Kimeta Kicara, skromna muslimanka, Bošnjakinja, majka, nana, svekrva. Odana i više nego ičemu
posvećena, prije svega, Allahu dž.š., pa svojoj Islamskoj zajednici.
Davno smo se upoznale. Napisala mi je i pjesmu
jer, kaže, uvijek su joj dragi oni koji rade srcem. Bilo
mi je drago, mada je nisam poznavala. I onda smo
otišli u naselje Požega u Novom Pazaru u njen topli
dom gdje je i pisala. Pokazala mi je sve pjesme koje
je napisala, stihove prepune ljubavi i poštovanja prema muftiji Muameru Zukorliću. Pitala sam se, pa da
li je moguće da danas žive negdje neki iskreni ljudi
koji cijene druge, njihovu borbu za pravdu, za narod,
za Sandžak. I to što tako istinski cijene prenose na
papir. A draga Kimeta nije samo pisala, već i crtala.
Bojicama. Pa sjenčila, te su likovi posebnih ljudi dobijali obrise, postajali i na papiru stvarni.
A ono što je najvažnije jeste da su jedino stvarni,
istinski bili u srcu ove dobre žene.
I onda smo dogovorili izložbu u Ženskoj medresi
Gazi Isa-beg u Novom Pazaru. Čitala sam stihove
pisane dušom i pazila da ne pogriješim, nijedan zarez ne izostavim. Da ništa ne pokvari tu prelijepu,
posebnu noć među učenicama, profesoricama, a
bilo je i onih koji su došli sa strane samo da bi čuli
Kiminu poeziju.
I da nikada ništa nisam dobro u životu učinila, tu
večer sam bila ponosna. I sve ostale dane i sve godine, jer osmjeh na licu drage Kime Kicare i tu sreću
pamtit ću i tad, i sad i zauvijek.
Sve je od sebe davala za svoju Islamsku zajednicu, njene čelnike, a pogotovo muftiju Muamera Zukorlića. I svi su imali svoje mjesto, ali u njenom srcu
za njega je bilo posebno.
Za muftiju Zukorlića i posebna pjesma, jaka i
snažna, kako je tada rekla, baš kao što je on. I njena televizija kojoj je jedino vjerovala bila je Sandžak
televizija. I dok bi slušala intervjue, crtala bi sagovornike. Tako je nastao portret dr. Rešad-ef. Plojovića,
tadašnjeg direktora Medrese, za kojeg je Kima isticala da ne samo što je dobar direktor, već je dobar
čovjek.
I pričala nam je da je nikada nije zanimala nekakva popularnost.
„Mene interesuje samo da dajem od sebe svoj
prilog – pisanjem i crtanjem, za Islamsku zajednicu.
Živim za Islamsku zajednicu“ – poručila je tokom našeg razgovora.
I davala je srce i dušu. Sve dok nas nije napustila. Plemenita, dobra duša sada je na boljem mjestu. Da našoj Kimi Kicari Allah dž.š. podari najljepše
mjesto u Džennetu. I da i ovaj tekst ostane u znak
sjećanja na ženu kakva se rijetko rađa.
Na Ahiret je preselila 21.06.2020. u 68. godini
života. Dženaze joj je obavljeno ispred džamije u
Rajčinovićima.
Alma Sofić