Postupci daleko od razboritosti

Allah je rekao u Kur’anu: …čiji su postupci daleko od razboritosti. (El-Kehf, 28)

Ebu Katade r.a. je za navedene riječi Uzvišenog Allaha kazao: “Upropastio je svoju dušu zulum joj učinivši. I pored toga on čuva svoj imetak, a troši vjeru.”

Hasan el-Basri je rekao: “Zaista Allahov rob ostaje u dobru sve dok ima svoju dušu (ruh) za savjetnika i pažljivo svodi račune svog života.”

Učeni tabi’in Mejmun ibn Mihran je rekao: “Allahov rob neće biti bogobojazan dok ne bude sveo račun sa sobom bolje nego poslovni partneri, sve dok ne bude znao porijeklo svoje odjeće, hrane i pića. Pobožan čovjek pri obračunu sa svojom dušom strožiji je od silnika vladara i pohlepnog ortaka.”

Hazreti Alija r.a. o pobožnosti

– Nema bolje tvrđave od pobožnosti.

– Pobožnost je odbrambeni štit.

– Ko nas voli radit će kao što i mi radimo i pomoći će se pobožnošću.

– Pobožnost je najbolja za jačanje u dunjalučkim i ahiretskim pitanjima.

– Pobožnost je prepreka od činjenje zabranjenih djela.

– Pobožnost je temelj bogobojaznosti.

– Znanje (spoznaja) ne razvija se osim uz pobožnost.

– Nema koristi od naređenog ibadeta u kojem nema pobožnosti.

– Osnova pobožnosti je kloniti se grijeha i udaljavati se od harama.

– Pobožnost je zaustavljanje pri sumnjivoj radnji.

– Najpobožniji su oni koji se najviše klone od prohtjeva.

– Najoštroumniji od vas su oni koji najpobožnije žive.

Nadmašiti dobrim djelima druge u traganju za vječnošću

Pobožni svojim dobrim djelima druge nadmašuju od ovoga svijeta uzimajući samo onoliko koliko im je najnužnije, poput putnika koji na put nosi samo ono što mu je potrebno.

Allahov Poslanik je rekao: “Šta ja od ovoga svijeta imam? Ja sam naspram dunjaluka kao putnik koji zastane i odmori se u hladu stabla, pa nastavi dalje.” (Tirmizi)

Savjetujući Ibn Omera r.a., Muhammed a.s. je rekao: ”Budi na ovome svijetu kao stranac, ili kao prolaznik.” (Buhari)

Ashab Mu’az r.a. je rekao: “Nadam se da ću za provedeno spavanje biti nagrađen, kao i za vrijeme dok sam budan.”

Međusobno podsticanje pobožnjaka na dobro

Avn ibn Abdullah je rekao: “Pobožni ljudi prije nas dopisivali su se i jedni drugima govorili slijedeće: – Onoga ko bude radio za Ahiret, Allah će poštedjeti brige za dunjalukom; onome ko popravi odnos između sebe i Allaha, On će popraviti odnos između njega i ljudi; onome ko popravi ono što taji od svojih djela, Allah će popraviti ono što javno pokazuje.” (Ibn Kutejbe, ‘Ujunul-ahbar, 2/378)

Ahiretski sretnici

Bišr ibn el-Haris el-Hafi veli: “Tri su vrste ahiretskih sretnika: pobožnjak (abid), koji robuje Allahu uz prihvatanje dunjalučkih blagodati; asketa (zahid), koji obožava Allaha uz odbacivanje dunjalučkih blagodati; istinoljubivi (siddik), koji se Allahu pokorava uz Njegovo zadovoljstvo i pristanak. Ako mu Allah Uzvišeni dadne znak da prihvati dunjaluk – on ga i prihvati, a ako ga uputi da ga se odrekne – on tako i postupi.”

Ispravan ego, mišljenje i pobožnost

“Rezultat pobožnosti je ispravnost ličnog ega (nefsa) i vjere.” (Alija r.a.)

“Ispravno mišljenje i pobožnost najbolja su djela. Ko svoj život po njima uredi, sigurno je da će se spasiti. Svako drugi neka preispita svoje življenje. Ispravno mišljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrđavih djela. Ko se osloni na ispravno mišljenje – spasit će se, a ko ga zanemari – propast će.” (Hasan el-Basri)

“Neka nam Bog pomogne da učinimo ono što je najispravnije.” (Indijanska molitva)

Na dobro se uzvraća zahvalnošću

Jednoga dana, sultan Mahmud od Gazne raspolovi krastavac i dade polovinu Ajazu, svom voljenom i odanom prijatelju. Ajaz uze krastavac i sa prividnim uživanjem ga pojede. Tada i sultan stavi u svoja usta onu drugu polovinu, međutim, sa užasom je odmah ispljunu, jer bijaše veoma gorka. Kada se malo pribra, sultan se okrenu Ajazu i povika: “Kako si mogao pojesti nešto tako gorko, ukusa goreg od najljućeg otrova?!” Ajaz reče: “Moj voljeni sultane, od tebe primih mnoge blagodati, stoga, sve šta mi ponudiš slatko je.”

Pobožnjak je vlasnik bogatstva kojim gospodari

Imama Ibn el-Mubareka neko oslovi: “Pobožnjače!” Odgovorio je: “Pobožnjak je bio halifa Omer ibn Abdulaziz, kome su sve blagodati ovoga svijeta bile na dohvat ruke, a on ih se odricao, a ne kao ja koji se nemam čega odreći.”

Pogrešno je mišljenje da je pobožnjak onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka – ona koja daje smatra vrjednijom od donje – one koja uzima. Dakle, vjernik treba da posjeduje dunjalučku imovinu, ali da taj kapital posjeduju i gospodare njegove ruke, a ne da ta prolazna vrijednost vlada njegovim srcem, odnosno bude njegov gospodar. Štaviše, preduslov da bi neko mogao biti pobožnjak je to da mu je na raspolaganju ono čega se svjesno odriče, jer kako neko može da se odriče od onoga što nema?

Džabir ibn Abdullah r.a. je rekao: “Niko od nas nije stekao dunjaluk, a da ga, makar malo, nije privukao i počeo mu težiti. U tome je izuzetak bio Abdullah ibn Omer.”

Pobožnost u obuzdavanju želja

Vrsta pobožnosti je obuzdavanje želje prema nečemu i usmjeravanje prema onome što je bolje od toga, kao rezultat spoznaje da je ono što je kod Allaha vječno. U onoj mjeri u kojoj je vjernik svjestan razlike između ovog i onog svijeta, jača njegova želja da ovaj svijet žrtvuje u zamjenu za vječni svijet.

Se’id ibn Džubejr je rekao: “Varljivo naslađivanje je ono što te sputava da ne tražiš onaj svijet. Ono što te od toga ne sputava nije varljivo naslađivanje.”

Vjera je živjeti po njenim kanonima

“Proučavajući svijet i njegove zakone čovjek proučava samog sebe, a analizirajući sebe on proučava svijet. Treba shvatiti da je vjera činjenje. Za čovjeka se ne može reći da samo misli ili osjeća vjeru, već on živi svoju vjeru koliko god je sposoban, inače to ne bi bila vjera već fantazija ili filozofija. Većina ljudi koji sebe nazivaju vjernicima nemaju na to nikakva prava, jer oni ne samo da ne izvršavaju zahtjeve vjere, već i ne razmišljaju o tome da se ti zahtjevi moraju izvršavati.” (Misao Gurđijefa)

Pobožnost u odricanju

“Pobožnost je odricanje svega od čega neće biti koristi na Ahiretu.” (Ibn Tejmijje)

“Pobožnost u odricanju dijeli se na troje: ostavljanje harama – to je ponašanje običnih ljudi; pobožnost u ostavljanju dozvoljenih stvari bez kojih vjernik može da živi – to je pobožnost odabranih; napuštanje svega što odvraća od spominjanja Allaha (zikr) – to je ponašanje najpobožnijih.” (Imam Ahmed)

Tri svojstva koja upropaštavaju

Hamid al-Kaffaf priča: “Kada Uzvišeni Allah hoće da upropasti čovjeka, kazni ga sa tri svojstva: da mu znanje, a liši ga primjene znanja u praksi; podari mu društvo dobrih ljudi, a liši ga spoznaje njihove prave vrijednosti; daruje mu pokornost i pobožnost, a liši ga potpune iskrenosti.”

R: Duhovnost , A: Muharem Omerdić , Glas islama 348