EKSTREMNI SLUČAJEVI

Postoje ekstremni slučajevi. Neki govore: “Učenje Kur’ana na arapskom je beskorisno ako ga ne razumijemo!” Međutim, Uzvišeni Allah kaže: „Ne pretjerujte u vjeri!“ (En-Nisa, 171)

Ružno je reći da nema koristi u učenju Kur’ana na arapskom. Postoji veliki broj kur’anskih ajeta i Poslanikovih hadisa koji govore o fadiletima učenja Kur’ana na originalnom, arapskom jeziku. Uzvišeni Allah kaže: „Uči Knjigu koja ti se objavljuje.“ (El-Ankebut, 45)

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Za svaki izgovoreni harf iz Kur’ana bit ćete nagrađeni dese[1]tostruko. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim harf, već je Elif harf, Lam je harf i Mim je harf.” (Et-Tirmizi, hadis broj 2910)

Dakle, za izgovaranje riječi Elif-Lam-Mim dobijamo trideset sevaba.

PRIMJER MAGARCA KOJI NOSI KNJIGE

Da li će samo učenje Kur’ana bez razumijevanja, radi sticanja sevaba za izgovor, biti dovoljni? Ukoliko učimo Kur’an na arapskom, uz razumijevanje onoga što proučimo i prakticiranje u svakodnevnom životu, dobit ćete još mnogo više sevaba, Allahovom milošću. Uzvišeni kaže u Kur’anu: „Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.“ (El-Džumu’a, 5)

Allah je Jevrejima poslao Tevrat u kome im je propisao svakodnevne obaveze i propise. Međutim, oni ih se nisu pridržavali, već su Tevrat čitali bez razumijevanja, pa ih je Allah uporedio sa magarcima koji nose knjige, ali ne razumiju šta piše u njima. Ako se ne budemo pridržavali uputstava iz Časnog Kur’ana, Uzvišeni Allah nas upozorava: „A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.“ (Muhammed, 38)

Kod nas je popularno činjenje hatme, tj. učenja cijelog Kur’ana za određeni vremenski period, naročito u toku mjeseca Ramazana. Neki se hvale kako su u Ramazanu učinili tri ili više hatmi. To je dobro, hvala Allahu. Međutim, zar ne bi bilo bolje da ga uče sa razumijevanjem i da umjesto dvije hatme bez razumijevanja prouče jednu na arapskom uporedo sa prijevodom? Tako ćete najbolje razumjeti Kur’an i na najbolji način iskoristiti proučeno. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao Ebu Zerru r.a: “Ebu Zerre, bolje ti je da naučiš (sa razumijevanjem) jedan kur’anski ajet, nego da klanjaš stotinu rekata namaza (bez razumijevanja).” (Ibn Madže, 16:219) Obzirom da na jednom rekatu učimo najmanje sedam ajeta, tj. Fatihu, to znači da je učenje jednog ajeta sa razumijevanjem bolje od učenja 700 ajeta bez razumijevanja.

UČENJE KUR’ANA NA SVEČANOSTIMA

Neki misle da je svrha Kur’ana učiti ga na svečanostima. Učimo ga prilikom useljenja u stan, prilikom kupovine kuće, prilikom rođenja i smrti itd. Nije mi poznat nijedan kur’anski ajet, niti hadis Božjeg Poslanika s.a.v.s., pa ni postupak nekog od ashaba, koji opravdavaju učenje Kur’ana specijalno u tim prilikama. U nekim slučajevima, okupi se 30 ljudi, uče Kur’an brzo, svako prouči po jedan džuz i na taj način “zatvore hatmu”. Ja im predlažem da nastave sa sličnim okupljanjima, ali da uporedo sa arapskim tekstom Kur’ana čitaju i prijevod značenja kako bi znali šta uče. Ako vam je 30 ljudi malo, sakupite 60. Neka svaki od njih prouči po pola džuza na arapskom, a zatim istu tu polovinu pročita sa prijevodom. Allahovom voljom i milošću, zaradit ćete mnogo više sevaba.

LAŽNI POŠTOVAOCI KUR’ANA

Postoje ljudi koji misle da je dovoljno samo ukazivati počast Kur’anu. Treba ukazivati počast, i to je pohvalno. Međutim, počast i poštivanje nisu isto. Jedan momak je otišao u Francusku da studira, iako uopće nije znao francuski jezik. Odlazio je na predavanja, iako ništa nije razumio. Za svaki odlazak na predavanja dobijao je u registru znak “P”. Nastavio je redovno pratiti predavanja. Nikada nije napravio nijedan izostanak i za sva predavanja je dobio znak “P”, mada i dalje baš ništa nije razumio. Kad je došlo vrijeme ispita, ponadao se da će i na ispitu dobiti znak “P”. Nije skontao da “P” znači “Prisutan”, a ne “Položio”. To što će dobiti znak “P” nipošto ne znači da je položio ispit, jer niti zna francuski jezik, niti poznaje gradivo. Analogno tome, nije isto učiti Kur’an bez razumijevanja i sa razumijevanjem. Mi muslimani poštujemo Časni Kur’an. Međutim, neki od nas prekoračuju granice, pa izražavaju počast Kur’anu, a zaboravljaju svrhu zbog koje je Kur’an objavljen. Na primjer, držimo Kur’an na vrhu sobe, na najvišoj polici. Nažalost, neki ga drže toliko visoko da ga je previše teško dohvatiti, pa samo sakuplja prašinu. Kur’an nije objavljen radi toga. On je Knjiga upute. Kad vam iz neke oblasti često treba priručnik držite ga dostupnim i pri ruci. Nećete ga držati na vrhu police, pa da vam trebaju merdevine da ga dohvatite. Časni Kur’an je knjiga koja nam je potrebna svakoga dana. On je uputstvo za svakodnevni život. Zato mora biti uvijek dostupan, a ne umotan u skupu svilenu tkaninu – toliko umotan da vam se ne mili učiti ga. Moramo poštivati Kur’an, ali glavno poštivanje je u srcu. Nemojte me svhatiti pogrešno. Nisam protiv držanja Kur’ana na počasnom mjestu. Ali, nemojte da vas to spriječi od njegovog učenja i proučavanja. Neka vam Kur’an uvijek bude dostupan kada ga je Uzvišeni Allah već olakšao za razumijevanje. Ima onih koji od uzimanja Kur’ana u ruke prave komplikovane, beskrajne procedure, kao da se radi o atomskoj bombi: “Ne znam smijem li uzeti Kur’an dok sam obuven. Ne znam smijem li ga uzeti iako nemam abdest. Mogu li ga učiti dok stojim? Smijem li ga učiti u kancelariji?” Sva ova vještačka pitanja imaju zadatak da vas odvrate od učenja Kur’ana, da u vašoj podsvijesti stvore sliku o njemu kao o eksplozivnoj napravi s kojom se ne smije rukovati. Kur’an je Knjiga upute. Preče je da se divimo njegovim uputama i da ih slijedimo, nego da se divimo znamenitim učačima, bez razumijevanja onoga što oni uče. Rijetki su slučajevi da ljudi utroše bar po 10 minuta slobodnog vremena za učenje Kur’ana. Većina nas pribjegava ceremonijama i specijalnim procedurama, kao da je učenje Kur’ana toliko strašna stvar.

Dobro je ukazivati posebnu pažnju Kur’anu, ali ne treba sebi otežavati život, jer je svrha Allahove Knjige da nam bude vodič. Jedan naš imam, veoma dobar učač Kur’ana, otišao je u Saudijsku Arabiju. Svratio je u jednu džamiju da klanja akšam namaz. Pošto nije bilo imama, on je ušao u mihrab i predvodio namaz. Nakon namaza prišao mu je jedan Saudijac i osmjehivao mu se. Ovaj ga upita: “Zašto se smiješ? Je li sve u redu”, a Saudijac odgovori: “Ne, sve je u redu. Prelijepo si učio na namazu. Međutim, učio si suru Jusuf do ajeta u kojima se spominje Jusufov a.s. ulazak u zatvor. Zašto nisi nastavio učenje i izvukao ga iz zatvora!?” Ako učite Kur’an sa razumijevanjem, razumjet ćete ovu anegdotu. Ako ne razumijete Kur’an, nećete ni ovu priču. Poenta prigovora ovog Saudijca je u tome da moramo razumjeti ono što učimo, tako da ne započinjemo neko kur’ansko kazivanje i prekinemo ga na pola, ne upotpunivši njegovo značenje.

NEOPRAVDANI IZGOVORI

Umjesto da priznamo pogrešku, često nalazimo brojna opravdanja za nečitanje Kur’ana sa razumijevanjem. Imamo vremena za sve ostalo, stižemo pročitati razne knjige o svemu i svačemu, ali “nemamo vremena za Kur’an”. Uzvišeni Allah kaže: „Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ (Muhammed, 24) „One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.“ (El-Bekare, 159) „Poslanik je rekao: – Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!” (Furkan, 30) Zamislite, Muhammed a.s. se žalio Gospodaru svjetova: “Ovaj moj narod izbjegava Kur’an.” Kontekst ovog ajeta je u priči o munaficima, ali i danas je isto. I danas ima veliki broj muslimana koji izbjegavaju Kur’an.

Glas islama, 251, R: Prijevodi – Iz knjige „Vjera za sva vremena”, Preveo: Senad Redžepović