Ramo Bećirović je rođen 02.10.1951. godine
u selu Morani kod Tutina, od oca Ljaka Bećirovića,
čuvenog muslihuna, i majke Bajramke. Odrastao u
uglednoj vjerskoj porodici koja broji veliki broj članova. U braku je bio sa suprugom Fetijom, a iza sebe
je ostavio kćerku Hildu i unučad Zulejhu i Salahudina. Od početka je karakteristična njegova zaštitnička
uloga prema cijeloj porodici u teškim trenucima, gde
se nije libio da čak rizikuje život i slobodu u toj zaštiti
samo da bi porodica bila sigurna i zaštićena. Zato i
ne čudi što su ga svi doživljavali kao stub porodice.
Njegova braća, sestre i njihove porodice, od najmlađeg do najstarijeg, složni su i ponavljaju jednu rečenicu – da su tek sad vidjeli koga su imali, bez koga su
ostali i koga su izgubili.
Iako je cijela njegova familija osjećala njegovu
ljubav i zaštitu, kao i svi članovi zajednice, ipak je
posebna Ramova ljubav bila prema sestriću muftiji Muameru Zukorliću, uz kojeg je bio cijelo vrijeme
ove dugogodišnje borbe za prava i dobrobit Bošnjaka u Sandžaku, uz sva iskušenja i nedaće koje su
se dešavale na tom putu. Ono što je karakteristika
njegove ličnosti najbolje svjedoče riječi muftije Zukorlića: ,,Moj Ramo. Mnogo više od daidže. Gazija
sandžački. Bajrak. Danas ga Allah dž.š. uze Sebi.
Gospodaru, podari mu rahmet i vječni Džennet“, kao
i riječi drugih saboraca i članova porodice na dan
kada je preselio.
Njegov titanijumski karakter i permanentna borba na Božijem putu jeste nešto što ga je pratilo cio
život. Nikada se nije promijenio, pokolebao, umorio.
Gdje je ,,gorjelo“ i bilo gusto, gdje je bila napadana
Islamska zajednica i vakufi on je žurno trčao i bio
u prvim redovima. Na braniku vakufa na Hadžetu,
zgrade Mešihata, Stare banje, zgrade Islamskog fakulteta, cijele Islamske zajednice i svih vakufa uopšte. Ostat će upečatljiva njegova slika na jednom
od pohoda na Hadžet u uniformi, kao pravi general, bajraktar, gazija sa našom sandžačkom i
muslimanskom zastavom u ruci, ispred vjernika i
naših vjerskih velikodostojnika.
Toliko privođenja, ročišta, suđenja na Božijem putu nije ga pokolebalo ni milimetar, već je
ostao pravi čovjek, onaj koji je bio i ostao sinonim za hrabrost i odlučnost u odbrani vjere i svih
svetinja, ne razmišljajući jedne sekunde da uloži
život i sve najvrjednije što ima u toj odbrani. Dok
su se drugi uzmicali on je išao naprijed, kada su
se drugi kolebali on je bio odlučan, dok bi drugi
zapitkivali on je djelovao. Čak je i posljednje dane
svog života danonoćno radio ne štedeći sebe ni
trun da pomogne našem narodu i našim građanima.
Allah dž.š. je ovo iskušenje, zaraznu bolest
od koje je preselio, poslao da bi ga očistio od grijeha i da bi preselio kako je živio – kao šehid, kako
stoji u hadisu Božijeg Poslanika a.s.: ,,Ko umre
od zarazne bolesti je šehid.“
Nama mlađima članovima zajednice i porodice ostao je uzor. Kako reče jedan od saboraca:
,,Borcima na Božijem putu i za odbranu Islamske
zajednice i vakufske imovine pridružio se i general Ramo Bećirović.“
Na Ahiret je preselio 09.07.2020. godine, a
dženaza je obavljena na Velikom groblju u Novom Pazaru 10. jula. Dženazi je prisustvovao veliki
broj ljudi, a predvodio je muftija dr. Mevlud-ef. Dudić.
„Rahmetli Ramo je bio ponos Bošnjaka i Sandžaka. Bilo ga je rado vidjeti na svakom mjestu. Nije
se žalio biti na usluzi svojoj Islamskoj zajednici – u
pola dana i u pola noći, uvijek spreman da svoj život položi za dostojasntvo svoje vjere, svog naroda i
svoje zajednice. Pripadao je mlađoj generaciji velikih
muslihuna“ – kazao je muftija Dudić obraćajući se
prisutnima na dženazi.
Emir Bećirović