Televizija 

Riječ televizija je neologizam nastao od grčke riječi tele (daleko) i latinske riječi visio (gledanje, viđanje, predstava), a prvi je u savremnom značenju ovaj izraz upotrijebio ruski naučnik Perski na međunarodnom kongresu u Parizu, u saopćenju Električna televizija. Rijetko je koje otkriće tako temeljito izmijenilo život savremenog čovjeka kao što je to učinila televizija. Televizija je smanjila broj neposrednih ljudskih kontakta, broj izlazaka, izleta, posjeta bioskopu, pa i broj pročitanih knjiga. Poremećen je i sistem radnog dana. Ljudi koji su inače voljeli uredan život, počeli su odlaziti na spavanje poslije završetka programa ili, u najboljem slučaju, pošto su vidjeli svoju omiljenu seriju. Statistički je utvrđeno da se u toj populaciji žene više posvećuju slušanju radija ili gledanju televizije nego muškarci.

Televizija je pružila i mogućnost obrazovanja. Sama struktura televizijske poruke ima, dakle, sopstvenu poruku. Raspoloživim tehničkim sredstvima i rediteljskim postupcima, televizija prikazuje stvarnost publici onakvom kakvom je ona želi prikazati, dakle potpuno drugačije od onog kakva ona zaista jeste. Televizija je uz internet jedan od najuticajnijih masovnih medija. Djeca veći dio svog slobodnog vremena provode pred televizorom. Tamo svakako ima svega sem edukativnih emisija koje su im potrebne i koje bi trebali pratiti. Umjesto njih mogu vidjeti veliki broj muzičkih spotova, reklama, filmova, serija i uglavnom nepoželjne oblike ponašanja.

Televizija kao mas-medij umjesto prvobitne informativne i edukativne uloge dobila je novu marketinšku, ideološku i destruktivnu ulogu. Marketinška ima za cilj da po svaku cijenu promovira određene proizvode direktno u promo-bloku rezerviranom za reklame, ili indirektno u pauzama koje slijede dok traje određeni film, serija i sl.

Televizija omogućuje razvoj privatnosti, povlačenje u sebe, komunikaciju sa slikom i sadržajem „iskrivljenje stvarnosti“, podstiče želje i snove, umjesto doživljaja pruža zamjenu za poželjne i nedostupne doživljaje. Na osnovu istraživanja sprovedenog u osnovnim školama na uzrastima od petog do osmog razreda, može se zaključiti da učenici osnovnih škola svoje slobodno vrijeme najviše provode uz TV – četiri sata dnevno. Gledajući filmove, serije i ostale sadržaje koje plasira televizija, koristeći propagandu i manipulaciju, znatno utiče na formiranje ličnosti. Djeca u ovom periodu, kada se razvijaju prateći razne sadržaje koji nisu prikladni njihovim, u velikoj mjeri upijaju i nastoje oponašati ono što prate.

Na osnovu ispitivanja učenika od petog do osmog razreda vidimo da učenici na TV-u u najvećoj mjeri prate filmove, kako crtane tako i sve vrste filmova. Zatim serije, a obično su to turske i indijske serije. Kod učenika koji prate sport to obično budu utakmice ili tenis. Rijaliti koje učenici prate su Farma, Parovi i ostali. Edukativnih emisija ima najmanje na TV-u. Raznovrsnost sadržaja svakako raznovrsno utiče na djecu. Sa TV-ekrana svakodnevno možemo gledati scene nasilja, ubistva, bluda i nemorala, lahkog života bez truda i rada. Koliko to utiče na njih najbolje govori njihovo ponašanje u školi i na ulici. Dječaci tako nose oružje, a djevojčice oponašajući glumice rano stupaju u intimne odnose. Roditelje, koji su prirodno bili i prvobitni uzori, zamijenili su medijski idoli i heroji. A, da problem bude još veći, osobine i vrijednosti koje ti novi „medijski“ uzori protežiraju nisu više hrabrost i odgovornost, nego bogatstvo i ljepota. Takav uticaj teško je sada spriječiti, jer TV-stranice više ne brinu kakve će sadržaje i poruke poslati. Za njih je mnogo važniji podatak gledanosti.

Djeca danas doživljavaju plasiranje nasilja u raznim programima, favoriziranje antijunaka, zanemarivanje vrijednosti kriterija i podržavanje vulgarnih i agresivnih modela identifikacije te njihovo prihvatanje kao vrijednih i poželjnih. Suština većine crtanih filmova za djecu, naročito onih gdje su negativni junaci glavni nosioci radnje, pokazuje da oni podstiču nasilje, sukobe, agresivnost i razvijaju svijest da ružno i zlo može biti prihvatljivo ako se na njega gledalac privikne. U skladu sa uticajem ovog mas-medija, učestala je pojava nalaženja „uzora“, putem identifikacije pojedinaca, a ponajviše mladih ljudi sa ličnostima i likovima koje nam plasiraju TV-programi. Po procjeni psihologa, najveći uticaj na agresivnost učenika imaju filmovi neprikladnih sadržaja u kojima se propagira nasilje. Gledanje nasilnog TV-programa može gledaoca učiniti nasilnim.

Internet 

Do ranih devedesetih godina prošlog vijeka mnogi stručnjaci iz oblasti industrije kompjutera smatrali su da je period vladavine personalnog kompjutera (PC) završen. Polahko im je postajalo jasno da budućnost ne leži u pojedinačnim kompjuterima, nego u globalnom sistemu međusobno povezanih kompjutera – internetu. Iako mnogi korisnici kompjutera tada toga nisu bili svjesni, PC je ubrzo postao mjesto sa kojeg se moglo pristupiti djelovanjima u cijelom svijetu preko mreže koja se prostire širom planete, mreže koja nije vlasništvo nijednog pojedinca ili kompanije.

Internet se pojavio sasvim spontano. On je proizvod jednog nepodijeljenog svijeta – svijeta nakon pada Berlinskog zida. Ipak, njegovi počeci datiraju još iz vremena Hladnog rata prije 1989. godine. Mreža je začeta u Pentagonu, sjedištu američkih vojnih snaga. Ustanovljena je 1969. godine i u početku se zvala ARPA mreža, što je akronim koji potiče od naziva agencije u Pentagonu koja se bavila istraživačkim projektima (Advanced Reserach Projects Agency). Cilj mreže bio je ograničen. ARPA je služila za povezivanje naučnika koji su radili pod ugovorom za vojsku u različitim krajevima Amerike, kako bi bolje sarađivali i ekonomičnije koristili skupu opremu. Naknadno je ustanovljeno da je mrežu moguće koristiti i za slanje poruka. Tako je nastala elektronska pošta, e-mail.

Nekoliko godina internet je postojao samo na univerzitetima. Povećanjem broja kućnih računara, međutim, internet je počeo izlaziti iz okvira univerziteta, a zatim je ušao u period eksplozivnog rasta. U periodu između 1988. i 1998. godine broj domaćinstava u Britaniji koja su imala kompjuter porastao je sa 18 na 34%. U domaćinstvima sa djecom ovaj procenat bio je još veći – 49%. Porast broja provajdera internet usluga (ISP) koji su nudili pristup mreži preko modema učinio je da se broj domaćinstava koja imaju pristup mreži poveća.

Nastavit će se…

Glas islama 349, R: Analize , A: Naida Zeković Džanković