Riječ es-salat صلاة koja na arapskom jeziku znači namaz, klanjanje, molitva, traženje oprosta označava vezu, es-sile  صلة, između čovjeka i njegovog Gospodara. Namaz je, kao ibadet koji zauzima posebno mjesto u islamu, u Kur’anu spomenut kao:

إِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ كَانَتْ عَلَى ٱلْمُؤْمِنِينَ كِتَٰبًۭا مَّوْقُوتًۭا

„…vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju“ (En-Nisa, 103), a u hadisu kao temelj vjere – fizički ibadet koji ima važnu funkciju u uspostavljanju ravnoteže između dunjaluka i Ahireta i koji čovjek obavlja tokom cijelog svog života. Namaz ima svoje psihološke, sociološke, ali i biološke i fiziološke funkcije.

U smislu psihološkog značenja i funkcije, namaz određuje položaj vjernika, njegov stav i status kod Allaha, dželle šanuhu. U okviru veze između Allaha, dželle šanuhu, i roba, vjernik se orijentira prema Uzvišenom Gospodaru uz osjećanje ljubavi, poštovanja, skrušenosti, pokornosti i zahvale. Sve to mu omogućuje da sa Njim uspostavi što bolju vezu.

Namaz kao dova 

Na kraju namaza čovjek nastavlja sa spominjanjem i veličanjem Allaha, dželle šanuhu, i upućuje Mu dovu. Ovo pomaže da se stanje smirenosti i ugodnosti nastavi još neko vrijeme nakon namaza. U dovi, iznoseći svoje probleme i zabrinutost, čovjek moli svog Gospodara da mu pomogne u njegovim životnim situacijama, problemima koji ga zadese i zbog kojih osjeća zabrinutost i od Njega traži podršku.

Na osnovu ovoga, izražavanje problema i nevolja, čak i ako se ispričaju drugim ljudima, biva razlogom duhovnog rasterećenja i olakšanja. Poznato je da iskazivanje problema i razgovor o njima s drugim ljudima dosta pomaže, olakšava i smanjuje intenzitet stresa onima koji imaju duševne probleme. Ukoliko razgovor o problemima sa bliskim prijateljem ili psihologom pomaže osobama sa duševnim bolestima, kakav onda doprinos u izlječenju ima izlaganje problema, briga, nelagodnosti Allahu, dželle šanuhu, nakon svakog namaza, onda kada mu vjernik čini Mu dovu i traži Njegovo utočište i pomoć?

Allah, dželle šanuhu, u Kurʼanu opisujući onoga ko se okrene od Njegove Knjige i ostavi zikr i činjenje dove da će mu život na dunjaluku biti težak, kaže:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِى فَإِنَّ لَهُۥ مَعِيشَةًۭ ضَنكًۭا وَنَحْشُرُهُۥ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ أَعْمَىٰ

„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti“ (Ta Ha, 124), jer ostavljanjem Allaha, dželle šanuhu, Onoga Koji Jedini može da popravi stanje vjernika, velika je nepravda koju insan može sebi da učini.

Samo upućivanje dove, odnosno mogućnost koju Allah, dželle šanuhu, daje Svojim robovima da Mu svoje probleme iznesu, pomaže u smanjenju stresa. Saznanje o ovom Allahovom, dželle šanuhu, obećanju vjernici nalaze u sljedećim ajetima u kojima Allah, dželle šanuhu, kaže:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ٱدْعُونِىٓ أَسْتَجِبْ لَكُمْ

“Gospodar vaš je rekao: – Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati…” (El-Muʼmin, 60)

Iz ovog razloga upućivanje dove Allahu, dželle šanuhu, pomaže u oslobađanju napetosti i stresa jer se čovjek nada da će mu Uzvišeni Allah pomoći u rješavanju problema i otklanjanju tuge i anksioznosti. Nadajući se da će mu Allah, dželle šanuhu, ukabuliti dove (prihvatiti) i odazvati mu se, a Allah najbolje zna hoće li i na koji način odgovoriti na upućenu dovu, samim upućivanjem dove i postojanjem mogućnosti da će dobiti odgovor od Allaha, dželle šanuhu, čovjek uspijeva da smanji pritisak stresa i da samom sebi sugerira da izmijeni neka svoja ranija uvjerenja, stavove, vrijednosti, sklonosti ili ustaljene obrasce ponašanja i usvoji nove.

Kada osoba obavi svoj namaz, uputi dovu Allahu, dželle šanuhu, i nada se da ću mu biti primljena, svjesnije i sa većom odgovornošću obavlja svoje poslove i vrši obaveze koje mu je Allah odredio. Ovo mu pomaže da nakon što se oslobodi sumnji i premišljanja pronađe mir, bude aktivniji, poveća volju za činjenjem korisnih stvari i ojača svoj tevekkul – oslanjanje na Allaha, dželle šanuhu.

Namazom protiv stresa 

Namaz ima veoma veliki uticaj u razvijanju samouvjerenosti i liječenju mentalnih poremećaja, pomaže u smanjivanju nervnih napetosti i stresa koji se javljaju zbog pritiska svakodnevnog života. A upravo je namaz ono najveličanstvenije što približava Allahu Uzvišenom i ono najvažnije što duši rahatluk donosi i sretnom je čini. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi govorio Bilalu, radijallahu anhu: „O Bilale, rastereti nas namazom.“ (Ebu Davud, Sunen)

Smirenost koju namaz donosi pomaže duševnim bolesnicima da se oporave od stresa i uznemirenosti u kojoj se nalaze. Duhovna smirenost i ugodnost koja nastaje u toku namaza uglavnom se nastavlja i neko vrijeme poslije. Iako je čovjek u ovoj duhovnoj smirenosti on se može susresti sa stvarima ili situacijama koje su bile razlog njegovog stresa ili se pak njih sjetiti.

Allah, dželle šanuhu, opisujući koliko važno mjesto namaz ima u životima vjernika i od čega sve on odvraća, objavljuje ajet u kojem kaže:

ٱتْلُ مَآ أُوحِىَ إِلَيْكَ مِنَ ٱلْكِتَٰبِ وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ ۖ إِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ تَنْهَىٰ عَنِ ٱلْفَحْشَآءِ وَٱلْمُنكَرِ ۗ وَلَذِكْرُ ٱللَّهِ أَكْبَرُ ۗ وَٱللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ

„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.ˮ (El-Ankebut, 45)

Jedan od razloga zbog kojih ljudi čine loša djela je impulsivnost i želja za instant gratifikacijom, iza čega neminovno stoji duhovni disbalans i osjećaj praznine. Iz ajeta, dakle, shvatamo da je namaz lijek za ovaj vid duhovnih bolesti.

Ovaj važni efekat namaza u oslobađanju od stresa podsjeća na psihoterapijske metode koje neki savremeni stručnjaci biheiviorizma koriste u liječenju uznemirenosti i stresa. Smirenost i ugodnost koju namaz pruža traje i održava se i dok čovjek nastavlja sa svojim životnim aktivnostima, pa na ovaj način on biva duhovno ispunjena ličnost.

R: Psihologija i islam , A: Ajla Uluč Bajrović , Glas islama 348