu neprijatelje svoga naroda. Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe!

POBJEDA ISTINE NAD NEISTINOM

Nakon odlaska Osmanlija u Beogrdu je preživjela samo jedna jedina džamija koja se i danas svakodnevno mora čuvati od podmetanja požara. Cijela Evropa govori i piše o Mehmedu Fatihu Osvajaču, prevodeći Fatih kao Osvajač, a Fatih je nastalo od riječi feth – pobjeda istine nad neistinom, da ne spominjemo i značenje pojma Fatiha – početak, oslobađanje, počinjanje, otvaranje prema nečemu… Cijelom svijetu treba da bude jasno da Bošnjaci muslimani slijede Kur’an i Sunnet (i svoje pravedne vođe) i tu ne prave kompromise ni sa kim. Sve našta ih islamski propisi obavezuju i što im dozvoljavaju oni po tome postupaju, pa iako je, na kraju krajeva, riječ o bavljenju politikom. Sve je to po ugledu na Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji je bio Božji Poslanik, ali i državnik, vojskovođa, suprug, otac… Pogledajmo samo naše apsurde na svakom koraku kada, na primjer, neki (nama dobro poznati) ateisti u TV emisijama javno „podučavaju“ vjerske službenike šta su njihove dužnosti, biva konstantno ne razumijevajući činjenicu da je islam i duhovna i svjetovna religija. Smatraju sebe intelektualcima, a ne razumiju (a prije će biti da se prave da ne razumiju) očite argumente koji im prisutni sagovornici, vjerski službenici, iznose.

Za čije interese rade ti ljudi i zašto pokušavaju da pokriju istinu namjernom zabludom i neistinom? Sjetimo se prošlogodišnjih gnusnih nemoralnih djela srpskog „vladike“ Kačavende i pokušaja nekih ateista da takva djela strpaju u isti koš sa šerijatski dozvoljenom poligamijom, a da ne govorimo o njihovom guranju u isti koš žrtava i zločinaca ovog rata. Nisu ti apsurdi slučajni. Sve se, vjerujemo, već odavno radi namjerno i planski. Sjetimo se kada je bilo mnogo nas koji smo, zbog tako nametnutog nastavno-obrazovnog programa, dugo mislili da su Avicena i Averoes neki ugledni kršćanski učenjaci, dok kasnije nismo shvatili (pobjedom istine nad neistinom) da su, ustvari, ugledni muslimani: Avicena – Ibn Sina, poznati učenjak i liječnik, a Averoes – Ibn Rušd, poznati islamski filozof, da ne spominjemo brojne doprinose islamskih znanstvenika koji su se stoljećima namjerno pripisivali kršćanima. Bilo je, na primjer, naših sugrađana, Tuzlaka, koji su sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu mislili da se „na skveru“ u blizini Doma zdravlja nalazi nekakva povijesna gradska kapija, nalik Trijumfalnoj kapiji u Parizu, a ono ustvari komunisti bili srušili Behrambegovu medresu, pa ostao samo njen ulaz, kao svjedok njenog postojanja.

FALSIFIKOVANJE POVIJESTI

Decenijama se na ovim prostorima falsifikovanje balkanske povijesti spremalo u „kuhinjama“ SANU i drugim institucijama proždrljivog apetita prema Bosni. A prije dolaska Turaka na ove prostore, kako znamo, tadašnji Bošnjaci su imali svoju Bosansku crkvu, koja nije bila ni katolička, ni pravoslavna. Dolaskom islama Bošnjaci su postali Bošnjaci muslimani i niti jedan Bošnjak povijesno nije postao Hrvat ili Srbin. Narod koji spusti glavu i pomiri se sa falsifikovanjem istine i nadvladavanjem neistine, zaista, osuđen je na propast. Bošnjaci na Balkanu su autohton narod i to jedan narod, bez obzira da li živio u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, na Kosovi ili u dijaspori. Na primjer, na Kosovu su živjeli Bošnjaci koji su se tokom određenog (svima poznatog) perioda egzistencije pisali kao Muslimani (baš kao i svi ostali Bošnjaci na Balkanu).

U nekoliko godina unazad „neko“ ih je ubijedio da se nakon popisivanja kao Muslimani danas trebaju nastaviti pisati kao Goranci (žitelji Gore) po teritorijalnoj pripadnosti. Da bi problem bio jasniji, zamislimo da se dva rođena brata Albanca popisuju različito, pa da se jedan popisuje kao Albanac (etnička pripadnost), a drugi kao Kosovar (teritorijalna pripadnost). Svako zdrave pa[1]meti bi kazao da je to smiješno. E takva je situacija kod popisivanja Bošnjaka i Goranca. Bošnjak je Bošnjak bez obzira da li po teritorijalnoj pripadnosti bio Bosanac, Goranac ili Sandžaklija. Odnos prema istini je veoma bitan za onoga kome su načela morala od nemjerljive vrijednosti, a Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe!

MULTIKULTURA NIKOME NE SMETA

Podsjećam čitaoca na činjenicu da je jedan broj nas Bošnjaka u Makedoniji spoznao važnost multikulture, ali multikulture u kojoj jedan pripadnik kulture drugoga uvažava, a svako svoje vrijednosti baštini i čuva (Makedonci, Albanci, Turci, Bošnjaci, Romi…) za razliku od, na primjer, tuzlanske multikulture, gdje je ista podrazumijevala brisanje identitetskih obilježja. To brisanje identitetskih obilježja su prema nekim programima trebali ostvariti i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati, ali svoj identitet su istinski brisali samo Bošnjaci. Srbi i Hrvati su ga čuvali. Kobne posljedice našeg zaboravljanja ili brisanja vlastitog identiteta su nam svima poznate. Ali, iako na najteži mogući način, bošnjačko buđenje svijesti se u dobroj mjeri ostvarilo. I najuspavaniji Bošnjaci danas uviđaju opasnost od (zamalo realiziranog) stoljetno planiranog nestanka. Doduše, još uvijek među Bošnjacima djeluju funkcioneri koji rade protiv interesa svoga naroda ali, hvala Bogu, pročitani su od strane naroda i uskoro će im biti onemogućeno dalje nečovječno djelovanje. Kao što skoro kaza moja prijateljica Nadira, dižemo se kao Feniks iz pepela. Mijenjamo sebe nabolje, jer znamo da Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.

Glas islama, 250, R: Analize, A: Mersada Agović