Čitav ljudski život može se sagledati kroz napor da se izbjegne tegoba i ostvari zadovoljstvo. A tegobe i iskušenja uvijek su u skladu sa ljudskim imanom i vjerovanjem. U hadisu se prenosi da je Poslanik a.s. bio upitan: „Koji ljudi su bili na najtežim mukama i iskušenjima“, pa je odgovorio: „Poslanici, zatim oni koji su im najviše sličili, pa oni koji su im najviše sličili… Čovjek će biti iskušavan shodno jačini njegovog dina i vjere, pa ako je čovjek tvrđe vjere – iskušenja će mu biti jača, a ako je čovjek tanje vjere – iskušenja će mu biti lakša. Iskušenja će pratiti čovjeka na Zemlji sve do momenta dokle se potpuno ne očisti od grijeha.“ Uobičajeno, uspješnost našeg života mjerimo mjestom na kojem se osjećamo između ove dvije tačke. Kur’an nam svjedoči: ”Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!” (El-Inširah, 5-6)

Dakle, prema navedenom, u prirodi života je da idu jedno s drugim. Mi trenutno živimo u doba kada veliki broj nas, pogotovo naše omladine, pokušava ostvariti slast bez muke i teškoće, bez truda – imati visoka primanja, a minimalan ili nikakav rad. Tu spadaju i naši politički predstavnici koji daju loš primjer drugima kroz visoka primanja i niske rezultate rada.

Mjesec muharrem u sebi donosi podsjetnik o prirodi ljudskih kušnji, o trudu u ime Boga kao preduvjetu Božijoj nagradi izdržljivim i istrajnim koji se pokoravaju Njegovim zapovijedima i sličnim primjerima kojima obiluje historija ljudskog roda povezana sa desetim danom ovog mjeseca – Danom Ašure (Jevmi Ašura).

Shodno različitim predajama, možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan – Dan Ašure (ašere – ar. deset) i da su se na taj dan zbili mnogi povijesni događaji.

Po nekim predajama, kazuje se da je Ademu a.s. i hazreti Havi Uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetog dana mjeseca muharrema Uzvišeni Gospodar naredio je Zemlji i nebesima da se uzdrže i da potop (tufan) stane, da bi Nuhova a.s. lađa pristala na brdu Džudijj. Nuh a.s. sa sljedbenicima učini sedždu i isposti Dan ašure. Na Dan Ašure Junus a.s. spašen je iz utrobe velike ribe koja ga je bila progutala, a Jusuf a.s. na Dan Ašure izbavljen je iz bunara. Musa a.s. na taj dan prešao je sa Israilćanima preko mora. Musa a.s. i njegovi sljedbenici sedždom Allahu Uzvišenom i postom tog dana zahvališe se Stvoritelju.

U povijesti sljedbenika posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a.s. na ovaj dan mubarek mjeseca muharrema nerazumni zlotvori, poput najgorih krvoloka, u krajnje neravnopravnoj bici, ubili su plemenitog hazreti Huseina, Poslanikovog a.s. unuka, 18 članova njegove porodice i 54 njegova prijatelja na polju Kerbela. Ovu bitku većina ljudi smatra najbolnijim događajem u muslimanskoj povijesti nakon smrti Muhammeda a.s. Zbog toga su za jedan broj muslimana prvih deset dana muharrema ujedno i dani velike žalosti, te otuda je ime za prvih deset dana ovog mjeseca – matem izvedeno iz arapskoga korijena m-v-t koji ima značenje smrt.

Osim navedenog, prenosi se kako su se na Dan Ašure desili još i slijedeći mubarek događaji: rođen je Ibrahim a.s., rođen je Isa a.s. a istoga dana je na nebo uzdignut, Ejub a.s. je ozdravljen, Jakubu a.s. stigla je radosna vijest o Jusufu i vraćen mu je očni vid, Sulejman a.s. je preuzeo vlast nad Israilom, Muhammed a.s. je nadahnut da su mu oprošteni grijesi itd.

Allah dž.š. najbolje zna koliko su pojedine od ovih predaja tačne, no u osnovi svih ovih događaja stoji velika pobožnost, istigfar i potom spuštanje Allahove dž.š. milosti na robove Njegove, davanje oprosta i spasa, te uzdizanje vjernika nad nevjernicima.

Veliki broj ovih događaja koji se spominju uz Dan Ašure vezan je za kušnju, strpljivost, čvrsto oslanjanje na Boga (tevekkul) kao sastavni dio kompletne ljudske povijesti, te u konačnici kontinuitet u vjerovanju u Jednog Boga, koji se može najbolje sagledati i kroz činjenicu da, iako je Muhammed a.s. pečat svih Allahovih poslanika, iako je, u odnosu na druge poslanike, odlikovan mnogim darovima i poslan porukom cijelom čovječanstvu, odnosom prema Danu Ašure primjerom je poučio muslimane da islam predstavlja kontinuitet jedne iste poruke i da muslimani, nastavljajući taj kontinuitet, trebaju poštovati trud i doprinose svojih prethodnika.

Prenosi Ibn Abbas r.a.: – Došao je Poslanik s.a.v.s. u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israilćanima od njihovog neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas”, pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)

Poslanik a.s. i ashabi deseti muharrem imali su kao prvi post ummeta Muhammeda a.s. prije nego što je bila objavljena naredba za post Ramazana. Poslanik a.s. kazao je: “Ko hoće neka ga posti, a ko neće neka ga ne posti!” (Buhari, Muslim) Još je poručio da se uz deseti muharrema isposti i deveti muharrem, “ili dan poslije” (Ahmed), tj. jedanaesti muharrem.

I dok se u Danu Ašure sjećamo svih Allahovih poslanika i miljenika, te njihovih iskušenja, važno je da shvatimo da muslimani i muslimanke i u ovom vremenu trebaju da grade svoju lađu spasa čije je svjetlo Allahova dž.š. uputa, a zaštita od životnih iskušenja i oluja moral i krepostan život, dok im snagu za dolazak u mirnu luku spasa daju zajedništvo i pomaganje u dobru. Muslimani danas imaju snažnu potrebu da kroz pokornost Bogu jačaju međusobnu bliskost, čuvaju zajedničke vrijednosti vjere, morala i svog identiteta, da kroz prisjećanje na događaje Dana Ašure svoje trenutno stanje ne shvatimo kao trajnu kaznu već kao kušnju kroz koju, okrenuti dragom Bogu, treba da ostvarimo zajedničku riječ, slogu i napredak koji će nas učiniti da kroz more stvarnosti budemo od one prve (Musaove) skupine kojoj je more spas, a ne one potonje nad kojom se more sastavlja. Možda nam se čini da smo i ovdje u Sandžaku, a i u cijelom svijetu, kao muslimani stiješnjeni uz more, a da mnoštvo nedaća na nas udara i da nam izlaza nema. Ima, ako se okrenemo dragom Bogu i ako ne posustanemo u nadi u Njegovu milost. Ako se osjećamo kao u bunar bačeni, ne gubimo nadu niti sabur, ne saginjemo glavu ka muljevitom dnu već je dižemo ka svjetlom nebu. Nije li Jusuf nakon bunara bačen u ropstvo, a iz ropstva bačen u zatvor. Možda smo mi u Sandžaku posljednjih stotinu godina bili u bunaru, možda smo sada u stanju ropstva ili tamnice, na kušnji, nakon koje, istrajemo li na Istini, čekamo da, poslije mnogo godina, postanemo upravnici samim sebi na način kako je Jusuf Egiptom mudro upravljao i kroz godine obilja i kroz godine oskudice. Ako se osjećamo da nas je “velika riba globalizacije i nezasitih svjetskih korporacija” nepovratno progutala, možda trebamo shvatiti da smo sami sebi zulum napravili i učiniti pokajanje i otklon od onog što smo činili kako bi spašeni bili. Ako se osjećamo nadjačano i svjedočimo svakodnevnim šehadetima diljem svijeta, pa ne zaboravimo da je i hazreti Husein bio nadjačan, ubijen, ali nije time otišao u ništavilo već na čelo džennetske kolone gdje će zajedno s bratom svojim predvoditi džennetske mladiće. Allahova nagrada neće mimoići Njegove iskrene robove. Zato sagledavajmo pouke i poruke Ašure dublje i šire od samog jela koje pripravljaju naše domaćice od raznih vrsta neparnog broja žitarica i bobica.

Neka Dan ašure u nama ojača snagu vjere i morala, volju i odlučnost iskrenog pokoravanja Bogu, istinskog služenja svome bratu, komšiji, zajednici radi sticanja Božijeg zadovoljstva. Neka u svima nama Ašura ojača duh zajedništva među ljudima i svijest o zajedničkom porijeklu i zajedničkoj sudbini na planeti Zemlji.

Glas islama 345, R: Hadis, A: Dr. Harun-ef. Eminagić