Prvi imperativ u islamu, objavljen Muhammedu s.a.v.s. u pećini Hira, temelji se na pozivu za sticanje znanja i postavlja osnovu islamske religijske etike.

Prvi imperativ u islamu, koji je zapisan u ajetu: „Iqre“ („Čitaj“), zaista predstavlja osnovu za razvoj islamske religijske etike, jer poziva na sticanje znanja, proučavanje, istraživanje i razumijevanje Božije objave. Ovaj poziv na čitanje, pisanje, istraživanje i učenje, kao i na moralno usmjereno sticanje spoznaje, ima ključnu ulogu u oblikovanju islamskog etičkog sistema, koji se zasniva na odgovornosti i pravilnoj primjeni znanja u skladu sa Božijim zakonima. Ovaj imperativ zapisan je u suri Al-‘Aleq (96:1-5), u kojoj Allah kaže: „Čitaj (Iqre)! U ime Gospodara tvoga Koji je stvorio, stvorio čovjeka od grude krvi. Čitaj, Gospodar tvoj je Najplemenitiji, Onaj koji poučava pisanju perom, poučava čovjeka onome što nije znao.“ (Al-‘Aleq, 96:1-5)

Ovaj prvi imperativ u islamu „Čitaj“ (Ikre) ima duboko značenje i višestruki aspekt u islamu. Naredba da „čitaš“ ne odnosi se samo na čitanje slova i knjiga, već uključuje i šire značenje – poziv da se stiče znanje, da se razmišlja i istražuje svijet oko sebe u svjetlu Božije objave. Ovaj poziv na učenje postavlja temelje za kasniji razvoj islamske civilizacije, koja je tokom historije bila poznata po velikim naučnim, filozofskim, civilizacijskim i kulturnim dostignućima.

Kao argument spomenutoj konstataciji treba spomenuti i ajet: „Reci: ”Da li su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” Samo oni koji su razumom obdareni pamte.“ (Az-Zumar, 39:9)

Ovaj ajet ističe razliku između onih koji posjeduju znanje i onih koji ga nemaju, naglašavajući važnost intelektualne spoznaje i obrazovanja u islamu. Znanje se smatra ključem za pravilno razumijevanje Božije objave i etičkog ponašanja. Ovi ajeti ukazuju na činjenicu da je sticanje znanja, istraživanje i proučavanje svijeta ključna komponenta islamskog života, kao i etičkog razvoja, jer nas vodi ka ispravnom razumijevanju Božijih zakona i moralnih vrijednosti.

Uloga prvog imperativa u islamu

1. Poziv na sticanje znanja: Islam stavlja veliki naglasak na značaj obrazovanja i učenja. „Čitaj“ nije samo poziv na čitanje vjerskih tekstova, već i na sticanje znanja u svim oblastima života, od prirodnih nauka do društvenih i etičkih disciplina.
2. Odnosi se na sve ljude: Ovaj poziv nije ograničen samo na Poslanika s.a.v.s. već i na sve muslimane. U islamu je sticanje znanja visoko cijenjeno i to nije samo dužnost učenih, već i svih vjernika. Hadis Poslanika Muhammeda s.a.v.s. kaže: „Proučavanje je obavezno za svakog muslimana i muslimanku.“ (Ibn Madže)
3. Etički i intelektualni razvoj: Poziv na čitanje u islamu nije samo intelektualni, već i moralni poziv. Kroz sticanje znanja musliman postaje odgovoran, razvija unutrašnju čestitost i poštovanje prema Božijim zakonima. Znanje treba biti usmjereno ka moralnom i duhovnom uspinjanju.
4. Osvajanje svijeta kroz znanje: Islam je, kroz ovaj prvi imperativ, postavio temelj za intelektualnu revoluciju koja će kasnije oblikovati zlatno doba islamske civilizacije. Naučnici i filozofi, motivirani vjerom u značaj znanja, doprinosili su napretku u različitim oblastima, uključujući medicinu, matematiku, astronomiju, filozofiju i druge nauke.

Dakle, prvi imperativ u islamu, upućen Muhammedu s.a.v.s., tokom njegove prve Objave, nosi izuzetnu važnost u formiranju islamskog pristupa znanju i etici. U konačnici, prvi imperativ predstavlja poziv na aktivno istraživanje i razumijevanje svijeta, ljudskog postojanja i odnosa sa Bogom. Kroz ovaj imperativ islam ne samo da promovira intelektualni razvoj, već i etički i moralni napredak čovjeka.

Prvi imperativ kao poziv na intelektualnu i etičku odgovornost

Imperativ „Iqre“ nije samo poziv na sticanje informacija, već i na duhovno i moralno pročišćavanje. Islam uči da znanje nije samo sredstvo za sticanje moći i pozicije, već da je ono temelj za razvijanje odgovornosti prema Bogu, društvu i sebi. Ovaj poziv nije samo intelektualni izazov, već i moralni imperativ koji nosi etičku odgovornost za korištenje tog znanja na pravi način. Kur’an nas uči da znanje treba koristiti u skladu sa Božijim zakonima, a ne u službi sebičnih ciljeva. U suri Al-Baqara (2:269) Allah dž.š. kaže: „Onaj kome Allah da znanje, on je darovan velikim dobrom.“ Ovaj ajet ukazuje na to da znanje nije samo alat za napredak, već i dar koji treba biti upotrijebljen u skladu s moralnim i etičkim vrijednostima.

Etika u islamu

Etika u islamu je nerazdvojna od znanja. Kur’an nas poziva da naše znanje bude usmjereno ka postizanju moralnog i etičkog savršenstva. U suri Ali Imran (3:164) Allah dž.š. ističe: „Allah je darovao vjernicima Svoju milost kada im je poslao Poslanika iz njihovih redova, koji im kazuje Njegove ajete, pročišćava ih i poučava ih Knjizi i mudrosti, premda su bili u očiglednoj zabludi.“ Ovaj ajet podsjeća nas na to da je znanje koje nam je dato od Boga ne samo intelektualna alatka, već i moralna vodilja koja nas usmjerava ka ispravnim vrijednostima i pravilima ponašanja.

Muhammed s.a.v.s. je rekao: „Koje god dobro djelo uradiš, to je poput davanja sadake. I učenje koristi onome ko uči i onome ko uči drugog.“ (Sahih, Muslim) Ukazuje na to da je učenje i prenošenje znanja u islamu utemeljeno na etici – ono se ne koristi samo za ličnu dobit, već kao sredstvo za dobrobit društva. Kroz ove riječi Poslanik s.a.v.s. podsjeća na odgovornost koja prati sticanje i primjenu znanja, te ulogu tog znanja u širenju pozitivnih vrijednosti unutar zajednice.

Znanje u službi dobra: Latinski pogled na etiku i nauku 

Latinski izraz: Scientia potentia est, što znači znanje je moć, koristi se kako bi ukazao na potencijal koji znanje nosi. Međutim, u islamu, ova moć nije cilj sama po sebi, već sredstvo za postizanje pravednosti, dobrote i duhovnog uzdizanja. U islamu, znanje je odgovornost koja nosi sa sobom obavezu da se koristi na pravi način, prema etici i pravilima koje je postavio Plemeniti Gospodar.

Kur’an naglašava značaj etičkog discipliniranja misli. Etika u islamu i nauci je primarna. Ergo, zaključak koji proizlazi iz analize prvog imperativa: „Iqre“ u Kur’anu jeste da ovaj poziv na čitanje i sticanje znanja predstavlja temelj za razvoj etičkog pristupa nauci i učenju u islamu. Kroz ovaj prvi poziv, Kur’an ne samo da ističe značaj znanja, već podstiče etičku odgovornost u njegovoj primjeni. Etika u islamu je nerazdvojna od nauke, jer pravilno sticanje i upotreba znanja moraju biti usklađeni s Božijim zakonima i moralnim vrijednostima. Ovaj imperativ postavlja standarde za akademski rad i istraživanje, naglašavajući da znanje nije samo sredstvo za napredak, već i alat za postizanje pravednosti, istine i duhovnog uzdizanja. Kroz Kur’an, vjernicima je jasno ukazano na odgovornost da se znanje koristi u službi općeg dobra, s ciljem izgradnje pravednog i etičnog društva.

Glas islama 352, R: Etika/moral , A: Dr. Sumeja Smailagić