Allah,dž.š.,učio je sure Taha i Jasin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur’an, rekli su: “Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati.” (Bilježi Darimi u Sunenu, hadis br. 3280) Kur’an, Allahov vječni govor, tkivo je od kojeg je sazdan život vjernika. Čovjekov život počinje i završava sa Kur’anom. On je radost za vjernika, oaza smirenosti, zahvalnosti, nade, milosti i radosti. On je stalna inspiracija vjernicima, njega se duše ne mogu zasititi, niti se stalnim učenjem njegova značenja mogu istrošiti. Veliki broj predaja govori o Kur’anu kao jednoj od velikih Allahovih blagodati. Uzvišeni Allah odlikovao je mjesec Ramazan nad drugim mjesecima zbog Kur’ana, odlikovao je noć Kadr u odnosu na druge noći time što je u njoj počela objava Kur’ana, odlikovao je Muhammeda a.s. Kur’anom kao najsavršenijom mu’džizom, odlikovao je one koji u svojim prsima nose Kur’an time što ih je nazvao Svojim miljenicima i odabranicima, odlikovao je ljude koji se druže sa Kur’anom, koji uče Kur’an i druge podučavaju Kur’anu kao najbolje među ljudima. Kur’an oplemenjuje sve ono s čime dođe u dodir. List papira nakon ispisivanja kur’anskih ajeta nije više samo list papira. Uzvišeni Allah za Kur’an kaže da je on “lijek za ono što je u vašim prsima”. (Junus, 57)

Garantujući sreću i duševno zadovoljstvo onima koji se druže sa Kur’anom, Gospodar kaže: “Onaj ko bude slijedio uputu Moju (Kur’an), neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko se okrene od Opomene Moje (Kur’ana) teškim životom će živjeti…” (Taha, 123-124) Tumačeći ove ajete Ibn Abbas r.a. kaže da “onaj ko bude slijedio uputu Moju (Kur’an), neće zalutati i neće nesretan biti” neće zalutati na dunjaluku i da neće biti nesretan na Ahiretu. “A onaj ko se okrene od Opomene Moje”, tj. ponaša se suprotno od kur’anskih propisa i zaboravi ih, a prihvati nešto drugo kao uputu, “teškim životom će živjeti”, znači, da na dunjaluku neće biti smiren i širokogrudan. Grudi će mu biti stiješnjene u njegovoj zabludi. Dok bude koristio dunjalučke blagodati njegovo srce neće imati čisto uvjerenje i uputu.

Trajno će biti uznemiren, zbunjen i sumnjičav. Blagodat Kur’ana ogleda se i u tome što Uzvišeni Allah posebno nagrađuje ibadet učenja Kur’ana i druženja sa Kur’anom. U tom kontekstu navodimo hadisi kudsij u kojem stoji: „Koga Kur’an okupira od spominjanja Mene i traženja od Mene, Ja ću mu dati više nego što dajem onima koji Me mole. A vrijednost Allahovih riječi u odnosu na druge riječi je kao vrijednost Allaha nad Njegovim stvorenjima.“ (Tirmizi) Kur’an djeluje smirujuće na čovjeka, jer Allah dž.š. kaže da zikr smiruje srca – “a srca se doista, kada se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra’d, 28), a Resulullah a.s. nas obavještava da je najvredniji zikr, upravo, učenje Kur’ana. Osoba koju Allah dž.š. počasti da se druži sa Kur’anom ili da u svom srcu nosi Kur’an treba da bude svjesna koliku blagodat joj je Allah Uzvišeni podario i da u skladu s tim uvijek bude zahvalna Allahu dž.š. U jednoj predaji stoji: “Ko uči Kur’an, a onda pomisli da je nekome drugom dato nešto vrjednije nego njemu, on je time omalovažio ono što je Uzvišeni Allah učinio velikim.” Od Abdullaha bin Mes’uda r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: “Učite Kur’an, jer Uzvišeni Allah neće kazniti srce u kojem je Kur’an.

Kur’an je Allahova gozba, siguran je onaj ko joj prisustvuje i neka se raduje nagradi onaj ko voli Kur’an.” Ova blagodat treba da ima i prepoznatljive tragove na onome ko se s njom druži. Iz tog razloga učač Kur’ana bi trebao biti ponizan, blag, druželjubiv, a ne grub, osoran i svadljiv. Oni koje je Allah Uzvišeni počastio da budu hafizi Kur’ana najviše bi od svih trebali biti oličenje Kur’ana, jer ga oni nose u svojim prsima, jezikom izgovaraju i najviše vremena provode družeći se sa Kur’anom. Srce onoga ko se okrene od Kur’ana, ne uredi svoj život u skladu sa Kur’anom, ko se ne trudi da nauči barem mali dio iz Kur’ana napamet, to je srce koje je obavijeno tamom. Muhammed a.s. je rekao: “Zaista onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana liči na devastiranu kuću.” (Tirmizi) Neki od učenjaka kažu da je Kur’an ponosan, a njegov ponos ogleda se u tome što napušta onoga ko se udalji od njega. Zato u iščekivanju mubarek mjeseca Ramazana, u kojem je počelo objavljivanje Kur’ana, obratimo pažnju na to kao najveću Allahovu blagodat datu ljudima. Jer, u njoj je putokaz, lijek za sve anomalije koje imamo u privatnom i javnom životu, uputstvo za ostvarenje vječne sreće i, konačno, milost ukoliko ga budemo učili i uvažavali. Allahov Poslanik s.a.v.s. kazao je za Kur’an: “Allahova knjiga najljepši je govor. Spašen je onaj čije je srce Allah time ukrasio, a zatim ga, nakon kufra, u islam uveo.

Spašen je onaj ko je taj govor odabrao mimo svakog drugog govora. To je najiskreniji i najizražajniji govor. Što Allah voli, volite i vi! Neka su vaša srca uvijek puna ljubavi prema Allahu. Nemojte da vam bude dosadno slušati Allahovu objavu. Nemojte da vaša srca budu okrutna prema tome. Obožavajte Allaha i Njemu ništa ne pripisujte. Bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati. U djelo pretočite ono što govorite. Volite se međusobno u ime Allaha.” (Bakillani, I’adžazul Kur’ani 130, Ibn Hišam, Sira 1/501) Zato volimo Kur’an, budimo zahvalni Allahu što nas je počastio da možemo učiti Kur’an i u svojim prsima nositi Kur’an, neka se blagodat Kur’ana primjeti na nama, svakodnevnim učenjem Kur’ana ojačajmo svoju vezu s njim, ne dopustimo da budemo od onih prema kojima će Kur’an pokazati svoj ponos tako što će se udaljiti od nas. Gospodaru naš, osvijetli naša srca svjetlom Kur’ana. Povećaj našoj djeci ljubav prema Kur’anu. Učini nam ga zagovornikom na Sudnjem danu, o Ti koji si doista od plemenitih Najplemenitiji i od milostivih Najmilostiviji.