Rođena je 10.03.1938. godine u selu Žirče, od oca Emra i majke Ćame. Potiče iz ugledne porodice Fejzović. Nije prošla ni godina dana
od njenog rođenja, a postala je jetim, kada joj je, Allahovom voljom, preselio otac. Bila je udata je u selu Škrijelje za hadži Ljutva Bećirovića i sa njim imala šestoro djece – četiri sina i dvije kćerke. Njen suprug je imao dvoje djece iz prvog braka, te je ona preuzela brigu o njima, voljela ih, pazila i odgajala kao svoju rođenu djecu.
Hadži Sadija je imala osamnaestoro unučadi i četvoro praunučadi, od kojih desetoro unučadi svršenika Gazi Isa-beg Medrese u
Novom Pazaru.
Kao i svi stariji djedovi i nane u to vrijeme, živjela je u otežanim seoskim uslovima, ali uprkos svemu tome uspijevala je da se junački izbori sa svim problemima i izazovima, te svoju djecu odgoji u duhu islama i istinskih tradicionalnih vrijednosti. Neke od vrlina koje su je
krasile bile su: iskrenost, požrtvovanost, poštenje, moral, jak karakter. Međutim, ono po čemu se posebno isticala tokom svog života bilo je
gostoprimstvo. Svi koji su je poznavali svjedoče da nikada iz njene kuće nisu izašli bez najugodnijeg dočeka. Sa izuzetnom pažnjom
odnosila se prema svojim komšijama i djeci, a naročito unučadima, kada bi ih pri svakom susretu darivala najljepšim hedijama, a posebno
u danima naših mubarek dana. Hadž je obavila 1996. godine sa svojim suprugom. Utiske sa najljepšeg životnog putovanja pamtila je i prepričavala do svojih posljednjih dana života. Nakon teže bolesti koja ju je, Allahovom odredbom, zadesila, posljednje dvije godine
bila je nepokretna, ali to je nije spriječilo da namaz bude njena najveća briga. Po svjedočenju njene djece, najveća radost u životu bila joj je odlazak na hadž i upis njenog najmlađeg sina, Mirsad-efendije, u Alauddin medresu u Prištini. Ugled i poštovanje koje je uživala kod ljudi
svjedoči i dženaza, kojoj je prisustvovao veliki broj ljudi sa raznih strana, a koju je predvodio predsjednik Mešihata, muftija dr. Mevlud-ef.
Dudić. Porodica se svima ponaosob srdačno zahvaljuje koji su tih dana bili uz njih i našu hadžinicu ispratili do njene vječne kuće, uz
dovu Svemilosnom Gospodaru da ih obilato nagradi.

Glas islama, 327, A: Hafsa Bećirović