Naime, nakon agresivnog vala evropskog kolonijalizma koji je u svojim različitim oblicima obuhvatio dobar dio muslimanskih zemalja – od afričkih prostranstava, preko Kavkaza, Bliskog istoka, pa sve do daleke Indije, muslimanski odgovor polako je počeo da se formira u iznenađujućem obliku. Mnogi historičari koji su istraživali začetke antikolonijalnog otpora u muslimanskom svijetu zapažaju da je inicijalna iskra koja je rasplamsala žar borbe protiv okupatora došla upravo od strane lokalnih sufijskih redova, predvođenih od strane svojih harizmatičnih lidera.
Profesor Paul Heck zapaža: “Mreže sufizma (turuk, sing. tarikat) imale su vodeću ulogu u otporu spram evropskih kolonijalnih sila u 19. stoljeću. Kao primjer toga je borba protiv Francuza u Sjevernoj Africi, kao i borba protiv Rusa na Sjevernom Kavkazu.” (The politics of Sufism: Is there one?)
Profesor Faid Muedini, nakon osvrta na analizu prof. Hecka, dodaje: “Pored primjera iz Sjeverne Afrike, uloga sufijske vojne akcije protiv kolonijalizma nije bila ograničena na Bliski istok i Zapad (Magrib). Sufijski antikolonijalni pokreti otpora preovladavali su i u Jugoistočnoj Aziji.“ (Sufism and Anti-Colonial Violent Resistance Movements)
Sufijsko antiokupatorsko djelanje bio je globalni fenomen koji se teško može staviti u fioku neobjašnjivih historijskih kurioziteta bez potrebnog osvrta koji će ga dostatno analizirati. Generalno stanje muslimanskog svijeta u datom periodu koje karakterizira urušavanje krovne političke strukture koja će ujediniti muslimane biva efektivno zamijenjena lokalnim organiziranjem muslimana. Takve strukture, u ovom slučaju u vidu mističnih tesavvufskih redova, pokazuju se bitnim faktorom u buđenju opće svijesti muslimanskog puka koji dobija neki vid ustrojstva, potrebnog za herojski otpor protiv nadaleko dominantnijeg neprijatelja.
U nastavku ćemo pokušati dati načelni prikaz nekoliko primjera antikolonijalnog otpora predvođenog od strane sufijskih lidera:
Alžir
Abdul-Kadir el-Džeza’iri (1808-1883), lider otpora protiv Francuza. U biografiji koju je napisao njegov sin Muhammed navodi se njihova porodična veza sa kadirijskim tarikatom koja je otpočela od njegovog djeda Mustafe koji je iniciran u tarikat tokom svoje posjete Bagdadu.
