Donošenje salavata kada se nešto zaboravi

Salavat je oblik zikra koji usmjerava čovjeka ka Allahu i podsjeća ga na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, uzvišenu ulogu u našem životu.

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nešto zaboravite, donesite salavat na mene, pa ćete se toga sjetiti, ako Bog da.” (Es-Sahavi u djelu Kavlul-bedi’, 227. str., ističe da ovaj hadis bilježi Ebu Musa el-Hafiz sa slabim lancem prenosilaca)

Ovaj hadis se često, s različitim senedima, spominje u knjigama koje govore o učenju napamet i zaboravljanju.

Donošenje salavata kada čovjek ima neku potrebu

Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko na mene donese salavat stotinu puta nakon sabah namaza, prije nego što s kim progovori, Allah, dželle šanuhu, će mu ispuniti stotinu njegovih želja i potreba – trideset na dunjaluku, a sedamdeset na Ahiretu. Tako se može učiniti i poslije akšam namaza. (Es-Sahavi u djelu Kavlul-bedi’, 169. str., ističe da ovaj hadis bilježi Ebu Musa el-Medeni sa slabim lancem prenosilaca)

Kada čovjeku zazvoni uho

U jednoj slaboj predaji od Ebu Rafi’a navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada nekome od vas zazvoni uho, neka me se sjeti i donese salavat na mene, a zatim neka kaže: – Ko mene spomene s dobrim i Allah njega spomenuo s dobrim.” (Ovu predaju su zabilježili Ibn Huzejme, Taberani, Ibn Sunni, Haraiti, Ibn Ebu Asim, Ebu Musa El-Medaini i drugi, a sened mu je slab)

Donošenje salvata prilikom klanjanja nafile

Kada klanjač uči Kur’an u namazu i naiđe na ajet u kojem se spominje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojedini učenjaci smatraju da je dozvoljeno da tada donese salavat na njega, ako je u nafili – dobrovoljnom namazu.

Kao primjer za to navodi se već spomenuti ajet: “Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i šaljite mu selam!” (El-Ahzab, 56)

Argumenti za donošenje salavata u namazu:

• Hasan el-Basri, rahimehullah, kaže: “Kada klanjač naiđe na ajet u kojem se donosi salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka zastane s učenjem i neka donese salavat na njega u nafila namazu.” (El-Kavlul-bedi’, str. 177)
• Imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Kada klanjač naiđe na ajet u kojem se spominje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Dželalul-efam, str. 605)

Donošenje salavata prilikom svakog važnog govora

Islam nas uči da svaki važan govor treba započeti zahvalom Allahu, dželle šanuhu, i donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ova praksa nije samo običaj, već je potvrđena Sunnetom i donosi bereket, uspjeh i duhovnu dubinu riječima koje slijede.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki govor koji se ne počne sa zahvalom Allahu, dželle šanuhu, nepotpun je.” (Prenosi ga imam Ahmed u svom djelu El-Musned (14/329), izdanje Muessesetu Er-Risale, kao i mnogi drugi autori Sunena i Musneda) Pitanje je postavljeno šejhu Ibn Bazu, rahimehullah, koji je odgovorio: ”Ovaj hadis dolazi iz više izvora, među kojima su Ibn Hibban i drugi, ali ga je neki od učenjaka ocijenio slabim. Najprikladnije mišljenje je da se radi o hadisu koji je hasen li gajrihi (dobar zbog drugih rivajeta koji ga podržavaju).”

Značenje ovog hadisa prihvaćeno je i primjenjuje se, jer je Allah dž.š. započeo Svoju knjigu (Kur’an) sa Bismillom (u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog), a Sulejman a.s. je započeo svoje pismo kraljici Sabe sa Bismillom (Sebe, 30). Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo je svoje pismo caru Herakliju sa Bismillom, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je započinjati svoje hutbe hvaljenjem Allaha i spominjanjem Njegove slave.

Također, Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi još jedan hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki važan govor u kojem se ne spomene Allah, dželle šanuhu, na početku i ne donese se salavat na mene, nepotpun je i uskraćen je od svakog bereketa.” (Sened ovog hadisa je slab)

Ovaj hadis ukazuje na vezu između blagoslova govora i donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Salavat nije samo čin poštovanja prema Poslaniku, već je i sredstvo približavanja Allahovoj milosti, jer Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu kaže: „Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i šaljite mu selam!“ (El-Ahzab, 56)

Kada počinjemo govor sa zahvalom Allahu, dželle šanuhu, i donošenjem salavata, mi se podsjećamo na svoju potrebu o Allahovoj milosti. Također, time izražavamo poštovanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najbolji uzor u ophođenju prema ljudima i u govoru koji je donosio smirenost i mudrost.

Onaj ko se navikne da započinje svoje riječi na ovakav način, primijetit će kako mu se misli usmjeravaju ka dobru, a srce mu se ispunjava smirenošću i bereketom.

Dakle, započinjanje govora zahvalom Allahu, dželle šanuhu, i donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sredstvo je postizanja bereketa i uspjeha. Stoga, neka svaki naš govor počne sjećanjem na Allaha i donošenjem salavata, jer to nije samo ukras govora, već njegov pravi temelj.

Donošenja salavata tokom tekbira na bajram namazu

Preporučuje se da se tokom tekbira veliča i hvali Allah, dželle šanuhu, i da se donese salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Prenosi Ismail ibn Ishak: – Muslim ibn Ibrahim nam je kazivao, a njemu Hišam ed-Dustua’i, a njemu Hammad ibn Ebi Sulejman, od Ibrahima, od Alkame, da su Ibn Mes’ud, Ebu Musa i Huzejfa, radijallahu anhum, izašli pred Velida ibn Ukbu dan prije Bajrama. On ih je tada upitao: “Bajram se približio, pa kako treba donositi tekbire?” Na to mu Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, odgovori: “Počinješ prvim tekbirom kojim otvaraš namaz, zatim veličaš i hvališ svoga Gospodara i donosiš salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Potom učiš dovu, donosiš tekbir i postupaš na isti način. Zatim ponovo donosiš tekbir i činiš isto. Nakon toga učiš (Kur’an), donosiš tekbir i prekidaš. Potom ustaješ, učiš (Kur’an), hvališ svoga Gospodara i donosiš salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga ponovo učiš dovu, donosiš tekbir i postupaš kao prethodno. Potom opet donosiš tekbir i postupaš isto. Zatim ponovo donosiš tekbir i postupaš isto, a zatim prestaješ.” Na to su Huzejfa i Ebu Musa, radijallahu anhuma, rekli: “Istinu je rekao Ebu Abdurrahman (Ibn Mes’ud).” (Sened ovog hadisa je sahih – vjerodostojan)

U ovom hadisu spominje se kontinuitet učenja između dva kiraeta (učenja Kur’ana), što odgovara stanovištu Ebu Hanife, rahimehullah.

Prema hanefijskom mezhebu i jednom od predanja imama Ahmeda, dodatni tekbiri na bajram namazu izgovaraju se tri po tri, što je i stav Ebu Hanife, rahimehullah. Također, u ovom stavu preporučuje se veličanje i hvaljenje Allaha, dželle šanuhu, te donošenje salavata na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, između tekbira, što je stav imama Šafije i Ahmeda.

Ebu Hanife uzeo je ovaj stav kada je riječ o broju tekbira i kontinuitetu učenja između dva kiraeta (učenja Kur’ana), dok su Ahmed i Šafija podržali preporučenost zikra između tekbira.

S druge strane, Ebu Hanife i Malik smatraju da je bolje izgovoriti tekbire uzastopno, bez zikra između njih, dok imam Malik nije prihvatio ni jedno ni drugo. Allah, subhanehu ve te‘ala, najbolje zna. (Dželalul-efham, str. 610-611)

Kroz ovaj ciklus tekstova detaljno smo razmatrali brojna mjesta i situacije u kojima je propisano izgovaranje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kroz analizu različitih izvora, a posebno onoga što je spomenuo Ibn Kajjim, rahimehullah, u svom djelu Dželalul-efham, vidjeli smo da salavat ima ključnu ulogu u našem svakodnevnom životu, jačajući našu povezanost s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Neka Allah, dželle šanuhu, podari svim muslimanima snagu da ustraju u ovom lijepom ibadetu, u svakom trenutku i u svakoj prilici.

Glas islama 352, R: Hadis, A: Edin Redžepović