Poštovani čitaoci Glas islama,
Na samom početku želim Vam uputiti izvinjenje zbog kaš- njenja ovog majskog broja Glas islama. Razlog kašnjenja jesu događaji koji su obilježili početak ovoga mjeseca, koji zasi- gurno zaslužuju da na najbolji način budu zastupljeni na na- šim stranicama, a to su svečane akademije i dodjele diploma kako na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, tako i na Fakultetu za islamske studije, te Akademija maturanata Medrese „Gazi Isa-beg“.
Imam posebnu čast da mogu kazati da je ovaj broj bogatiji u odnosu na prethodne kada su autorski tekstovi u pita- nju. Posebno mi je drago da su mladi autori ponikli upravo iz obrazovnih ustanova čije Vam jubileje sa ponosom predstav- ljamo u ovom broju.
Glas islama je počeo i nastavit će sa podizanjem kvaliteta uključivanjem novih mladih izdanaka, koji će zasigurno osvježiti ove naše stranice, a Vama, poštovani čitaoci, priuštiti priliku da nešto novo saznate, obnovite Vaša dosadašnja zna- nja, te saznate kako današnja mlada elita razmišlja.
Kada je u pitanju informativni dio lista, iako znam da ćete kazati da ste sve to pročitali već na internetu, zarad budućih generacija, ali i mjesečnog pregleda aktivnosti, na prvim redcima ovog lista objavljujemo šta su predstavnici Islamske za- jednice radili proteklog mjeseca, kako bi Vi na jednom mjestu imali pregled, ali i kako bi buduće generacije, pogotovu one
u daljoj budućnosti, imale uvid u svojevrsnu historiju Islam- ske zajednice. Zato često volim kazati da je Glas islama zapra- vo historija Islamske zajednice. U reportažama koje Vam u ovom broju donosimo, kako iz matice tako i iz dijaspore, možete vidjeti da su naši novinari uvijek među Bošnjacima. I zaista smo ponosni na našu dijasporu, na naše mlade ljude u dijaspori koji se lavovski bore za očuvanje svog identiteta, jezika, kulture, vjere i dr.
To su dva snažna utiska koja Vam prenosimo. Eksplozija znanja kroz ove tri obrazovne ustanove i snaga naše dijaspore. Međutim, kažu ne valja se pretjerano radovati niti žalostiti.
Zato ćemo Vam prenijeti još dva, ali negativna utiska koji su nas pratili između dva broja. Prvi jeste iseljavanje Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pa- zaru – odjeljenja u Rožajama, iz vakufske zgrade u kojoj je bila smještena medresa i internat, a od strane Odbora Islam- ske zajednice u Rožajama na čijem čelu je Ernad Ramović i Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori na čijem čelu je Rifat Fejzić. Ova odluka je donesena na sjednici Odbora, koja je održana prije desetak dana, a među onima koji su podigli svoju ruku protiv Medrese „Gazi Isa-beg“ bilo je i njenih svršenika koji sada rade u tom Odboru. O njima i njihovom patri- cidu ću nekom drugom prilikom, ali želim samo ovako javno postaviti pitanje: Gdje nađoše šerijatsko utemeljenje za svoju odluku? Zapravo, šerijatskog utemeljenja za to nema, a većina onih koji su glasali protiv Medrese su svršenici Šerijata.
Patricid ili oceubistvo jako je opasna pojava, ali patricid kod uleme je smrtonosan za jednu zajednicu. Ali, kako naši stari kažu, za sve ima Sudnji dan, a znajte da će se Džehennem
zapaliti pokvarenom ulemom.
Želim spomenuti svijetlu tačku ovog događaja, a to je Salih-ef. Murić, koji je jasno i glasno kazao da je protiv takve odluke. Historija će zlatnom vodom bilježiti njegovo ime. Tokom boravka u dijaspori imali smo prilike da razgovaramo sa mnogima, ali odgovor jednog djeda porijeklom iz Banja Luke, koji sada živi u Danskoj, nije nas ostavio ravnodušnim. Prilikom razgovora sa Bošnjacima u jednoj džamiji, pitali smo i tog djeda kako žive Bošnjaci u Banjoj Luci. Njegov odgovor je glasio: „Šta bih ti rekao sine, ne smijem ništa ka- zati. Ja puno boravim u Banjoj Luci. Putujem sa porodicom. Nisam više kadar braniti svoju porodicu. Zato ti ništa ne smijem reći.’“ Ove riječi ostavile su nas bez daha. Ovo je najbolji primjer kako Bošnjaci u Bosni žive. Ovo treba biti alarm svim
političkim i nepolitičkim strukturama u Bosni i Hercegovini.
Ova rečenica govori koliko smo mi Bošnjaci nezaštićeni i koliko je naša matica nezaštićena. Ne želim govoriti o krivcima za takvo stanje, jer to zahtijeva puno redaka kojih ovom prili- kom baš i nemam. Ovih dana je aktuelno masovno iseljavanje Bošnjaka sa područja Južnog Sandžaka. Muk među političarima na pozicijama nastao je zbog nemogućnosti iznalaženja opravdanja i
bježanja od sopstvene odgovornosti. Ipak, oni odani svome narodu poručili su svom narodu stihovima Alekse Šantića ko- jima želimo završiti ovaj tekst, a oni glase:

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvjetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelin cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…