


Ako je radnik uvjeren da je rad ibadet i sredstvo nacionalnog razvoja, prosperiteta zemlje i poboljšanja nivoa prihoda, u tom slučaju povećava se njegova posvećenost profesionalnoj etici.
Glavni izvor islama, Kur’an Časni, na više mjesta i u različitim kontekstima spominje rad i privređivanje. Kur’an jasno ukazuje na to da svako čovjekovo djelo, čak i pomisao, trebaju biti usmjereni na općekoristan interes i dobrobit čovjeka. ﴿ وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ ۖ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ﴾ „I reci: – Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevbe, 105) ﴿ فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا ﴾ „Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!“ (El-Kehf, 110)
Dunjalučki poslovi od kojih čovjek živi i hrani svoju porodicu su ibadet. Medutim, za to postoje uslovi kojih se musliman mora pridržavati kako bi njegov posao ili profesija imali tretman ibadeta. Ti uslovi su sljedeći:
Ukoliko se musliman pridržava ovih uslova, on je tada u stanju da čitav svoj život i rad pretvori u ibadet Allahu dž.š.
Prenosi se od Ka’ba ibn ‘Udžre da je rekao: – Prošao je pored Allahovog Poslanika neki čovjek, pa su ashabi, primijetivši njegovu čvrstinu i snagu, rekli: „Allahov Poslaniče, da li je ovaj na Allahovom putu?“ (tj. da li je u džihadu, jer to je bio najbolji ibadet kod njih) Allahov poslanik s.a.v.s. je na to rekao: „Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovom putu! A ako je izišao da bi se pretvarao pred drugima i oholo pokazivao svoju snagu – on je tada na šejtanskom putu!“ (Taberani)
Naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima je dao odgovornosti shodno njihovom stanju, angažmanu i mogućnostima, te je upozorio na neodgovornost i zanemarivanje povjerenih obaveza svakog pojedinca.
On je pojasnio da će čovjek biti pitan pred Allahom o stvarima za koje je bio odgovoran, rekavši: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vladar je pastir i bit će odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir svoje porodice i bit će odgovoran za njih. Žena je zadužena za muževljevu kuću i djecu i bit će odgovorna za to. Sluga je pastir imovine svog gospodara i bit će odgovoran za nju. Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za ono zašta ste zaduženi.“ (Buhari, 5200; Muslim, 1829)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je da je čovjek odgovoran i za ono što govori, kazavši: „Doista rob izgovori riječ koju Allah voli, a da tome ne pridaje važnost, pa mu Allah zbog toga podigne njegov stepen. I doista rob izgovori riječ koja Allaha rasrdi, a da joj ne pridaje važnost, pa ga ona odvede u Džehennem.“ ( Buhari, 5997; Tirmizi, 2241)
Također je pojasnio da je svako odgovoran za ono što radi rekavši: „Kome damo neki posao i nadnicu za njega, a on uzme više od toga – takav je kradljivac.“ (Ebu Davud, 2944) Također je kazao: „Šta je sa radnikom kome damo posao, pa nam on dođe i kaže: ”Ovo je od posla koji ste mi dali, a ovo sam dobio na poklon.” A da je sjedio u kući svoga oca i majke, da li bi to dobio na poklon? Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ko god nešto od toga utaji doći će na Sudnjem danu noseći to na vratu.“ (Buhari, 7174)
Shodno gore pomenutom, neophodna je provjera i pozivanje na odgovornost svih uposlenih u radnoj organizaciji, bez obzira na njegov položaj, kako bi se osigurala implementacija sistema, što je posao tijela koja su poznata kao regulatorna tijela koja nadziru implementaciju sistema, Omer, radijallahu anhu, pitao je građane: „Šta mislite, ako bih imenovao najboljeg i najupućenijeg među vama da upravlja, a zatim mu naredio da pravično postupa u tome, da li bih ispunio svoju dužnost?“ Odgovorili su: „Da.“ Omer je kazao: „Ne, dok ne vidim njegov rad i utvrdim da li je uradio ono što sam mu naredio ili ne.“
Praćenje individualnog rada i ocjena performansi zaposlenih u samom je središtu savremenih organizacija. Također, savremeni pristup obuhvata definiranje standardiziranih procedura i mjerljivih ciljeva za procjenu rezultata, pri čemu naglašava ulogu menadžera u usmjeravanju i podršci zaposlenima.
Zaposleni su motivirani da se usavršavaju i napreduju ako znaju da je onaj ko se usavršava i napreduje propisno ocijenjen i nagrađen za to.
Evaluacija zaposlenih važna je i zbog sljedećeg:
Pozitivni efekti evaluacije zaposlenih su:
Glas islama 351, R: Ahlak, A: Dr. Nedžad Redžepović