Najbolje djelo je ono kojim je Allah zadovoljan i koje je neophodno u određnom vremenu. Prema tome, najbolji ibadet za vrijeme džihada (borbe na Allahovom putu) jeste samo učešće u džihadu. U tom trenutku učešće u džihadu je bolje od konstantnog noćnog namaza i dobrovoljnog posta. Najbolji ibadet prema gostu jeste da se ugosti i da mu se da pravo koje mu pripada. Također, treba supruzi i porodici dati pravo
koje im pripada.
Najbolji ibadet u praskozorju je namaz, učenje Kur’ana, dova, zikr i traženje oprosta. Također, najbolji ibadet tragaoca za znanjem jeste da se usmjeri i preda podučavanju neznalica i da se koncentriše na traženje znanja te da mu to bude glavna preokupacija. Za vrijeme ezana najpreče je napustiti sve ono što čovjeka odvraća od ponavljanja riječi koje izgovara mujezin. A za vrijeme pet dnevnih namaza najbolje je obaviti ih predano, na najpotpuniji način, trudeći se da to bude u prvom namaskom vremenu u džamiji. Ukoliko džamija bude udaljena, nagrada zbog njene udaljenosti će biti uvećana.
Najbolje djelo u teškim situacijama jeste pomoći onima kojima je pomoć potrebna, pomoći ih svojim imetkom, ako su na rubu egzistencije, tijelom, pružiti riječ utjehe onome ko žali za nečim što je prošlo.
Najbolje prilikom učenja Kur’ana jeste da onaj ko uči Kur’an bude usredsređen i predan razmišljanju i razumijevanju onoga što uči. Prilikom učenja Kur’ana čovjek treba biti svjestan da se Allah njemu obraća i treba se svim svojim bićem predati kako bi ga na najbolji način shvatio. Mora biti odlučan da implementira sve ono što je Allah u Kur’anu naredio. Najveličanstvenije i najkorisnije za srce jeste činjenica da
je Kur’an Allahov govor. Za vrijeme boravka na Arefatu najbolje je Gospodaru dove upućivati i zikr Mu činiti i ne postiti, jer post slabi čovjeka i njegovu intenzivnost u ovim ibadetima. Prvih deset dana zul-hidžeta najbolje je provesti u što većem intenzitetu ibadeta, naročito u izgovaranju riječi: Allahu ekber, la ilahe illah i elhamdulillah. Ovo je bolje od neobavezne borbe na Allahovom putu. U zadnjih deset dana Ramazana najbolje je osamiti se u džamiji, tj. boraviti u itikafu, bez mnogo miješanja i kontakta sa ljudima. Osamljivanje u džamiji (itikafu) bolje je od podučavanja ljudi i čitanja Kur›ana, kako to smatra
većina islamskih učenjaka.
Prilikom bolesti tvog brata muslimana, ili kada mu se smrt približi, najbolje je posjetiti ga i prisustvovati njegovoj dženazi i ukopu. Kada se pojave iskušenja i ako te ljudi počnu uznemiravati, neophodno je da budeš
strpljiv prilikom susreta sa njima i da se ne izoluješ od ljudi. Zaista, vjernik koji živi sa ljudima i strpljiv je na njihovom uznemiravanju, bolji je od vjernika koji se ne miješa sa ljudima i kojeg niko ne uznemirava.
Najbolje je biti u kontaktu sa ljudima kada je dobro (hair) u pitanju, jer je bolje biti učesnik u dobru, nego napustiti dobro. Sa druge strane, zlo je bolje napustiti, nego biti saučenik u njemu. Ukoliko čovjek procijeni da će svojim prisustvom umanjiti zlo ili ga u krajnjem slučaju eliminirati, onda je bolje biti sa narodom, nego se od njega izolirati. Dakle, najbolje je tražiti Allahovo zadovoljstvo u svakom stanju i svakoj situaciji, te da
čovjek bude posvećen izvršavanju naredbi i onoga što se od njega traži.

Preveo sa arapskog: Edin Redžepović
Iz knjige: Vjerovanje u Allah