U jednom ajetu Allah nas uči da je Ibrahim a.s. Allaha molio dovom: “Allahu, pošalji ovom narodu poslanika, jednog od njih. Allahu, pošalji im poslanika da im čita svoju knjigu, da ih nauči Tvojim riječima, mudrosti i da ih očisti i odgoji. Pošalji im poslanika da im čita ajete, da ih podučava znanju i mudrosti i da ih odgoja.“ To je na zadnjem mjestu spomenuo, a onda Allah odgovara na ovu dovu hiljadama godina nakon Ibrahima a.s. i šalje Muhammeda s.a.v.s. To je razlog zašto mi na namazu salavate učimo i na Muhammeda a.s. i na Ibrahima a.s. kao vid naše zahvalnosti Ibrahimu a.s. jer je učio dovu za ummet Muhammeda a.s. da nam dođe najbolji od poslanika. Ali Allah kada odgovara na ovu dovu kaže: „Allah je poslao Poslanika jednog od njih da čita Njegove ajete, da ih odgoji i očisti, da ih nauči propisima i mudrostima.“
Kada bismo istinski razmislili, onda bismo shvatili da mi osim našeg Gospodara u suštini nikog i ništa nemamo. Čovjek kada napravi neki prijestup ili grešku, kome se vraća i kome se kaje? Pa El-Gafuru (Onome Koji prašta). Vjerničko srce je kao bijeli mantil – jedna mrlja smeta bjelini te se mora odstraniti. Stoga se vjernik iznova kaje i kaje, nadajući se oprostu i čistoći.
Vjerničke duše se najbolje shvataju, razumiju i slažu baš u Ramazanu. On je mjesec solidarnosti, međusobnog pomaganja, mjesec dijeljenja i čišćenja naših imetaka od tuđega haka. U Ramazanu je najbolje davati zekat, jer se u njemu svako naše djelo mnogostruko nagrađuje. Stoga, moramo voditi računa i razmišljati o čišćenju našeg imetka, kao što razmišljamo o čišćenju naše duše. Allah je na nekoliko mjesta u Kur’anu rekao: „Obavljajte namaz i dajite zekat.“
Allah nije razdvojio namaz od zekata, pa možemo li ih mi razdvajati? U svakom propisu ima Allahove mudrosti, samo je trebamo potražiti da bismo je razumjeli, pa i u ovom propisu, odnosno i u ovoj vezi između namaza i zekata postoji mudrost, a to je da je namaz naša veza sa Allahom, a zekat veza sa zajednicom, institucijom… Islam je sveobuhvatan, te nas uči i da čistimo svoj imetak. Kao što je nemoguće održati čistoću tijela ili odjeće bez redovnog čišćenja i održavanja higijene, isto tako se i duša mora čistiti. Prema tome, i imetak je nezaobilazan na putu postizanja potpune čistoće.
Insan treba shvatiti da zekat nije naša dobra volja, poput sadake. Zekat je naša obaveza koju nam je Gospodar propisao. Mudrost davanja zekata jeste i ta da čovjek pokuša da se izdigne iznad materijalnog, da insan shvati i dokuči da je on rob Allahov, a ne rob imetka. Imetak je u njegovom vlasništvu, a nije vlasnik insanov. Poslanik, alejhi selam, čak je objavo rat onima koji nisu htjeli dati zekat sve sa ciljem da pokaže važnost davanja istog.
Jedan velikan je rekao vladaru: „Meni dunjaluk ne treba, ja ga ne tražim od Onoga kome pripada, pa kako da ga tražim od tebe kome i ne pripada?“
Islam je prirodna vjera i svaki insan koji se ponaša suprotno islamu ponaša se suprotno sebi i svom životu. Ne možemo stvari koje je Allah postavio na prvo mjesto stavljati na neko sljedeće, već tačno raditi kako je On to propisao. Ako smo vjernici trebamo bit sigurni da je naš Stvoritelj sve to lijepo uredio, a mi samo trebamo slijediti.
Traži se 2,5 posto za zekat, a čovjek neće dati ni to, zaboravljajući da u suštini to ne pripada njemu i da ako ne da zekat morat će ga dati na neki drugi način, možda koban po njega. U jednoj arapskoj zemlji jedan milioner odbio je dati zekat govoreći: „Neću platiti zekat i niko mi neće govoriti da ću zbog toga izgubiti imetak. Ja imam toliko novca da ako bi me Allah želio osiromašiti ne bi to mogao učiniti.“ Nakon nekoliko mjeseci taj milijarder se razbolio. Doveli su ljekare specijaliste iz inostranstva i otkrili mu tumor u žučnoj kesi. Međutim, ni nakon operacije nije se primijetio nikakav napredak. Bolnica mu je platila troškove u iščekivanju naplate od njegovih kompanija. Međutim, na kraju su njegovi poslovi zaustavljeni, a firme su bilježile gubitke. Nazvali su njegovog sina, koji se oženio Amerikankom i otišao sa njom živjeti u Ameriku, da dođe posjetiti bolesnog oca. Mladić je došao i brinuo se o ocu dvije sedmice, nakon čega mu je otac dao punomoć i ovlastio ga da vodi posao. Nakon mjesec dana sinu je postalo dosadno, pa je pozvao ženu da dođe sa njihovo dvoje djece u Saudijsku Arabiju. Kada mu je supruga došla u Saudiju, predložila je mužu da proda svu očevu imovinu i da se vrate u Ameriku. On je to prihvatio i ubrzo je prodao sav očev imetak. Nadao se smrti svoga oca. Sin je prodao sve posjede svoga oca i firme koje je imao, a prisvojio je i sav novac koji je njegov otac imao u različitim bankama i vratio se sa suprugom i djecom u Ameriku. Otac je iznenada potpuno ozdravio kao da nikada i nije bio bolestan. Nakon toga, bolnica je tražila od njega da plati fakture i dugove za liječenje koje njegov sin nije platio. Čovjek je bio šokiran saznanjem da je ostao bez novca. I ne samo to, već je postao i dužnik. Očajan zbog onoga što ga je snašlo, nazvao je svoga sina koji mu je rekao: „Ti više nisi među živima“ i spustio je slušalicu. On je tada gorko zaplakao zbog teškog stanja i sjetio se svojih riječi u vezi svoga bogatstva i odbijanja davanja zekata.
Allahovo zadovoljstvo i život radi Allahovog zadovoljstva treba biti najveći smisao našeg postojanja. Prvi korak ka sreći na oba svijeta jeste zadovoljstvo čovjeka. Zadovoljstvo prije svega što smo robovi Milostivog, a nakon toga zadovoljstvo onim što imamo i posjedujemo. Kome Allah bude na prvom mjestu, sve će mu biti na svom mjestu.
Iskoristimo ovaj Ramazan da očistimo svoje duše, svoja tijela i svoj imetak. Ne čekajmo sljedeći i ne oslanjajmo se na „ima vremena“, jer kada naše vrijeme stane, stat ćemo i mi, a time i mogućnost izvršavanja Allahovih propisa i dužnosti.
Glas islama 318, autor: dr. Fatima Fejzović
