Svrha posta jeste sputavanje duše od strasti i od onoga što je uobičajila da bi se umanjila njena strastvena snaga i pripremila za ono u čemu je vrhunac njene sreće i uživanja, te prihvatila ono što je oplemenjuje u čemu je njena vječnost, da bi glad i žeđ otupili njenu strastvenost i moć i podsjetili je na želuce gladnih, da bi se stijesnili šejtanski putevi u čovjeku sa smanjenjem konzumiranja hrane i pića i pod kontrolu stavili udovi kako ne bi posegnuli za nekim od nekontroliranih postupaka koji će joj donijeti štetu i na ovom i na budućem svijetu, da bi se svaki njen organ i snaga ukrotili od neukrotivih strasti i da bi se zauzdale uzdom posta. Post je uzda bogobojaznih, štit onih koji se bore, bašča dobročinitelja i bliskih.

Za post je Allah rekao da pripada Njemu pored ostalih dobrih djela. Postač ne radi ništa osim što suzdržava svoje strasti, ostavlja hranu i piće radi Onoga koga obožava. U tom suzdržavanju, od onoga što duša voli i u čemu uživa, jeste i preferiranje ljubavi prema Allahu i traženje Njegovog zodovoljstva nad spomenutim stvarima. Post je tajna između čovjeka i njegovog Gospodara, jer ljudi mogu vidjeti i primijetiti da se čovjek odrekao nekih vidljivih stvari koje kvare post. Međutim, ostavljanje hrane, pića i strasti radi Onog koji se obožava jeste stvar koju ne mogu vidjeti ljudi. I upravo je to suština i bit posta. Post ima fantastičan uticaj kod kontroliranja vanjskih udova i unutrašnje energije. On čuva dušu od koktela koji joj donosi opasne tvari koje, ako uspiju da je okupiraju, pokvare je. Post također rafinira štetne tvari koje utiču na njeno zdravlje. On čuva zdravlje srca i njegovih udova i vraća mu ono što su mu oduzele strasti. On najviše pomaže da se dođe do bogobojaznosti i čestitosti kako to i sam Kur’an potvrđuje kada kaže: O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Post je štit.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da onaj koga savladaju seksualni nagoni, a nije u mogućnosti oženiti se, da posti i rekao da je post lijek spomenutim strastima. Prema tome, pošto koristi posta prihvataju zdravi razumi i nepatvorene ljudske prirode, Allah ga je propisao ljudima iz Svoje milosti i dobročinstva prema njima i učinio im ga zaštitom i štitom. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u postu ponudio najsavršeniji uzor, praksu preko kojih se najbolje postižu sve namjere posta i koja je u isto vrijeme najlakša za ljude. Pošto je odvikavanje duša od njenih navika i strasti nešto najteže i najnepodnošljivije, propisivanje posta je odgođeno sve do sredine islama, tj. islamskih propisa koji su propisani poslije Hidžre, nakon što su se duše navikle na monoteizam, namaz i kur’anske naredbe koje su sukcesivno bile propisivane. (Ibnul-Kajjim el-Džeuzijje, Zadul-me’ad fi hedji hajril-ibad, 2/26-27. str.)

Šejh Abdulmedžid Džumu’a kaže: “Od ljepota posta je i to što on navikava dušu na strpljivost i podnošenje teškoća na Allahovom putu. Post obuhvata sve tri vrste sabura: sabur u izvršavanju naređenog, sabur u klonjenju od zabranjenog i sabur u Allahovom određenju. Ko upotpuniove tri vrste sabura taj je upotpunio tu osobinu i dostigao njen vrhunac. Postač je strpljiv u izvršavanju naređenog, jer svoju dušu tjera na izvršavanje Allahove naredbe posta; strpljiv je u klonjenju od zabranjenog, jer se kloni onoga što mu je zabranjeno (u toku posta) i strpljiv je na Allahovom određenju, jer tjera svoju dušu da bude zadovoljna osjećajem gladi i žeđi koji mu je određen dok posti.” (Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 1. str.)

Post uzrokuje strahopoštovanje prema Allahu tajno, a kamoli javno, jer samo Allah vidi šta radi postač (u tajnosti) i on se može tajno iftariti, a da ga ne vide ljudi, ali se toga suzdržava bojeći se Allaha Uzvišenog. (Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fitezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 3. str.) Post odgaja dušu da se okiti lijepim karakternim osobinama, poput trpeljivosti i strpljenja, navikava je da suzbija srdžbu i smiruje ljutnju, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim’, pa postač sprječava svoju dušu da uradi ono što je u mogućnosti.” (Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 3. str.) Post čisti dušu od škrtosti i odgaja je na plemenitosti i velikodušnosti, kao što kaže Ibn Abbas: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u Ramazanu kada bi se sastajao sa Džibrilom svake noći i učio pred njim Kur’an. Allahov Poslanik,